Bruno Petković nije u Osijeku odigrao veliku utakmicu. Nije nitko od Dinamovih igrača. I nije to još uvijek onaj Bruno Petković koji je bio u stanju sam pobijediti suparnika, koji je bio nezaustavljiv i uvijek za korak brži u razmišljanju od braniča. Ali, među lošim vijestima u tom Dinamovu porazu, naznaka Petkovićeva buđenja i jedna solidna partija svakako su dobar znak.

Prvo, susret u Osijeku tek je četvrta utakmica ove sezone u kojoj je odigrao svih 90 minuta. Prije toga punu minutažu imao je protiv Ferencvarosa, potom i protiv Flore, a u HNL-u protiv Šibenika. Pet puta je, pak, gledajući ukupno HNL i Europu, ulazio s klupe, što je dokaz onoj tezi da i Zoran Mamić zna da Petković nije u pravoj formi, da još nije dostigao visoku razinu.

U skupini Europske lige ušao je Petković protiv Feyenoorda u igru u 68. minuti, protiv CSKA-a u Moskvi započeo susret, ali nije bio posebno dojmljiv, izišao je u 66. minuti. Susret s WAC-om u Zagrebu propustio je zbog poznatih razloga, pa kad se sve zbroji, nije dosad bio neki veliki Dinamov “faktor” u europskim utakmicama. Samo dva pogotka u HNL-u, oba s bijele točke, Istri i Šibeniku.

Na putu povratka

Njegova igra i forma su stalno predmet polemika i komentara, započeo je tu temu izbornik Zlatko Dalić, kod kojega je Petković također izgubio mjesto u prvih 11, nastavio i Zoran Mamić, svakodnevno je Petkovićeva igra na meti kritičara. Nije neočekivano, nije ni nelogično, s obzirom da je i sam, vjerojatno, svjestan da se od njega više očekuje. Zbog svega toga i predstava iz Osijeka budi nadu da je Petković na putu povratka. Bio je vrlo angažiran u prvom dijelu, prvo je opalio iz voleja s ruba šesnaesterca, Ivušić je sjajno obranio, a onda je zahvaljujući svojim malonogometnim vještinama pripremio priliku Jakiću, za kojom još uvijek žale u Maksimiru. Bio je to čisti zicer, lopta je otišla preko gola.

Nastavio je Petković i u drugom dijelu dolaziti pred šesnaesterac, sad ipak uz nešto manje konkretnosti s loptom u nogama. Ali, izdržao je čitavu utakmicu, bio raspoložen, toliko ga u Dinamu čekaju da i svaki znak njegova buđenja jedva čekaju.
Kako će Zoran Mamić tretirati taj Petkovićev “impuls”? Hoće li i za Klagenfurt odabrati isti recept, s Petkovićem i Gavranovićem, naravno i Oršićem, od prve minute? U Europi je sa svom trojicom Dinamo dosad igrao samo protiv Flore, u ostalim utakmicama nije bilo mjesta i za Petkovića i za Gavranovića.

Također, još nešto Dinamu nedostaje. Ove sezone od trojca “OPG” (Oršić - Petković - Gavranović) samo je švicarski reprezentativac zabio europski gol. S time da Gavranović u skupini europskih natjecanja nije bio strijelac već dvije godine, posljednji je pogodak isporučio Spartaku u Trnavi. Petković je svoj zadnji gol zabio Šahtaru u Maksimiru, a Oršić Ukrajincima u Harkivu. Naravno, nitko se neće buniti ako Dinamo pobijedi u Austriji i autogolom, međutim, ipak nedostaje napadački učinak tog ubojitog trojca, uvijek je najbolje i trenerima najspokojnije kad su napadački efikasni.

Dinamu trebaju golovi njih trojice, ali za početak dobra je vijest da je Petković u Osijeku ipak napravio pomak u odnosu na neke svoje ranije partije ove sezone. S njim i njegovom inspiracijom nikad se ne zna, možda je baš u Austriji u četvrtak vrijeme za jednu veliku predstavu. Nije igrao u prvom dvoboju, baš bi “leglo” da u uzvratu protiv WAC-a potvrdi povratak i okrunio ga pobjedom, možda i golom ili nekom “petkovićevskom” asistencijom. Sad je trenutak da utiša kritičare, ovo je utakmicu u kojoj nema alibija, u kojoj pobjeda Dinamu nosi - nemjerljivo.