Gabrić sretan sa svime osim minutažom: 'Nije se rodio taj kojem je klupa teška kao meni'

S obzirom na to u čije je kopačke morao uskočiti, nije mu bilo lako. OK, tata je bio vratar, a on je veznjak i 11 je godina prošlo od oca Gabrića do sina Gabrića na Kvarneru, ali Tonči je bio jedan od ljubimaca Kantride. Od 1988. do 1991. Ono doba kad nije bilo neodlučenog nego su se pucali jedanaesterci. A Gabrić ih je branio kao lud. Tri godine, više od 90 utakmica s Rijekinim grbom na prsima.

I onda, prošloga ljeta, u jedan novi riječki projekt utrčava Drago. Staroga Tončija sin. Opet “Splićo” u Rijeci i to u jednoj novoj, jačoj, sjajnoj Rijeci. Nakon svih muka, doslovno - borbe za život, iz rodnog grada i matičnog kluba na Kantridu je došao da karijeru vrati u pravi kolosijek. Počelo je relativno dobro. Pa stalo. Pa u finišu opet nekako krenulo. No, kad se sve zbroji - 392 proljetne minute, deset utakmica, ali ni gola, ni asistencije. Čak ni kartona.

Premalo?

- Je. Čim, primjerice, nema gola, sigurno da je premalo i da nije dobro i da nisam zadovoljan. Ali, naravno, samo kad govorimo s mog osobnog aspekta. Ono daleko bitnije, Rijekini rezultati ipak su dobri, a to je ono zbog čega smo svi na Kantridi.

Je li zdravlje dio uzroka?

- Nije. Zdravlje je dobro i to je najvažnije. Jednostavno se dogodilo tako da je jesen završila, a ja znam kako sam sigurno mogao više. Krenulo je OK, bio sam standardan u prvih 11. Sredinom sezone taj se status prvotimca promijenio u status onoga koji sjedi na klupi, da bih u finišu, posljednjih pet-šest kola kad je modificiran sustav, opet postao i do kraja polusezone ostao standardan. A nisam zadovoljan jer nikad nigdje nisam bio da bih igrao 50, 60 ili 70% vremena.

Znači klupa žulja?

- Ma, što žulja... Nije se rodio taj kojemu klupa pada teže nego meni! Profesionalac sam, plaćen sam da radim što mi trener kaže, pa to i napravim. Šutim i igram ili sjednem, ali ako je ovo drugo u pitanju, onda je to kod mene neizrecivo ružan osjećaj. Ne podnosim klupu, eto. To je najadekvatniji izraz. Ne podnosim je!

OPŠIRNIJE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU SN-a!