Hiddinku mediji stavili 'nož pod grlo': 'U kvalifikacijama ste bili loši, sada izbacite Hrvate'

Kad se igra s Turcima, ovom je novinaru izgleda suđena uloga izviđanja. Prije 3,5 godine u Švicarskoj dočekao me Fatih Terim, s podočnjacima nakon neprospavane, ali dobro zalivene noći. Večer ranije u dubokoj završnici Turci su okrenuli čeških 2:1 i došli u četvrtinale Eura.

U nedjelju je mnogo toga izgledalo drukčije. Umjesto u business grad Ženevu sletio sam u megapolis Istanbul. Nisam naišao na eurofične nego smirene Turke nakon jutarnjeg klanjanja, praznujući najveći blagdan islamskog svijeta Kurban-Bajram. Ali život nije stajao, novine su bile na kioscima i “derale” po tom istom Terimu zbog tek 0:0 njegova Galatasarayja s Mersinom.

Spuštajući se pokraj Marmornog mora glavom su mi prolazile mramorne nadgrobne ploče koje su me ispratile iz zemlje. S već uklesanim imenima hrvatske reprezentacije i Slavena Bilića. Pa opet, koliko god su nas “zakucali na pod” one pirejske večeri, i dalje ne možemo, ili možda samo ne želimo, vjerovati da ti dečki, Modrić, Srna, Šimunić, Mandžukić, Rakitić, Eduardo... nemaju ni kičmu ni domoljublje i da će podviti rep čim istrče na Türk Telekom Arenu. I bečke suze moraju u njima probuditi inat. Na kraju, nije samo našem nogometu “nož pod grlom”, i Turci su se osramotili u kvalifikacijama za EP, i njihov je pritisak golem.

U lipnju 2008. na vratima ženevskog hotela De La Paix naletio sam na novinara turske televizije.

- Hrvati, vrijeme je za veliki revanš.

Pekla ih je 1996. i prvo kolo u EP-a u Engleskoj (1:0).

- Nikad neću zaboraviti niti preboljeti. Uh, to kobno prezime Vlaović!

Kladili bismo se da je i on, i cijela nacija na Prateru izliječila frustracije i danas misle da su u psihološkoj prednosti. A što ako im bude uzvraćeno istom mjerom? I nama ovog časa izgleda da će ime Semih biti vječna asocijacija na sportsku tragediju. Jesu im trenutačno nogometaši u nešto boljoj formi, sigurno će fanatično navaliti nošeni snagom jako dobrog veznog reda, ali gol Dudua ili Mandže u petak, kao ni konačan trijumf Kockastih ne bi bio nikakvo čudo. Ako su pravi, ukoliko su IGRAČI i nose “ono nešto”, što nismo vidjeli u skupini.

Turske najave kopija su ondašnjih. Nihat je uoči austrijskog sraza kazao:

- Od Hrvatske smo bolji i spremniji, ne može nam uzvratiti niti trkom, niti znanjem, niti moralom.

Hiddink nema Nihata, odrekao se i Semiha, ali posjeduje momke koji jednako rezoniraju. To nam tvrde svi koje smo u nedjelju sreli u Istanbulu.

Naši nisu ni tada “polovili po oblacima”. Osim Rakitića čiji je stav “Bolji smo, Turci nemaju šanse” godio očima i srcu navijača. Bilić je govorio:

- Za svaku utakmicu pripremamo se kao da je ispit života, tako ćemo i za Turke. Mi smo velika momčad, baš velika, na ove momke jesam i bit ću nadasve ponosan. Nužno je tek malo sreće, a mi je zalužujemo. No, ne uspijemo li, neće svijet propasti.

- Sve je moguće, neće biti lako, ali puni smo samopouzdanja - pričala je većina reprezentativaca.

I vjera u vlastite moći i rezulati, sve se slomilo u toj 122. minuti. Iako je izbornik tada tvrdio “Vratit ćemo se još jači”, to se nikad nije dogodilo. Momčad danas treba podršku, nemaju se temelja ni razloga bahatiti izjavama, ovo je zadnja šansa da se “vrate još veći”. Ako prođu Turke, svjetski će mediji zvoniti “Croatia is back”.