Čovjek koji je doveo Šimunića u Hrvatsku: 'Joe je ispao bedak iako ne zna što je NDH'

U kartonu Udbe emigranta Hrvoja Mrkše pisalo je - hrvatski nacionalist lijeve orijentacije. Taj zaljubljenik u nogomet 42 godine je živio u Melbourneu, nekoliko puta je bio predsjednik Croatije, najvećeg hrvatskog emigrantskog nogometnog kluba, koji bi se, tvrdi Mrkša, danas prošetao kroz Hrvatsku ligu.

Bio je i 11 godina Dinamov povjerenik i kada je Franjo Tuđman u Melbourne došao po Marka Viduku, odgovorio je Marka od transfera u Japan, vrijednog dva milijuna dolara i za Tuđmanov milijun je pristao otići u Zagreb.

Legenda kaže da je Hrvoje Mrkša 1997. godine u Zagreb poslao depešu Anti Pavloviću: ‘Šaljem vam novog Beckenbauera’. Bila je riječ o Josipu Šimuniću, za Mrkšu najvećeg igrača kojega je Croatia iz Melbournea ikada imala. Međutim, nakon što su ga “pregledali” Dinamovi stručnjaci, rekli su razočaranom Josipu: “Ostavite nam adresu, pisat ćemo vam...”

‘Naš Beckenbauer’

Na jutarnjoj kavi u restaurantu “Markuševec”, na Trgu sv. Šimuna, kamo se emigrant Mrkša preselio iz Melbournea na Tuđmanov nagovor, od srca se nasmijao prvom pitanju. Ah, to vam je sigurno servirao Fredy Kramer? Pogodio je. Je li barem istina?

- Kada sam vidio Šimunića sa 18 godina, nije trebalo previše pameti da bi se shvatilo da će biti veliki igrač. Croatia Melbourne je s njim dvije godine zaredom bila australski prvak i shvatio sam da bi mogao napraviti veliku karijeru. Otišao sam kod njegovog oca, obitelj je živjela 40 kilometara od Canberre, želio sam ih nagovoriti da Joe ide u Zagreb. Vidio sam da je to jedna čestita, radnička familija. Otac nije pitao - koliko je to novca, što je uvijek prva tema, rekao je: “Što prije pošaljite mog sina u Dinamo, bit će nam čast.” I onda sam doista nazvao Antu Pavlovića i rekao: “Šaljem ti Beckenbauera.” Što nije postao Beckenbauer, spriječila ga je teška ozljeda u Hamburgu, ali, Cico Kranjčar, istinski nogometni šmeker, za Šimunića je rekao: “On je obrambeni igrač koji ima tehniku Ronaldinha...” Pozvao sam Joea u Melbourne u svoj ured, dao sam mu avionsku kartu i 500 dolara džeparca i obećao mu da će igrati u Dinamu. Bio je presretan. No, na treningu Dinama su stvari krenule nizbrdo, Marijan Vlak je rekao da to nije materijal za Dinamo.

Kako je to Joe prihvatio?

- Nakon toga se vratio u Australiju i preko drugih veza je otišao u Hamburg. Na treningu je slomio nogu, bio je to veliki udarac za njega. Kada se oporavio, Mirko Jozić ga je pozvao u reprezentaciju, bio je na SP u Japanu. Neki naši izbornici tretirali su ga na sramotni način. Bilić ga je ignorirao, čak i Štimac na početku.

Kakva je nogometna povijest Joe Šimunića?

- U Melbourne je došao sa osmanaest. Došao je iz jedne male sredine, iz gradića u okolici Canberre, roditelji su iz Bosne i jedino na čemu su inzistirali da im sin karijeru napravi u Dinamu. Inače su bili vrlo skromna obitelj i jedina koja nije pitala za novac. Pretpostavljam što se dogodilo. Djeca emigranata su uvijek podcjenjivana, prema emigrantima je uvijek postojala odbojnost, posebno u malim sredinama. I kad vam se, kao emigrantskom djetetu rugaju i ismijavaju vas, u vama se rađa otpor. Vjerojatno se naslušao priča o Anti Paveliću, kod velike većine emigranata postojale su otvorene simpatije za NDH, posebno kod bosanskih emigranata. On je to prihvatio, a da uopće nema pojma što to zapravo jest. Ali, roditelji su to usadili u njega...

Jeste li se čuli s njim nakon onoga što je učinio u Maksimiru?

- Ne, nismo baš tako prisni.

Igrali ste protiv srpskih klubova?

- Da, ali u vrijeme kada je Joe igrao za Croatiju, više nije bilo takvog naboja, kada je Šimunić došao kod nas, njihov klub “JUST” je ispao iz prve divizije...

Zbog nepromišljenosti vjerojatno će biti kažnjen sa 5 utakmica?

Frustrirani Joe

- Otegotna okolnost je što se to dogodilo na utakmici Fife, a tu je gazda Židov Blatter, koji forsira borbu protiv rasizma. Osobno, bilo bi mi žao da Joe propusti ovo Svjetsko prvenstvo, jer, unatoč godinama, on je još uvijek ključni igrač naše reprezentacije. Spašavao nas je u Beogradu, spasio nas je i na Islandu...

Kad zaokružite život jednog emigranta, kako biste sve opisali?

- On je, kako kažu Zagrepčani, “bedaček”! Vjerojatno je bio oduševljen što se Hrvatska plasirala na Svjetsko prvenstvo, možda ga je ponijela euforija. Ali on je dobar, pošten dečko, istinski rodoljub, ne rodoljub iz koristi. I u ozbiljnim nogometnim godinama su ga podcjenjivali, na Europskom prvenstvu Bilić mu nije dao niti jednu utakmicu, na prvoj utakmici mu ni Štimac nije dao priliku. I onda, pouzdano znam, Srna, koji je bio najčvršći Štimčev oslonac, rekao: “Bez Šimunića nećeš daleko!” A Joe je sve trpio, gutao, jednom su nervi popucali i dogodilo se...