TREĆI STRIJELAC U POVIJESTI DINAMA BIO JE PRED POTPISOM ZA HAJDUK! Na trening-utakmici protiv Jugoslavije zadivio je Tomislava Ivića

Rođeni su Trnjani boksač Ivan Prebeg i stolnotenisač Dragutin Šurbek. A trnjanske su livade Hrvatskoj dale sjajne nogometaše - braću Stjepana i Ottu Bobeka, Vladimira Firma, Franju Andročeca, Željka Smoleka i - Snježana Cerina (55)! Spektakularni golgeter, romantični hakler, nogometni Rembrandt, jedan od najboljih nogometaša koji je ikada hodao maksimirskom travom. Bio je ljubimac tribina i među najzaslužnijima što je Dinamo, nakon pune 24 godine čekanja, 1982. godine osvojio naslov prvaka bivše države. A umalo je, na početku karijere, završio u - Hajduku...

Bilo je proljeće 1976. godine, Cerin je te sezone iz svoga Trnja prešao u trećeligaša Zagrebački plavi (taj se klub kasnije fuzionirao sa Zagrebom) i u travnju je reprezentacija Jugoslavije u Zagrebu igrala prvi četvrtfinalni dvoboj za odlazak na završnicu Eura protiv Walesa. U sklopu priprema za Wales, organizirana je i trening-utakmica sa Zagrebačkim plavima. Sve je završilo očekivano, Jugoslavija je u tom nadmetanju pobijedila 8:3, no ta je utakmica promijenila život Snješku Cerinu!

Zabio je, naime, sva tri pogotka za Zagrebačke plave, u tri je navrata 'probušio' ondašnjeg vratara Jugoslavije, Ognjena Olju Petrovića! Zabiti hat-trick u dresu trećeligaša izabranoj vrsti države? Čudo neviđeno, za Cerina to nije bila trening-utakmica, nego do tada najvažnija utakmica u životu...

I odmah ga je pozvao Hajduk, tko zna zašto je Dinamo šutio. Uglavnom, Tomislav Ivić želio je potpisati ugovor s Cerinom i rođeni Trnjan je došao u Split. Ali...

U Hajduku više nije bilo Ivića, otišao je u Ajax! I vodstvo Hajduka reklo je Cerinu, kao i još nekim igračima koje je Ivić poželio, da malo pričekaju, da će ih nastaviti pratiti... Snješko se vratio u Zagreb i tada je reagirao Zorislav Srebrić i Cerin je potpisao za svoj Dinamo, za klub kojeg je oduvijek volio. Snovi su postali stvarnost, ali morao je čekati pola godine da dobije šansu...

Z. Pajvot

- Tko zna, da me Hajduk nije zvao, možda me ni Dinamo ne bi nikad uzeo, iako sam za juniore Plavih igrao na omladinskim turnirima u Italiji, u Viareggiu i Leccu. I šest mjeseci marljivo sam trenirao, nazabijao sam se golova za drugu momčad. I napokon, u 14. kolu, trener Mirko Bazić gurnuo me u sastav, pobijedili smo Budućnost 6:1, a ja sam zabio dva gola! I tu je sve krenulo, da bi eksplodiralo te čudesne, šampionske 1982. godine - jednom nam je pričao Cerin, kad smo prebirali uspomene i prisjećali se njegove karijere:

- Bila je to nezaboravna sezona. Sezona, te posebno utakmica sa Zvezdom, u Maksimiru, kad smo ih pregazili 3:0! Tada smo shvatili da možemo biti prvi! To mi je najdraža i najveća utakmica u životu, onda se sve promijenilo i okrenulo. Zvezda je na jesen imala bodovnu prednost, ali mi smo marširali proljećem i tri kola prije kraja već osigurali naslov, prvi put nakon 24 godine Zagreb je dobio prvaka! To je bilo neponovljivo, na treninge je dolazilo po nekoliko tisuća ljudi, na utakmicama nije bilo manje od 20.000! Kad smo igrali srijedom rano popodne bilo je samo 20-ak tisuća...

Te je sezone Cerin bio najbolji strijelac prvenstva sa 19 postignutih pogodaka. S Dinamom je Snješko dvaput osvojio jugoslavenski kup, 1980. i 1983. godine, a u pet je navrata bio najbolji strijelac kluba u sezoni. Za Plave je zabio ukupno 295 pogodaka odigravši 474 utakmice i treći je Dinamov strijelac svih vremena, iza Igora Cvitanovića i Dražana Jerkovića. A od tih 295 pogodaka, 101 je postigao u prvoligaškim utakmicama.

Nevjerojatan je podatak da, unatoč sjajnoj karijeri, iako je zabio više od 100 prvoligaških golova, Cerin ni jednom nije bio pozvan u reprezentaciju Jugoslavije! I to svakako najbolje govori o bivšim izbornicima najbolje vrste bivše države, te ocrtava odnose koji su onda vladali u yu-nogometu. I zašto je Dinamo, uz svoje objektivne slabosti, čekao pune 24 godine na naslov prvaka. A i Cerin je imao jedno slovo previše u imenu, slovo 'j'. Nije bio - Snežan ili Sneško...

Cerin je i u vrijeme najveće slave bio obični dečko iz susjedstva. Najčešće se družio sa svojim Trnjanima, nije često zalazio u "Karaku", a sigurni smo da u povijesti Dinama nije postojao igrač koji je brže napuštao svlačionicu od Snješka! Nakon treninga ili utakmice, odmah nakon tuširanja, mokre kose, izjurio je iz svlačionice, s cigaretom u ustima! Njegovu je izjavu poslije utakmice bilo nemoguće dobiti, osim ako je novinar propustio zadnjih desetak minuta utakmice i dežurao ispred svlačionice...

Osim što je sjajno igrao nogomet, Snješko je dobro kuglao, izvrsno je igrao fliper. Uživao je i u ribolovu, onda na Savi, a danas u ribolov ide na more svojim sedmometarskim brodom, u Privlaci pokraj Zadra, gdje sa suprugom Ankicom od 2001. godine vodi "Obiteljski dom", dom za starije i nemoćne osobe.

- Od stresa smo pobjegli iz Zagreba, imali smo kafić na Savici. U Privlaci smo ljetovali od 1989. godine i supruga je došla na ideju o otvaranju doma. Povukli smo najbolji potez u životu, zbog tog smo kafića neuredno živjeli, zapustili smo se. No, uvijek ćemo ovdje, u Privlaci, za domaće ljude, ostati "purgeri"! Nikad nas neće doživljavati kao svoje, to je valjda normalno - razmišlja Cerin.

Iako je bio krhkoga izgleda, tanak poput breze, bio je čvrst na nogama, a s loptom je znao sve, njegove su minijature bile nezaboravne, nerijetko je 'vezivao u čvor' suparničke igrače nepredvidivim driblinzima, lopta mu se jednostavno lijepila za nogu. Bio je kralj maloga prostora, kralj 16-erca, nikoga se nije bojao, ni onda najboljih reprezentativnih braniča poput Katalinskog, Mužinića, Peruzovića ili Buljana, njima je zabio tri gola na 'Hitrecu' prije Walesa. Ali, plašio se - zubara, odlazak u stomatološku ordinaciju bio mu je najveća trauma...

- Nisam bio školovani nogometaš, jer sam relativno kasno počeo juriti za loptom po trnjanskim livadama. Kojih više nema... Oslanjao sam se na urođenu nadarenost i vještinu, na snagu nisam mogao, ali ne kaže se uzalud 'snaga klade valja', ha, ha...

A posebna Cerinova specijalnost bile su - škarice, zacijelo najteži udarac u nogometu. Zabio je nekoliko spektakularnih pogodaka okrenut leđima suparničkim vratima, u sjećanju su uvijek dva nezaboravna - Zvezdi i lisabonskom Sportingu, posebno je ovaj drugi bio nevjerojatan, pomalo i u suprotnosti sa zakonima fizike...

- Bile su to nekakve polu-škarice, između škarica i voleja. Dobro sam se postavio na prvoj vratnici i pogodio baš kako je trebalo. Svi su nakon tog gola bili u šoku, i igrači Sportinga, ali i moji suigrači. To je svakako najljepši gol kojeg sam zabio u karijeri - kaže Cerin.

Ta će generacija '82. zauvijek ostati duboko u purgerskim srcima, ali ništa nije napravila u Europi...

- Imali smo vrhunsku momčad, ali na žalost, uvijek smo naletjeli na odlične momčadi. Benfica, Sporting, pa Porto, pratio nas je peh u ždrijebu... Doma smo remizirali i pobjeđivali, ali vani smo gubili i ispadali. A prije toga Torino, pa Perugia... Te se Perugie ne želim ni sjetiti, sletjeli smo tamo bez kotača, od tada ne želim ni vidjeti zrakoplov, kamoli sjesti u njega - kaže Cerin.

Dinamov zlatni cekin - Snješko Cerin! Tako ga je zvao legendarni radioreporter Ivan Tomić. A Ćiro ga je na treninzima zvao - Krepo!?

- Ha, ha... Zato što sam se po terenu vukao kao krepana mačka, ha, ha, kao da ne mogu ništa napraviti. Ali, stalno sam igrao - veli Cerin i nudi usporedbu nogometa iz njegova vremena s ovim današnjim:

- Danas se igra bolje, brže, dinamičnije. Ali, nas je bilo ljepše gledati, bilo je više vještine i mašte, više znalaca, umjetnika s loptom. A zarada je neusporediva, pa Dinamovi igrači danas za jednu pobjedu zarade premiju kakvu smo mi zaradili za osvajanje naslova! Sve što imam, zaradio sam rukama, a ne nogama, zajedno sa suprugom! I nikad mi nije bilo žao što nisam napravio neki inozemni transfer, uvijek mi je bio važan samo Dinamo - kaže Cerin.

Igrao je nekoliko mjeseci u Klagenfurtu, potom isto toliko i u SAD-u. I nakon karijere nije želio ostati u nogometu...

- Ni u ludilu! Nisam od onih koji cijeli dan misle samo na nogomet. Želio sam svoj mir, svoj život – kaže Cerin, čudesni nogometaš kojeg obožava još jedna Dinamova legenda. Stjepan Lamza, nebrojeno je puta Štef rekao da je Cerin igrač baš po njegovu ukusu...

- Uh, kako je samo 'mazao' Zvezdu - zna reći Lamza.

I najdraži je gol Snješko zabio baš Crvenoj zvezdi, na Marakani 1977. godine. Bila mu je to peta utakmica za Dinamo, završilo je 1:1. Svi su na stadionu ustali i zapljeskali tada još anonimnom dečku iz Trnja...