Taksi je čekao ispred hotela. Od točke A, centra Beograda, Kalemegdana, do točke B, okolice Zemuna, trebalo nam je 20-ak minuta. Izvadismo dinare, a taksist je odmahnuo rukom...
- Sve je riješeno.
“Džek” je bio Albert Nađ, sportski direktor Partizana, koji nas je s glasnogovornikom Markom Vjetrovićem čekao u jednome kafiću. Tema: usporedba Partizana i Dinama, koji su u proteklih deset godina ostavili najljuće suparnike, Crvenu zvezdu i Hajduk gutajući prašinu galopa europskih mamuza.
Od ukidanja jugolige, dakle, Crno-bijeli su osvojili 11 naslova državnog prvaka i šest kupova, s tim da su donedavno bili na sjajnome putu da trofejnu sobu ukrase još jednom duplom krunom. I dok se kup smiješi, tamo u Ljutice Bogdana stvara se euforija jer je Robert Prosinečki dostigao prvenstvenih šest bodova prednosti, u što, iskreno, nitko nije vjerovao. Dinamo je, pak, na putu do 13. lente najboljeg u državi, a samo bi čudo zaustavilo i 11. pehar Kupa na putu prema Maksimiru.
■ Partizanovci to vrlo dobro znaju, prate se praktički svi potezi iz susjedstva, Dinamo društvu iz Humske 1 služi kao ekvilibrij (međunarodne) uspješnosti.
- Partizan je u ovome času najveći klub na ovim prostorima, sigurno veći od Dinama - bez krzmanja će ispaliti Nađ nudeći svoju viziju takvog imidža: - U odnosu na Dinamo imamo manje transfere, ali rezultati su veći. Pa dva smo puta igrali Ligu prvaka! Dinamu nedostaju uspjesi u Europi. Siti su Belupa i Istre, gledatelji žele barem jednom mjesečno jake europske klubove jer, realno, oni dolaze gledati Fabregasa, Nasrija, na koncu i Wengera. Za potvrdu teze da smo veći, garantiram da Dinamo ima skuplju momčad, pa kod nas više od pola momčadi ima ugovore do 75.000 eura godišnje. Financijski, Dinamo ima sve preduvjete da bude eurokonstanta. Ali nije. A Partizan jest. Uostalom, do Lige prvaka nas je doveo čovjek koji ima 75.000 ⁈ godišnje (Aleksandar Stanojević, nap. a.), što je svjetski raritet. Oružar u Arsenalu ima veću plaću. A da ne govorimo o Halilhodžiću i 900.000 eura!
■ Zazubice, međutim, postoje, a salveta slinu s kutova usana briše samo zbog jednog čovjeka. Fama o Zdravku Mamiću davno je prešla okvire Lijepe Naše, njegov trgovački gen opjevava se i u susjedstvu, gdje talenti također niču poput gljiva.
- Ako ga ne možemo kupiti, voljeli bismo ga posuditi na godinu-dvije pa da nam riješi nekoliko transfera. Njegov menadžerski opus doista je impozantan, radi se o fenomenalnom trgovcu. Iako, Hrvatska je bila peta na svijetu kada je on počeo prodavati igrače, što je igračima automatski podiglo cijenu. Hrvati su tada bili hit!
■ Dinamo, ipak, nije... U Beogradu se ne mogu začuditi iznenađujuće golemom proračunu, ali i velikoj potrošnji na transfere. Dinamo, u beogradskoj viziji nogometa, mnogo zarađuje, no ne može napraviti rezultat. S tim ćete se podatkom sudarati stalno. “Mi prodajemo manje, trošimo manje, a opet smo bolji.”
- Transferi nam donose 70-75 posto proračuna, sve ostalo su sponzori i marketing, dok TV prava ne postoje. Paralele između naših nogometnih mikrokozmosa lako se vuku.
■ Iako, stvar je relativna. Jest, Partizan je izborio Ligu prvaka i time najmanje sedam milijuna eura, no u Ligi prvaka bio je puki statist, razjapljenih ustiju prateći velike dečke sa strane. Iako je u sezoni 2004/05. izborio proljeće u Europskoj ligi iza sebe ostavivši Lazio. Dinamo se, pak, svake godine donkihotovski bori s proljetnim vjetrenjačama. Uostalom, i europski koeficijenti, ali i izračun IFFHS-a, govore Modrima u prilog.
- Trenutačni ulazak u Ligu prvaka je ekvivalent osvajanju Kupa prvaka otprije 20 godina - uzvraćaju Beograđani.
- U ljetnom prijelaznom roku potrošili smo samo 25 tisuća eura na dovođenje igrača i s takvim smo saldom ušli među elitu. Usto, dvojicu smo doveli kao slobodne igrače, a još smo neke igrače doveli na posudbu. Naravno, i u Beogradu ljudi “frnje” nosom na prodaju igrača jer misle da bi Partizan u Europi igrao značajniju ulogu. Kada bismo od sponzora godišnje imali desetak milijuna eura, ne bismo prodavali klince, ovako smo, kao i Dinamo, prisiljeni!
■ Ono što Partizan ima, a Dinamo nema, te što Partizanu stvara neuhvatljivu prednost, 3:0 bez borbe, kraljicu viška, skriveno je na dvadesetak minuta od stadiona. U Zemunu je, naime, izrastao Zemunello, odnosno Sportski centar Teleoptik. Na prostoru od deset hektara rasprostro se suvremeni kamp čijim se zdanjem Partizan diči. Dijeli ga s Teleoptikom, Partizanovom Lokomotivom, lansirnom rampom koja se natječe u drugoj ligi Srbije.
- Želimo li ga u Prvoj ligi? Ma kakvi! Ne pada nam napamet. Što, da im pomažemo, guramo... Ma nema šanse! Teleoptik služi kao pozornica našim klincima. U kojoj nema popravnoga. Svaki klinac ima točno dvije sezone da dokaže kako je igrač za Partizan koji se uklapa u sistem. Ne prvoligaška, već Partizanova klasa. Ako ne, raskid ugovora i sretno. Dugo smo se tražili, a onda shvatili da se rješenje skriva u – dvorani. Duško Vujošević naš je uzor. Njegova sistematizacija i sustav u koji se igrač mora uklopiti.
■ OK, vratimo se kampu, suvremenom centru kojim se koristi 600-tinjak nogometaša dnevno. Stajao je blizu 20 milijuna eura, a u etapnoj gradnji niknulo je sedam travnatih i dva terena s umjetnom travom (svi osvijetljeni), sauna, teretana, restoran, bolnica, prostorije uprave obaju klubova, 19 apartmana... apsolutno sve potrebno za nesmetan rad i odgoj novih generacija.
- Uz glavnu zgradu, usto, kreće i izgradnja internata u kojemu kanim držati na okupu sve klince od najmlađih kategorija do seniorskog pogona - hvali se Nađ.
Kao i Dinamo, Partizan svake godine radi na povratku igrača koji su se “zasitili” igranja preko granice, ali koji još uvijek mogu pomoći klubu. Dinamo je u proteklom razdoblju praktički profitirao jedino Igorom Bišćanom i Tomislavom Butinom, dok je Partizan uspostavio mnogi bolji most. U cijelu priču jedino se ne uklapaju tvrdnje Partizanova establišmenta o niskim primanjima igrača jer, primjerice, dolazak Vladimira Stojkovića iz lisabonskog Sportinga, ili Zvonimira Vukića iz Šahtara sigurno se ne uklapaju u priču o limitu od 200.000 eura godišnje. Preko njih, ali i Mladena Krstajića, Saše Ilića, Gorana Gavrančića... Partizan je imao kudikamo više uspjeha od Dinama, njihovi su povratci donijeli željeni impuls.
Transferi: Dinamo - Partizan 2-1
Recentni primjer dovoljno govori: Cleo je bio najbolji igrač Partizana, detonator ulaska u Ligu prvaka, nudila mu se srpska putovnica, bio je heroj nacije. I onda, ove zime, mladić sa 24 na leđima, s takvim curriculumom, za četiri milijuna eura ode u – Kinu?! Mamić bi ga, poznavajući vješte manevre i izuvanje iz cipela, “uvaljao” za najmanje deset. Tu je razlika na koju Partizan, iako neće priznati, škrguće zubima. No to vjerojatno radi i Maminjo kada mu netko spomene Crno-bijele i Ligu prvaka, što projicira sliku vrijednu sedam milijuna eura...
Klinci: Dinamo - Partizan 1:0
Oba se kluba diče proizvodnom trakom, njihovim ponosom. S njih doista iz godine u godine ispadaju iznimno talentirani mladci čija se perspektiva vrlo brzo uočava tamo preko Bregane. U posljednjih pet godina potpuno je razvidniji bolji Dinamov trgovački gen. Dejan Lovren je, u prilog tvrdnji, kao stoper stajao Lyon identično kao i Stevan Jovetić, perspektivni ljevonogi ofenzivac Fiorentinu. Ovo je usporedba najtalentiranijih “klinaca” i podaci gdje se nalaze danas:
Dinamo
Vedran Ćorluka (Man. City – 13 milijuna eura, danas Tottenham)
Eduardo (Arsenal – 12 milijuna eura, danas Šahtar)
Hrvoje Čale (Trabzonspor – 2,2 milijuna eura)
Luka Modrić (Tottenham – 24 milijuna eura)
Dejan Lovren (Lyon – 8 milijuna eura)
Partizan
Miralem Sulejmani (Heerenveen – 0,25 milijuna eura, danas Ajax)
Milan Smiljanić (Espanyol – 3 milijuna eura, danas Partizan)
Stevan Jovetić (Fiorentina - 8 milijuna eura)
Zoran Tošić (Manchester United – 7 milijuna eura, danas CSKA Moskva)
Adem Ljajić (Fiorentina – 6,8 milijuna eura)
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....