Koljeno, lijeva, lob, volej, desna. Pet golova Andreja Kramarića na pet različitih načina. Nedostajao je šesti za izjednačenje rekorda Dodikova rekorda. Toga bi sigurno stavio glavom! No, zabio je pet zaredom, barem je u nečemu prvi... Matjaž Kek izvadio ga je u 83. minuti ne bi li mu Kantrida priredila “standing ovation”. Nije se to Kramariću baš svidjelo, ako ćemo se malo našaliti.
- Tijekom utakmice mi je kroz glavu prolazio taj Dodikov rekord, tablica s najboljim strijelcima u jednom susretu, znao sam odmah da sam se izjednačio s Vlaovićem. Zabio sam ih osam Zmaju u kupu, ali ovo je ipak HNL... Naravno, moram istaknuti da su mi suigrači dali lopte praktički na pladnju, hvala Sharbiniju dvaput, Kvržiću, Močiniću i Moisesu. Ali, koliko god sam sretan, žao mi je što nisam zabio i šesti, iako će ova izjava možda zvučati bahato i netko bi se mogao naljutiti. Volio bih da je bila šestica!
Žali za šestim
Eto, tako zbori nezasitni i nezadrživi golgeter, pet mu nije dosta, on želi šest. Da ih je kojim slučajem postigao, vjerojatno bi nakon susreta pričao “šteta da nije sedmica, da budem sam na vrhu ljestvice rekordera”. I to bi bilo sasvim normalno razmišljanje jednog strijelca s nevjerojatnim urođenim golgeterskim njuhom.
- Fantastična pobjeda cijele momčadi, nastavili smo tamo gdje smo stali u drugom poluvremenu u Rotterdamu. Eto, protiv Feyenoorda nisam zabio ono što inače zabijam, danas se okrenulo na moju stranu. Još su tri kola do pauze, nadam se da će Rijeka nastaviti s ovakvim igrama, pa da i ja mogu nastaviti s golovima.
Inače, Kramarić je zabio više (21) nego Soudani i Čop - zajedno (17).
- Što reći... u formi sam.
U formu se vratila i Rijeka koja je napokon spojila dva kvalitetna poluvremena.
- Da, protiv Slavena Belupa, Splita i Feyenoorda su to bila poluvremena ili određeni segmenti, nevjerojatne oscilacije smo imali. Ma, nema tu priče, kada zabiješ šest komada, cijela svlačionica mora biti ponosna na sebe.
Nije mu bilo žao zabijati protiv svog bivšeg kluba?
- Lokomotiva mi je puno dala u karijeri, trener Ivković mi je praktički prvi dao pravu šansu u seniorskom nogometu. Međutim, nisam zbog toga osjećao neke posebne emocije, štoviše, žao mi je da mu nisam zabio i šesti. Da sam bio u prilici, sigurno bih to učinio! Približili smo se Dinamu na četiri boda, mogli smo biti i još bliže da nam se nisu dogodili Belupo i Split. Nema veze, ima još mnogo do kraja, ako se ne varam, još triput igramo međusobno. Sve je moguće...
O Andreju Kramariću priča cijela nogometna Europa, dobro su ga upoznali u Serie A gdje oko njega poput lešinara kruže Milan, Inter, Atalanta i tko zna koji još sve klubovi. Još da ga u bliskoj budućnosti zapamti i San Siro... Nahvalio ga je i Antonio Conte, izbornik Azzurra.
- Prvo želim sreću ostatku reprezentacije u Londonu, neka se što bolje suprotstave Argentini, a mi ostali ćemo se pripremati za Italiju. Conte? Da, vidio sam, pročitao par rečenica, hvala mu na pohvalama, naravno da mi to godi. Ali, pravi izazovi tek slijede...
Ovacije kao kulisa
Inače, Kramarić je s Kantride otišao s još jednom loptom, baš kao protiv Feyenoorda. Ovacije čitavog stadiona i “pokloni” su već postali standarda kulisa.
- Iskreno, nije mi ovoga puta to ni palo na pamet, ali sudac mi ju je poklonio. Naravno da će završiti u posebnoj vitrini s potpisima suigrača. Tko zna hoću li ikada više zabiti pet golova u HNL-u i kako će priča ići dalje, hoću li uopće igrati u HNL-u...
Podsjetimo, Eduardo je u sezoni 2006/07. postigao 34 ligaška pogotka što je apsolutni rekord. Kramarić ih u 15 utakmica ima već 21! Ne treba biti neki veliki kockar, pa staviti lovu na rušenje Duduove fascinantne brojke, tekuće prvenstvo još nije ni na polovici... Samo, postoji jedna “kvaka”. Hoće li Andrej Kramarić dočekati proljeće na domaćim livadama?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....