Zašto su uopće smijenili Jakirovića?! Eto, sad se vidi koliko je to bio pogrešan potez.
Koliko smo se samo takvih komentara naslušali, ne samo sada kad je postalo jasno da Dinamo neće postati prvak, nego i tijekom cijele sezone... I kad su se slegnuli neugodni dojmovi blamaže u Münchenu 9:2, koja je bila jedini razlog za smjenu, i nakon što Nenadu Bjelici nije baš išlo, i kad su stigli prvi znakovi da ušminkanoj Zlatnoj lopti baš i ne ide... A pogotovo ovih dana.
Fabio Cannavaro je, dakle, bivši. Izdržao je u Dinamu točno stotinu dana, od imenovanja 29. prosinca. Prethodnik Nenad Bjelica bio je šest dana kraće, ali vodio jednu utakmicu više. U zadnjih pet godina kraći je mandat imao samo Igor Jovićević 2020., a u zadnjih deset godina još Nikola Jurčević 2018. te Zlatko Kranjčar 2016.
Je li fijasko s Cannavarom dovoljan pokazatelj Dinamovim čelnicima da strano nije bolje? Kvragu, pa u ovom tisućljeću Dinamo su vodila dvojica stranih trenera - ne računajući Vahida Halilhodžića - i pogodite što im je zajedničko! Uspjeli su ne biti prvaci Hrvatske! Bugarin Ivajlo Petev 2016./17. i Talijan Fabio Cannavaro 2024./25.
A i povijest je pokazala da su plavi najveće uspjehe postizali s domaćim stručnjacima. Kup velesajamskih gradova donio je (iako je finale vodio Ivica Horvat) Branko Zebec, kojem je Dinamo bio prvi posao, a Juventus i Eintracht rušio je kad mu je bilo 38 godina.
Ćiro Blažević je došao do naslova prvaka 1982. (bilo mu je 47 godina), Marijan Vlak potpisnik je povijesne pobjede nad Partizanom i posljednji je u kup-sustavu s Dinamom igrao u Europi do zime (3. kolo Kupa Uefe), a imao je 42 godine i bio mu je to prvi ozbiljni angažman.
Cico Kranjčar je, kad su mu bile 42 godine i s iskustvom Klagenfurta, Segeste, dvostruke krune u Dinamu, Linza, Slavena Belupa i Samobora, uveo Plave prvi put u Ligu prvaka. U toj je dobi i s podjednakim pedigreom LP izborio i Kruno Jurčić, a nakon njega i Ante Čačić, s prilično više godina (58) i nešto skromnijim CV-om... A potom je Nenad Bjelica s 48 godina uveo Dinamo u europsko proljeće nakon 49 godina čekanja.
Stranci? Karla Mütscha ne pamtimo ni po čemu, iako je Austrijanac s Dinamom bio prvak Jugoslavije 1948. Osvaldo Ardiles uveo je Plave u LP, ali podjednako se prepričava remi na Old Traffordu s Manchesterom (0:0) kao i 42.000 dolara tjedne zarade i postavljanje Prosinečkog na klupu. A najviše za njim žale ekskluzivni zagrebački vinari...
Posljednji stranac koji je uspio u Zagrebu bio je Mađar Marton Bukovi. Kroničari pišu da je uveo brz, moderan, ofenzivan nogomet i s Građanskim je bio prvak 1937., ‘40. i ‘43. godine. Čim je klub postao Dinamo, ni isti taj Bukovi, u drugom mandatu 1960. nije uspio ništa napraviti. Dakle, i povijest je, ne samo Dinamova, pokazala da stranci nisu pravo rješenje.
Petev je u Maksimiru trajao 287 dana, Ardiles 118, Cannavaro je, eto, dočekao stoti dan. Nakon što je Dinamu donio jedino šuplju međunarodnu popularnost zbog svoga imena. Ali pravi imidž kluba, onaj koji se gradi rezultatima, je gadno narušio.
Dok Sergej Jakirović, eno, sad uživa status heroja u malom turskom klubu Kayserisporu. S kojim u malo ozbiljnijoj ligi ima bolji učinak (pet pobjeda, dva remija, dva poraza) nego Cannavaro s najskupljom momčadi u SHNL-u!? A htio je Jakir sve to, tu slavu i te uspjehe, u Dinamu. I bio je spreman za to, bio je pravi čovjek za to. Za razliku od Fabija Cannavara.
Komentari (2)