Boris Kovačev/CROPIX
OTVORENA ISPOVIJED

Dejan Lovren priznao da je u krizi: 'Imam osjećaj da me u Lyonu ne cijene, želim otići!'

Ne znam zašto francuski mediji imaju takav stav prema meni. Od prvog dana su tvrdili da nisam igrač za Lyon, predbacivali visinu odštete, moje plaće... - kaže Lovren
Piše: Robert MatteoniObjavljeno: 07. travanj 2013. 09:47

Nema dvojbe da je zaronio u ozbiljnu igračku krizu. Za igrača koji ima tek 23, a već sedmu godinu je profesionalac, tri u HNL-u, četiri u snažnoj francuskoj ligi, sudionik Lige prvaka, član Top ten reprezentacije, nije logično dvojiti je li kriza pitanje kvalitete.

Umjesnije je postaviti pitanje zašto je Dejan Lovren poslije dvije odlične sezone u Olympique Lionnas, treće slabije zbog ozljede i dvojbenih liječničkih tretmana, a četvrte opterećene serijom osnovnih grešaka u igri i žestokim medijskim blaćenjima, došao u tako negativno razdoblje.

Po francuskim novinarima i komentatorima Lovren ispada ne samo nedorastao za tamošnje razine nogometa, nego je dojam da je jedini uzrok Lyonovim problemima. To definitivno nije i ne može biti točno, iako je nepobitno da Lovren nije u formi. Kakvoća grešaka, niz kartona, teško skrivana nervoza, sugeriraju da se oko mladog igrača nešto događa. Njegovi nemiri dosad nisu imali javno objašnjenje, zato smo ga potražili da pojasni uzroke lošije forme i doista neuobičajenog negativnog tretmana koji "uživa" u Francuskoj.

Nakon početnog nećkanja Lovren je u emotivnom dvosatnom istupu istresao štošta što mu je na duši...

- Zbog svog osobnog i profesionalnog digniteta pristao sam na ovaj razgovor. Jednostavno moram reći svoju istinu o svemu što me snašlo. Vidim da nije bilo mudro sve to dugo nositi u sebi i samo si otežavati svakodnevicu. Ukratko rečeno, osjećam se jako nezadovoljan svojom profesionalnom situacijom i u takvom stanju ni jedan igrač ne može pružiti najbolje od sebe.

Da ste nesretni vidi se po vašem tmurnom raspoloženju. Potječe li to od izrazito negativne, gdjegod i uvredljive medijske kritike?

- To je samo prateći problem. Istina je da mi nije ugodno kada me stalno bliski ljudi pitaju što se to događa sa mnom, ljudi čitaju i prate medije, a u njima prevladava dojam da što god u Lyonu nije dobro sve počinje i završava s Lovrenom. Mislim da nije prirodno da je stalno jedan igrač na meti kritike i kontinuirano mu ističu negativnosti. Sebi sam najveći kritičar i znam kada sam podbacio. Dođe mi da plačem kad tehnički pogriješim osnovno. Uvijek krećem od sebe kad je odgovornost propusta u pitanju, ali ovo što mi se radi nije fer. Nisam zaslužio da me razapinju kao da sam jedini i najveći krivac svih Lyonovih problema.

U prošlom ste kolu doista kumovali porazu 1:2 od Sochauxa?

- Kriv sam za gol, bez sumnje. Cijelu utakmicu napadamo, imamo tri grede i dvije vratnice, a onda oni dođu u brzu kontru i što ne iskoristimo mi oni hoće! To me ne opravdava. Jednostavno nisam koncentriran, muči me što se sve oko mene događa, prvi put otkako sam došao 2010. nisam sretan kao igrač. Prve dvije godine sve je bilo na razini i moje su igre odavale samopouzdanje i zadovoljstvo...

Niste baš ni tada uživali u pohvalama?

- Ne znam zašto francuski mediji imaju takav stav prema meni. Od prvog dana su tvrdili da nisam igrač za Lyon, predbacivali visinu odštete, moje plaće, a moje dobre igre uz dobar momčadski rezultat uopće nisu utjecali na promjenu takvog stava. Pokušavao sam u razgovorima s novinarima biti fin pojašnjavajući svoje viđenje i - ništa. Onda sam šutio, ali ni to nije pomoglo. U početku mi se činilo da sve to ide u fazu aklimatizacije, upoznavanje, da će vremenom biti boje, ali bivalo je sve gore.

Uzeo vas je na zub i bivši francuski izbornik Domenech, čija je prošlost u poslu i osobnom životu u najmanju ruku osebujna. Kao komentator vas omalovažava, usput i proziva našeg izbornika što vas uopće zove?

- Ne znam toga gospodina i nemam ga potrebe komentirati. Valjda on zna zašto se stalno bavi sa mnom.

Je li klub ikako reagirao u vašu zaštitu?

- Na žalost, nitko u klubu nije imao takvu potrebu. Iskreno rečeno, jako sam razočaran ponašanjem određenih ljudi, za koje sam mislio da će reagirati. OK, mogu shvatiti da u klubu nisu zadovoljni mojim igrama, nisam ni ja, ali to da se nitko ne pita zašto nisam u poželjnoj formi, da ne porazgovara i potakne na rješavanje problematične situacije, eto to me stvarno pogodilo. Javnost ne zna pozadinu tih mojih grešaka, iako su one, da budem iskren, preuveličane.

Kako se navijači odnose prema vama?

- Od prvog dana su navijači Lyona prema meni pozitivni i korektni. Normalno da nikome nisu drage greške, ali ne činim ih samo ja.

Vaše su pogreške toliko tehnički banalne da je očito kako vas nešto muči?

- Rekoh vam, jako sam nezadovoljan. Imao sam dvije predivne godine u Lyonu, a klub je svoje zadovoljstvo mojim učincima zaokružio ponuđenim novim ugovorom. Lani sam u siječnju tako s velikim zadovoljstvom potpisao novi ugovor iako mi je prethodni još trajao do 2014. No klupski čelnici su mi podebljali primanja i produžili obvezu do 2016. godine. Bila mi je to velika satisfakcija i putokaz da sam na pravom putu.

Očito je bila zabluda?

- Definitivno. Kao da je otada sve krenulo nizbrdo. Načele su me ozljede još u prosincu 2011. godine kad su mi se upalile tetive. Obišao sam cijelu Europu da saniram problem, ali pauza je trajala 100 dana. Vratio sam se u ožujku i zaigrao, dočekao i finale Kupa, 28. travnja, kada sam teško stradao zbog rupture ligamenta gležnja, odnosno Lisfrankova sindroma. Slijedila je nova pauza, a u dogovoru s liječnicima, iako sam trpio jake bolove, počeo sam trenirati i prije kraja najavljene dvomjesečne pauze. To preforsiranje samo mi je pogoršalo stanje i dogodilo mi se nešto što me osobno ubilo u pojam, propustio sam Euro 2012! Nisam forsirao na svoju ruku, ali na kraju sam ja platio najveću cijenu. Nikad više si neću dopustiti da ne slušam svoje osjećaje, jer svaki od nas sam najbolje zna koliko ga nešto boli i koliko može.

No, vi ne samo da niste išli na Euro i vratili se za dva mjeseca, nego je pauza potrajala duplo više?

- Vratio sam se u kolovozu, ali tada je stradao mišić. Shvatio sam tada da mi je 2012. profesionalno doista noćna mora. Sve suprotno od sreće koju sam doživljavao na osobnom planu, vjenčanje i rođenje kćeri. Iz današnjeg kuta uvjeren sam da sam plaćao ceh stresu ozljede i propuštanja Eura.

Znači li to da niste bili zadovoljni zdravstvenim tretmanima u Lyonu?

- Ne želim nikoga ni za što kriviti. Znam samo da sam iz svih situacija u prošloj godini izvukao velike pouke. Više neću biti mlad i naivan, nego ću više slušati sebe. U pitanju je ipak moje zdravlje. Eto, i ove zime su mi se upalile tetive i opet sam izgubio dio priprema. To mi strašno nedostaje jer sam prave pripreme prošao posljednjih put u ljeto 2011. godine. Tetive? U pitanju su vjerojatno podloge, umjetna trava. Trebao sam poštedu, ali sam morao trenirati i opet zaradio deset dana pauze.

Bili ste, navodno, i u Beogradu na tretmanu?

- Bio sam, na preporuku klupskog kolege Biševca, kod liječnice kojoj se obraćaju mnogi europski igrači. Specijalist je za mišiće i obratio sam joj se za pomoć kad mi je puknuo kvadriceps. Bilo je to u prosincu. Tada sam bio ljut na klub jer sam trenirao s rupturom koju je tek liječnik na ultrazvuku vidio i pitao me jesam li normalan zato što treniram. Trebao sam biti izvan treninga 45 dana, ali ja sam želio što prije natrag na teren. I ne samo da mi je pomogla sanirati ozljedu nego sam se za nekoliko dana vratio u pogon! Svaka joj čast, zato sam se vratio k njoj i prije utakmice sa Srbijom i Walesom.

Zašto?

- Dva dana prije puta u Zagreb stradao mi je mišić druge noge. U klubu su htjeli da ostanem u Lyonu i liječim se. No inzistirao sam da opet idem za Beograd i jedva sam dobio njihovu dozvolu. Nakon sat i pol tretmana ta mi je liječnica kazala "idi, zasprintaj". Malo sam zazirao, ipak sam imao gotovo 1,5 centimetra rupture, no bol je nestala. Tako sam mogao doći u Zagreb i nastupiti protiv Srbije, odnosno protiv Walesa.

I spasiti Vatrene u Swanseaju, ali o tome ćemo kasnije. Vjerojatno su u Lyonu bili sretni što ste se brzo oporavljali i vratili u momčad?

- Nisam siguran da je to tako, i to je ono što me muči. Ustanovljeno je da rupture više nema i odmah su me uvrstili u momčad. No nitko me nije pitao ništa o svemu tome, kamoli da mi podmire troškove puta i liječenja. Ako su mi htjeli nešto time poručiti, ne znam, ali istina je da me takvo tretiranje jako pogodilo.

Mislite li da bi vas se Lyon želio riješiti?

- Ne mogu to sa sigurnošću reći, ali lagao bih kad ne bih priznao da se osjećam neugodno. Kao da sam suvišan, kao da im nisam važan. To ubija moju mirnoću, radost dolaska na trening. Nisam očekivao da ću to doživjeti, ali dobro, sve je to život. Mene doista više u nogometu ne može ništa iznenaditi. Ako sam ja kriv za probleme Lyona, neka tako bude. Ima još devet kola do kraja, dat ću sve od sebe kad dobijem priliku i zaigram, a onda ćemo sjesti za stol i vidjeti što dalje, odnosno što želi klub i što je najbolje za sve nas.

Dosad vam nitko nije ništa govorio?

- Ne, i to je jedan od razloga mojem nezadovoljstvu. Vide da sam nezadovoljan, da nisam u poziciji davati najbolje od sebe, ali mi nitko ništa ne govori. Čovjek bi očekivao razgovor, neki savjet. Još sam mlad igrač, trebam još učiti i želim napredovati. No, to što stagniram posljednjih godinu dana kao da nikoga ne uzbuđuje. Možda su, ponavljam, to signali za promjene.

Vratimo se slučaju Lovren. Govori se da ste pasionirani skupljač kartona. Brojke sugeriraju da u europskim natjecanjima imate 53 nastupa i za stopera prosječnih 14 kartona (skoro svaku četvrtu), ali ni jedno isključenje. U Francuskoj ste bitno više na udaru sankcija, u 83 prvenstvena i kup-susreta imate 14 žutih (svaku šestu utakmicu), pet puta ste zaradili dva žuta za isključenje, te dva puta izravni crveni karton. Sugerira to o bitno različitim kriterijima u Europi i Francuskoj?

- Nisam znao za tu razliku, ali osjećao sam da ona postoji. Ne znam zašto je tako, uvijek igram na isti način. Pogledate li snimke, vidjet ćete da sam barem 5-6 puta nezasluženo dobio kartone, što su neki suci potom i priznali. Činjenica je da sam jedan crveni zaradio zbog starta, a drugi zato što sam bio vrlo nervozan na jednoj utakmici. No, nisam zloban igrač, zato me ni komisija nikad nije kaznila s više od dvije utakmice.

Francuska liga iznimno je snažna, možda je i to razlog za višak kartona pored vaših propusta?

- Liga je definitivno vrlo naporna, puno se igra na fizičku moć, mnogo je brzih i snažnih igrača. Eto i Ibrahimović, koji je kao od brda odvaljen, kaže da je francusko prvenstvo fizički najzahtjevnije od onih u kojima je dosad igrao.

Ibra, onaj koji vas je nagazio po glavi?

- Jeste li vidjeli... Kad je on to napravio, svi su potrčali braniti ga. I ne samo da nije kažnjen, nego se nije ni pojavio pred disciplinskim sudom, unatoč tomu što je u Parizu. Svaki put kad sam bio isključen morao sam iz Lyona u Pariz na saslušanje 2-3 minute i natrag. No, tako se valjda tretira velike zvijezde i nas obične igrače. Da sam ja nekome stao na glavu, vjerojatno bi nastala histerija.

Tko zna kakve bi histerije bilo da je Hrvatska izgubila u Swanseaju. Srećom vi ste označili preokret sjajnim pogotkom. Što vam bi za onaj pomalo nerezonski udarac...?

- Ha, ha, vidio sam da su i neki igrači to tako doživjeli, dok lopta nije sjela u mrežu! Drago mi je da sam tim golom nekima uskratio zadovoljstvo da me vide još mučnijeg, poglavito u kontekstu čudnog penala koji je sudac svirao za njih. Da je zbog tog penala Hrvatska izgubila, pojeo bih se živ.

Kažu da ste opet pogriješili u toj akciji?

- Možda djelomice jesam, trenutak je to koji nas je uhvatio preduboko u obrani. No, točno je da je taj igrač prelako došao u kazneni prostor. No, najvažnije je da samo mi u konačnici pobijedili i osvojili važna tri boda na putu za glavno odredište, Brazil 2014! Kad se sjetim kako sam teško proživio odsutnost na Euru, puknuo bih da propustim još i SP...

Što vam je kazao izbornik Štimac za igru u Swanseaju?

- Čestitao je svima. Bio je igrač i odmah je osjetio moje nemire. No i bez toga je očito, kažu mu bliski ljudi da sam nervozan. Nije bilo vremena sada razgovarati, ali siguran sam da ću sa izbornikom popričati o tome.

Prioritet je bila Srbija?

- Da, ali bilo je u nas previše pumpanja te priče. Od ždrijeba skupina gotovo se samo o tome pričalo. Utakmica je bila napeta i ne lijepa za oko, ali presudan je rezultat, a on je, kao i atmosfera, izvanredan!

Jeste li očekivali da ćete startati?

- Svi se mi nadamo da ćemo igrati, to je prirodno. Bio sam spreman ako izbornik odluči mene postaviti u igru, kao što sam bio spreman čekati priliku na klupi. Sretan sam što sam uopće ušao u igru, meni je za Hrvatsku uvijek praznik igrati, a u ovakvoj utakmici i deset minuta je posebna čast!

U Walesu ste bili protagonist, simbol dekoncentracije, ali i vrhunske reakcije. Zašto je bilo tako?

- Valjda umor, psihološka iscrpljenost nakon Srbije. U prvom dijelu bili smo rastreseni, lako smo gubili loptu, krivo dodavali, potencirali nervozu, time poticali greške i dobili gol. Mogli smo i više. Srećom, dobro smo reagirali. U poluvremenu izbornik nas je umirio svojom mirnoćom, muški smo se uhvatili ukoštac s problemom i na kraju odigrali odlični drugi dio te stavili stvari na svoje logično mjesto.

Primjetno je da većina igrača ističe Štimčev stil vođenja reprezentacije. Očito vas se sve dojmio?

- To je istina! Dosta je toga promijenio u reprezentaciji i oko nje, u pozitivnom pogledu. Čini mi se kao da je sve razdrmano, povišen je adrenalin, navijači su strastveniji. Mislim da je svojim hrabrim gardom sve nas potaknuo da budemo hrabriji i ofenzivnom igrom zaslužimo da se publika masovnije vrati.

Kod Bilića nije bilo tako?

- Bilić je napravio velike stvari s reprezentacijom i za nju. Osobno će uvijek imati posebno mjesto kod mene jer me prvi pozvao i dao mi povjerenje vrlo mladom. Možda je nakon šest godina, što je u Hrvatskoj dugo razdoblje za izbornika, došlo do određenog zasićenja javnosti, splasnula je atmosfera.

Štimac ju je definitivno probudio?

- Vidi se koliko mu je stalo do reprezentacije i da o svim detaljima vodi računa. Razgovara sa svima, ne samo onima koji su u prvih 11. Daje ti važnost i to mi se jako sviđa. Iskreno rečeno, Štimac me doista ugodno iznenadio. Znao sam ga po velikoj igračkoj karijeri, ali ne kao trenera i tako vrsnog vođu.

Zajedno s njim morati ćete se svi dobro oznojiti za Copacabanu?

- To smo znali i prije početka kvalifikacija, pogotovo smo bili svjesni jačine Belgije. Sada je ključno da smo odmaknuli Srbiji i možemo se koncentrirati na Škote. Nije bahato ako kažem da to moramo dobiti. Onda na gostovanju u Beogradu ne smijemo izgubiti, te ćemo tako dočekati da sami o sebi odlučujemo protiv Belgije na svom terenu, uz našeg 12. igrača, navijače.

Sve ste lijepo isplanirali, ali treba dobiti (i) Belgiju?

- Opasni su, nema što. Imaju niz vrhunskih igrača, ali ključan je Hazard. On je njima kao Bale Walesu. Ako ga zaustavimo, onda smo napravili puno posla za konačni uspjeh.

Linker
23. studeni 2024 04:17