Hajduk bitniji od pojedinca: Burića ne dira što glavnom igraču treba 1.239 minuta igre za gol

Nikola Vlašić veliki je projekt Hajduka i obitelji. Sjećamo se da je već prije sedam-osam godina bilo njegovih uradaka po internetu, asistencija i golova, a otac Joško ponosio se sa sinom, paralelno i s kćerkom Blankom. U Hajduku je u mlađim kategorijama bio dobro usmjeren, a njegova seniorska karijera krenula je na najbolji mogući način. Debitirao je kod Igora Tudora u kvalifikacijama za Europsku ligu kod Dundalka uknjiživši se u Hajdukovu povijest kao najmlađi strijelac u Europi sa 16 godina i 286 dana. Isto je napravio i u prvenstvu na gostovanju protiv Zadra kada je zabio sa 17 godina i 29 dana, pišu Sportske novosti.

Praktično svi kroničari Hajduka svrstavaju ga u top tri igrača poljudskoga kluba ove polusezone, odmah iza Mije Caktaša i Tina Svena Sušića. Međutim, brojke u golgeterskom smislu mu ne idu u prilog. Zabio je samo dva gola, jednom Sillamäe Kalevu u Dugopolju, a drugi je bio pobjednički Splitu u Parku mladeži za koji su se domaći bunili da je iz zaleđa. Pritom posebno bode činjenica da mu za jedan gol treba čak 1.239 minuta igre, uvjerljivo najviše od svih ofenzivnih igrača Hajduka!? No, s druge strane, ima ukupno deset asistencija, što pokazuje njegovu nesebičnost i želju da se uklopi u sustav...

Vlašić je nakon ozljede Francka Ohandze kod Hajdukova trenera Damira Burića postao špica ili lažna špica, što je šef bijele momčadi prethodno već isprobao na startu prvenstva protiv Splita u remiju 0:0 u kojemu je Hajduk bio sterilan, a kada također nije bilo Kamerunca. Činilo se to privremeno rješenje, no izostankom Ohandze postalo je trajno. Burić konstantno naglašava da nije važno s koliko se napadača igra i tko igra u napadu, nego u težnji da se sa što više igrača dođe u završnicu. U tome je Burić, sugeriraju Hajdukove izvedbe u prvom dijelu sezone, evidentno i uspio...

Nedavno je Joško Vlašić na Rivi na okupljanju splitskih olimpijaca rekao kako se nada da će Nikola ostvariti rekordni izlazni transfer Hajduka. Međutim, Vlašić senior isto je tako kazao da je njegov sin najbolji kada igra polušpicu bez obzira o kojem se sustavu igre radilo. Kako je on komentirao nogomet, tako su novinari nekoliko dana kasnije priupitali Hajdukova trenera Damira Burića gleda li atletiku, a kad je on odgovorio potvrdno, stiglo mu je pitanje o tehnici Blankinih skokova, u što se Burić nije htio miješati.

Vlašićevu poziciju tematiziralo se i kada je u utakmici s Interom u Poljudu u 32. minuti nakon jedne lopte koja mu je pobjegla napravio gestu prema klupi tražeći zamjenu.

Burić je odmahnuo rukom ne želeći od toga praviti problem, naglasivši da se radi o mladom momku. Kasnije se Vlašić protiv Zaprešićana dignuo i upisao asistenciju, korigiravši dojam nakon prvih pola sata kada se nije mogao sastati s loptom, no bilo je očito da nije najsretniji s pozicijom špice.

Sam Vlašić sasvim sigurno moli Boga da se oporavi Ohandza ili da Hajduk angažira rasnoga napadača kako više ne bi morao izigravati lažnu špicu. Laknulo bi i njemu da se ponovno vrati na poziciju dalje od vrata kako bi mogao ulaziti iz drugoga plana i još više asistirati, a mogao bi češće i opaliti po vratima s poludistance. No, zakomplicira li se ponovo s Ohandzinim zadravljem, a Hajduk ne uspije naći adekvatno napadačko rješenje, Vlašića bismo opet mogli vidjeti kao lažnu špicu jer Burić je nedvosmislen:

- Igrat će ono gdje je momčadi najpotrebniji!

Pa i špicu ili lažnu špicu, bez obzira na podatak o 1.239 minuta igre za gol. Momčadski učinak Buriću je ispred pojedinačne statistike, sve drugo bilo bi neprirodno...