Na priprema Modrih u Rovinju radi se punom parom, ujutro u hotelskoj dvorani, poslijepodne na terenu. Tako je to manje-više uvijek. Trener Ante Čačić je ozdravio, više ne šmrca, atmosfera u momčadi je super. Ima i slobodnog vremena, plavi dečki ga koriste na razne načine. Recimo, neki igraju - stolni tenis. Dvojac koji podsjeća na kineske majstore ovog sporta su Ivanušec & Bulat. Dečki su cimeri, veliki prijatelji, ali najljući suparnici za zelenim stolom.

- Jedan sam od najboljih stolnotenisača u Dinamu. Ali, ima tu još dosta dobrih igrača. Žestoki su to obračuni - priča nam Luka Ivanušec.

Kad ga pitamo ima li koju redovnu mušteriju, smije se...

- Svi su mi mušterije, svi.... Jedino je malo teže s Markom Bulatom, s mojim cimerom. Stvarno je jako dobar, tu smo negdje. Idemo kazati da je on možda mrvicu bolji. Marko i ja smo veliki prijatelji. Od onog trenutka otkad je došao iz Šibenika uklopio se jako dobro, a nas dvoje smo baš “kliknuli”. Imamo slične poglede na nogomet i općenito život. I sličnih smo godina, pa smo se zaista jako dobro sprijateljili.

Odradio i studij

Ivanušec je sjajan nogometaš. To svi znamo. Ali, možda svi ne znate da je on uz nogomet itekako mislio i na obrazovanje. Završio je trogodišnji studij sportskog menadžmenta. Kako je uspio pomiriti studij i profesionalni nogomet?

- Nije mi bilo tako teško. Pohađao sam fakultet izvanredno, tako da nisam trebao dolaziti na predavanja. Makar je bolje dolaziti kad god se može jer se puno toga može naučiti. Držim da svatko tko ima volje može završiti ovo što sam ja. Puno je teže diplomirati teže fakultete, na primjer - pravo.

Ima i daljnjih ambicija u školovanju...

- Imam želju nakon ove tri godine koje sam završio odraditi i završiti još dvije, ali sad sam trenutačno koncentriran samo na nogomet.

A kad je nogomet u pitanju, nagledali smo se njegovih odličnih predstava na desnom i lijevom krilu, ove polusezone se ustabilio na središnjem dijelu terena. Pitamo ga što mu u ovom trenutku najviše odgovara, gdje se najugodnije osjeća?

- Pa tu gdje sam sad, na poziciji središnjeg veznog igrača. Ali, mogu igrati i “lijevu osmicu”, “desetku”, svejedno.

Prije nego što mu je cimer postao Bulat, sobu je dijelio s Joškom Gvardiolom.

- Nakon Svjetskog prvenstva u Kataru poslao sam mu poruku: “Joško, ti si najbolji stoper na svijetu”! On to i jest, drago mi je zbog njega - zaključio je Ivanušec.

Dobra zabava

A što kaže njegov cimer Marko Bulat?

- Da, moj omiljeni hobi je stolni tenis. Luka Ivanušec i ja stvarno igramo dobro. Dobro se zabavljamo - priča Bulat.

Poput svog prijatelja također je bio ozlijeđen, znate sigurno da je imao lom fibule, užasnu ozljedu. Za Modre je odigrao 30 službenih utakmica, bilo bi i puno više da nije bilo tog užasnog događaja od prije otprilike godinu dana. Prošao je mukotrpan proces rehabilitacije, kako je sve proživio?

- Taj lom mi je bio najteži trenutak u karijeri. Uz mene je bila obitelj, djevojka, moji suigrači, posebno Luka Ivanušec. Luka mi je svakodnevno slao poruke, stalno smo bili na liniji. Imao sam podršku sa svih strana. Bilo je teško, ali sad je sve iza mene. Sad se osjećam dobro, nemam nikakvih problema s nogom, svaki trening idem maksimalno - priča nam Marko.

Važnost obitelji

Njegov otac Josip bio je kapetan one sjajne generacije Zagreba, koja je sa Zlatkom Cicom Kranjčarom osvojila naslov prvaka 2002. godine. Koliko tata Bulat ima utjecaja na Markovu karijeru?

- S tatom razgovaram o nogometu, ali puno mi pomaže i stric. Super je što iza sebe imam nogometnu obitelj. Svako pitanje koje je vezano za nogomet mogu uputiti tati i stricu.

Bulat je veznjak, tu je konkurencija u Dinamu najjača. Koliko ga motivira činjenica da nema zagarantiran status u momčadi?

- Vezni red je jedan od najboljih dijela naše momčadi. Svi se borimo za svoju poziciju. Očekujem na proljeće da naša momčad još podigne razinu igre, te da svima pokažemo da smo prava europska momčad, te da smo naravno najbolja momčad u HNL-u - zaključio je Bulat.