Sudbina je na dva mjesta morala umiješati svoje neobične prste u Dinamovu sezonu da nepregledan roster "modrih" iznjedri i dva nova pojačanja na otvaranju prosinca. Iako su kreatori sportske politike u Maksimirskoj 128 ljetos skicirali kadar po principu "prva opcija i druga opcija" za bitke na tri fronta, a na određenim pozicijama i "treća opcija", izbor na desnoj strani obrane se, pak, ubrzo kristalizirao u neobjašnjivu odluku jer je Mario Kovačević ostao samo na Morisu Valinčiću, s obzirom na zavrzlame u situaciji s Ronaëlom Pierre-Gabrielom. Kada ni to nije bio dovoljan alarm za uzbunu, trener i stožer su dozu povjerenja ulijevali u neprirodna rješenja u obliku Matea Lisice i Kévina Théophilea, koji su privremeno i neuspješno odijevali ruho desnog bočnog igrača.
Nakon što se i ta strateška zamisao transformirala u zabludu, oči su tek tada usmjerene prema Noi Mikiću, tinejdžeru iz klupske akademije, koji je već godinama najavljivan kao Dinamova budućnost na svojoj poziciji. Poslije uvodne aklimatizacije na bitke s "velikim dečkima" - u kojoj je morao proći i kroz potop u Lilleu - rođeni "Varaždinec" je premijeru u najvećem hrvatskom derbiju odradio poput rutinera, a jednako kvalitetnu predstavu ponudio je i u ponedjeljak u Turopolju. Neprelazan u obrani, aktivan u napadačkim križaljkama, pravovremen u reakcijama. Iako se na svojoj strani susretao s Antom Rebićem, koji ima naglašene fizičke predispozicije, Mikić je svoju rolu u derbiju završio sa stopostotnim učinkom u duelima - šest od šest.
Štoviše, u najspornijoj situaciji u utakmici je nadmudrio bivšeg "vatrenog" i pripremao se na ubačaj prema srcu kaznenog prostora, gdje su bila četvorica njegovih suigrača, ali Rebić ga je upravo u tom trenutku zaustavio rukama i nogama, što za suca nije bio dovoljan materijal za bijelu točku. Odnosno, jest, ali se onda ipak predomislio. Njegova sve važnija uloga u seniorskoj družini, doduše, neće "izbrisati" Valinčićevu važnost nakon što zaliječi ozljedu, nego će Dinamo u ovom dvojcu dobiti pouzdan tandem na desnoj strani obrane, aktivan u oba smjera, čija je dob - 18 i 23 godine - veliki plus u cijeloj priči.
Dok je Mikić prve minute u derbiju protiv Hajduka odradio mjesec dana prije 19. rođendana, premijeru protiv Splićana mjesec dana poslije 19. rođendana pamti Fran Topić. Bilo je to na Poljudu zadnjeg dana travnja 2023., kada je Dinamo sa sterilnim remijem u dvorištu rivala (0-0) stavio ruke na pehar prvaka, a Igor Bišćan tada je, prilično iznenađujuće, povjerenje u vrhu napada povjerio Topiću ispred Brune Petkovića i Josipa Drmića.
Ofenzivca iz zagrebačkih Sesveta, pak, tadašnji kreatori sportske politike nisu mazili. Uskoro je završio na posudbi u Rudešu, koji je sezonu (2023./24.) završio s devet bodova na kontu, što dovoljno jasno ilustrira njihovu (ne)učinkovitost i smislenost napadačkih akcija. Ako Dinamo pošalje igrača na kaljenje u klub koji svega par puta na utakmici istrči na suparničku polovicu, onda nešto ne štima. Ruku spasa ponudio mu je Zrinjski, u kojemu su priliku za veću pozornicu izborili Luka Modrić i Petar Sučić. Prošlu je sezonu okončao s devet pogodaka i sedam asistencija u susjednoj ligi, koja se možda ne može pohvaliti koncentracijom kvalitete, ali je pouzdana postaja za brušenje i očvršćivanje. Uostalom, to je u više navrata potvrdila i naša "Zlatna lopta".
Isti taj Topić, koji je prije dvije i pol godine dobivao prve minute u Dinamu, nakon četiri mjeseca (n)ove sezone se pretvara u pouzdanog džokera s klupe, igrača koji kuca na vrata udarne postave i koji je svojom energijom, zapravo, imao i možda ključnu ulogu da Zagrepčani u fotofinišu ozbiljno krenu u lov na izjednačenje, a zatim ga i uhvate nakon što je njegovo proigravanje glavom pronašlo Kulenovića, da bi akciju okončao Hoxha. Kako se Topić izborio za tu priliku? Pa, također prilično neobičnim spletom okolnosti, ali slučajnosti ne postoje. Dojurio je u Karlovac na Dinamovu utakmicu u Kupu nakon što je nepuna 24 sata ranije igrao za mladu reprezentaciju u Mađarskoj, a iako je trebao priliku čekati s klupe, prostor mu se iznenada otvorio nakon što se Robert Mudražija ozlijedio na zagrijavanju. U šetnji maksimirskog kluba kroz Karlovac (7-0) zabio je pogodak i dvaput asistirao, a zatim je svoj obol dao i kod odlučujućeg pogotka u Gorici.
Noa Mikić i Fran Topić u sezonu su zakoračili kao treće, možda i četvrte opcije na svojim pozicijama, a kada im se i počeo otvarati prostor, ponovo su drugi bili ispred njih. No, čak i mala doza povjerenja pokazala je da se na njih ozbiljno može računati i da Dinamovi juniori i dalje izbacuju kvalitetne "proizvode". Samo je potreban dašak povjerenja i linija kontinuiteta. Ipak, domaće je uvijek (naj)bolje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....