Dinamo bilježi najlošiji prvenstveni start u 11 godina, ali svejedno je prvi!

Subotnjim se remijem u Puli Dinamov niz nepobjedivosti u domaćem prvenstvu protegnuo na sjajne 44 utakmice. Momčad je posljednji put poražena još 10. svibnja 2014., i to tada baš na gostovanju kod Istre (2-1) – zanimljivo, u toj je utakmici svoj prvi seniorski gol zabilježio Ante Ćorić, koji je bio strijelac i ovog vikenda.

No, postoji i manje sjajna strana statističke 'medalje', a ona kaže da nijednom, otkako su 10 godina uzastopce prvaci, modri nisu imali ovako mršav učinak poslije sedam prvenstvenih kola. Mamićeva momčad na kontu ima 13 bodova (od mogućih 21), uz tri pobjede, četiri remija i gol razliku 13-4 – ali i to je dovoljno za vodeće mjesto na ljestvici. Također, primjetno je da kod šampiona šteka u realizaciji, jer još nijednom svih tih godina nisu u sedam odigranih kola zabili manje golova.

Zadnji put kad su startali slabije bilo je još u sezoni 2004./05. Tada su u sedam kola skupili 10 bodova, uz samo dvije pobjede (protiv Zadra i Hajduka), četiri remija (Pula, Osijek, Varteks i Rijeka) te jednim porazom (Inter). Gol razlika je bila 13-10. Svi znamo kako je ta sezona završila: 'ligom za bedaka' i počasnim sedmim mjestom.

Već sljedeće sezone došlo je do drastičnog poboljšanja: pet pobjeda, jedan remi (Hajduk) i jedan poraz (Osijek), uz gol razliku 18-2. A 2006./07., kao i 2007./08., Dinamo je dobio svih sedam početnih utakmica, uz gol razliku 17-4, odnosno 25-5. U prvoj od te dvije sezone je tijekom cijelog prvenstva izgubio manje bodova nego sada u prvih sedam kola – tada je u 33 susreta imao tek dva remija (Hajduk i Slaven) i jedan poraz (Šibenik).

U preostalim sezonama pet je puta u početnih sedam kola zabilježio šest pobjeda i jedan neriješen ishod (2008., 2009., 2011., 2012. i 2014.), a rekordnu je gol razliku zabilježio 2009., kad mu je pobjeda izmakla samo protiv Zadra (0-0): tada je Dinamo u sedam prvenstvenih mečeva zabio čak 28 (četiri po utakmici!), a primio tri gola. Jednom (2013.) je imao pet pobjeda i dva remija (Rijeka, Hrvatski Dragovoljac), a najbliže ovoljetnom rezultatu spustio se 2010., kad je ostvario 14 bodova uz četiri pobjede, dva neriješena (Varaždin i Hajduk) i jedan poraz (Rijeka), s identičnom gol razlikom kao i sada.

Dodajmo ovome da su modri od pet ovosezonskih europskih utakmica dobili samo dvije (Fola i Skenderbeu u gostima), što njihov ukupni dosadašnjih učinak svodi na pet pobjeda i čak sedam neriješenih rezultata. Je li ovako slabašan ulazak u sezonu problem?

Zasad realno nije: momčad ipak sjedi na vrhu prvenstvene ljestvice i jednom je nogom zakoračila u Ligu prvaka. Poraz se još nije dogodio – posljednji u svim natjecanjima bio je još 27. studenog protiv Astre u Europskoj ligi (1-0). Međutim, statistika ne izgleda ugodno i nešto je što bi Mamić trebao imati na umu jednako kao i veliki niz nepobjedivosti. Možda je domaća konkurencija u međuvremenu ponešto ojačala, možda se radi tek o prolaznoj krizi realizacije – ali golovi dolaze kao posljedica igre, a njome je Dinamo u dosadašnjem tijeku sezone malokoga uspio impresionirati. Vidljivo je da momčad trenutno ni približno ne ispunjava svoje kapacitete i potencijal i ne valja pred time zatvarati oči.

No, opet – sjetimo se izjave Damira Krznara, koji je kao privremeni trener (dok su šefovi bili iza rešetaka) rekao da je Dinamo ove sezone tempirao vrhunac forme za nešto kasnije nego inače. Možda ćemo njegovo pravo lice vidjeti tek u Ligi prvaka?