Ivica Olić zna kako pobijediti Srbiju: 'Nema čekanja, moramo ih slomiti na početku'

Zašto smo tako dugo čekali buđenje Ivice Olića? Optimisti su govorili da je pao u crnu rupu, pesimisti su pak prognozirali da je gotov, da je već zapravo otišao u nogometnu penziju. A Olić, koji je prije dvije godine bio hit-igrač Bundeslige, igrač koji je spasio Bayernu sezonu, bio je žrtva - Ivana Perišića!?

- Trener me bacio na poziciju “lijevog beka”, gol sam mogao vidjeti jedino - dalekozorom. Igra na lijevom boku, daleko od gola, nje moja prirodna pozicija, a Wolfsburg nije Bayern da stalno napada, Wolfsburg se uglavnom brani. No, kada sam premješten na svoje pravo radno mjesto, u napad, na zadnje tri utakmice zabio sam pet golova. Nisam zaboravio tu vještinu, još nisam za “rezalište”. Trener je shvatio da je bio u zabludi i obećao da više neće sa mnom “krpati rupe”. Stradao sam zbog Perišića - na svoj veseli način objašnjava Olić.

Naime, Ivan Perišić je ozlijedio mišić i trener se “snašao”, pokušao je lijevi bok pokriti Olićem.

Nema Vidića, Bogu hvala

Jeste li sada potpuno fit?

- Nikada nisam bio zdraviji, zadnja četiri mjeseca nisam izostao niti s jednog treninga.

Najopipljivije pitanje uoči utakmice sa Srbijom glasi; kako probiti jednu od najčvršćih europskih obrana? Ivanović, Nastastić, Subotić i Kolarov protiv Rakitića, Modrića, Mandžukića i Olića?

- Srbi imaju možda i najbolju obrambenu liniju, dok Hrvatska ima najbolji napad. Hvala Bogu, ne igra im najbolji obrambeni igrač Nemanja Vidić. Osim što je perfektni obrambeni igrač, jedan od najboljih na svijetu, on je bio i lider te momčadi i to što se oprostio od reprezentacije naš je veliki plus. Ivanovića znam dok je još igrao za moskovski Lokomotiv, a ja za CSKA. Igrao sam već protiv njega, on je vrlo, vrlo ozbiljan igrač. No, kad ste me već potegnuli za jezik, snaga momčadi ne može se mjeriti samo po snazi obrane, u nogometnoj igri najvažniji je napad, i bez obzira koga izbornik poslao na teren, naš napad može slomiti svaku obranu. Naša najveća snaga je momčadski duh, “team spirit”, možemo se nadmetati sa svakom reprezentacijom na svijetu.

Kako slomiti srpsku momčad? Presingom, kao nekad u Ćirina vremena, u prvih 20 minuta, ili strpljivom igrom?

- Treba pokušati presingom, na to će nas “nagovarati” i publika, tko će čekati gol u 90. minuti. Nećemo čekati, Srbi su, ipak, mlada reprezentacija, kojoj neće biti jednostavno izdržati pritisak u maksimirskoj areni. Ma što oni govorili i kako se hrabrili, atmosfera je naša prednost.

Olić je želio podvući još nešto.

- Odigrao sam puno utakmica “biti ili ne biti”, sudbonosnih i povijesnih, ali, bez obzira na činjenicu da ovo nije obična utakmica, trebamo je shvatiti kao meč koji vrijedi tri boda, a pobjeda znači korak bliže Brazilu. U komfornoj smo situaciji, mi u petak ništa ne moramo, osim što ne smijemo razočarati navijače. Četiri dana kasnije igramo jednako važnu utakmicu u Walesu, koja također vrijedi tri boda.

Koliko je opasan turski sudac Çakir?

- O njemu sve zna Luka Modrić…

Pripreme u Berlinu

Opasna je i naša publika?

- Apeliram na navijače da nam pomognu fair navijanjem. Kakve koristi imamo od nesportskog navijanja, što nam donosi govor mržnje? Samo probleme. I najmanji incident će odmoći momčadi na putu do pobjede. Cijela Europa će promatrati tu utakmicu, u Njemačkoj me novinari pitaju samo za meč protiv Srbije. Znam da su baklje naš stil stvaranja atmosfere, ali, ako su zabranjene, poštujmo zakone. Ako nam prijete isključenjem, ako možemo stradati zbog tri baklje, onda nam baklje nisu podrška. Trebamo publiku kao dvanaestog igrača, nadam se da će to i biti…

Nakon utakmice s Fortunom, Ivica Olić je skoknuo do Berlina. Što je radio “Pod lipama”?

- Jednostavno nisam mogao izdržati kod kuće, napet sam pred velike utakmice, ostale su mi navike od Lige prvaka, kada se živi 24 sata. I zamislite što mi se dogodilo? Zakasnio sam na avion u Frankfurtu. Čini mi se da sam ipak izgubio na brzini, godine čine svoje, ha, ha…

Ivica Olić, dobri duh hrvatske reprezentacije. Generator dobrog raspoloženja i smrtonosan poput škorpiona za suparnike. Ako ne vjerujete, pitajte Giovannija Trapattonija (Japan 2002.), pitajte i Alexa Fergusona (Old Trafford 2010.). U subotu ćete isto pitanje moći postaviti i Siniši Mihajloviću. Osjetio sam da je Olić inspiriran i nabrijan do neba…