NE TREBAMO VIKATI 'IZNAD SVIH HRVATSKA' AKO TO NE ŽIVIMO Evo kako je došlo do ideje o velikoj priči i kako su tekli pregovori s izbornikom Dalićem

Usrijedu u 14 sati u zagrebačkom Kinu Europa održat će se promocija knjige Zlatka Dalića “Rusija naših snova”, koja se na kioscima prodaje od subote 8. prosinca. O tome kako je knjiga nastala donosimo riječi iz uvodnika Marija Zorka, glavnog urednika Sportskih novosti.

“Može, ali samo pozitivno”, tako je Zlatko Dalić početkom rujna prihvatio ideju da svojim riječima ispriča priču o ruskom pohodu i da taj njegov pogled iznutra pretvorimo u knjigu radnog naslova “Moja Rusija”.

“Samo pozitivno, u toj priči nema mjesta negativnostima”, podebljao je odluku.

U početku je dvojio treba li nam to, hoće li ljudima biti zanimljivo. “Još će mi reći da mi nije dosta, da hoću kapitalizirati uspjeh i osvojiti književnu nagradu Kiklop”, suzdržano se smiješio, a osim toga, bilo je objektivnih problema, brinuo se hoćemo li stići, nije ima puno vremena. Obveza je bilo na sve strane, počinjao mu je novi ciklus s reprezentacijom, pa glamurozna FIFA-ina svečanost proglašenja najboljih igrača i trenera svijeta u Londonu. Povrh obveza u nogometu, razvlačili su ga na sve strane, na sva moguća događanja, od humanitarnih do poslovnih i modnih. Prva ideja za Dalićevu knjigu javila se točno 3. rujna ove godine, na atletskom Hanžekovićevu memorijalu u Zagrebu, u prijateljskom razgovoru s glavnim urednikom Jutarnjeg lista Goranom Ogurlićem, kad smo pokušavali domisliti na koji još način, nakon svih posebnih izdanja i novinskih specijala, obilježiti najveću priču hrvatskog sporta za sva vremena.

REUTERS/Valentyn Ogirenko

“Pitaj Dalića, bila bi sjajna priča iz njegova kuta i najljepši dar čitateljima za Božić”, predložio je Goran.

I eto Dalićeva i našeg božićnog dara pred čitateljima, knjige u kojoj se Dalić daruje svima u svakom smislu. U prvom kontaktu je naglasio:

“Ne želim nikakvu zaradu, a bude li kakvog prihoda, sav moj dio ide u humanitarne svrhe”, i sve je usmjerio za pomoć bolesnoj i potrebitoj djeci za zakladu “Vatreno srce”.

Epska drama

Početna ideja knjige bila je da bude dramatična, da otkriva skrivena, nepoznata događanja iza kulisa, intrigantna u razotkrivanju kontroverznih detalja…

Dramatična je sama po sebi, jer Dalićev ruski pohod bio je epska drama, prvorazredni triler, napeti krimić i to od trenutka kad je u gluho doba noći u jesen 2017. saznao da bi mogao preuzeti reprezentaciju, do ruskog ruleta na Svjetskom prvenstvu kada se Hrvatska na putu do Moskve triput vraćala iz izgubljenih situacija.

Podmetanja i spletke koji su ga pratili nije želio potencirati, “ne želim se time zamarati ni davati im na važnosti” i to otkriva veliku Dalićevu kvalitetu zbog koje je tražen na seminarima biznismena i zbog čega ga pažljivo slušaju poslovni menadžeri kojima je najbitnije kako efikasno upravljati ljudima i procesima.

Dalić ima izraženu posvećenost cilju bez rasipanja energije na nepotrebne i besplodne konflikte.

“Najlakše je sve raskopati, u jednom je danu moguće uništiti i reprezentaciju i obitelj, ali ne može se sačuvati i okupiti. Težim tome da se sve drži na okupu, čuva koliko se može.”

Značenje zajedništva objasnio je momčadi u svlačionici konkretnim primjerom: “Ne trebamo vikati ‘Iznad svih Hrvatska’ ako to ne živimo, ako mislimo samo na sebe i svoje interese”.

Brzo je tako otpao i radni naslov knjige “Moja Rusija”, jer to je “naš zajednički uspjeh, na ponos svih Hrvata, nije moj”, a kategorički je odbio da njegova fotografija bude jedina ili dominantna na naslovnici “moraju biti sva 22 igrača, svi”.

Poštovanje starijima

Dalićeva knjiga nije nogometni triler ili drama u sedam ruskih činova ili, ne daj Bože, intimno razotkrivanje “gole istine”, nego je na kraju ispala nešto puno više, motivacijska knjiga o uspjehu i životni udžbenik nakon kojeg možemo postati bolji i uspješniji ljudi.

Dalić se nije sramio otkriti da se prije donošenja svih bitnih odluka konzultira s igračima, s ljudima kojima vjeruje, da traži savjete od iskusnijih, iskaže poštovanje starijima, posluša veterane Ćiru Blaževića, Zorislava Srebrića ili Branka Ivankovića, što se danas tako lako ignorira i omalovažava, a onda u miru povuče potez i jasno ga komunicira u pravom trenutku i na pravome mjestu.

Izbornik Dalić to je sažeo u adventskom intervjuu Glasu Koncila:

- Od svega radimo svemirski brod. Od nogometa radimo atomsku fiziku, a posao ne može biti jednostavniji.

Vjerojatno je to i odgovor zbog čega Dalić magnetski privlači i osvaja ljude. Lako je priznati da sam uz druženje s Dalićem i sam osjećao da postajem bolji i pozitivniji i osjeti li još barem netko isto čitajući ovu knjigu, svrha je ispunjena. Raditi na sebi, učiti od uspješnih, nesebično pomagati onima kojima je pomoć potrebna, radovati se uspjesima drugih, a cijeniti svoj, i pritom ostati skroman i dostojanstven, sve su to naizgled lagane lekcije koje se upijaju od Dalića.”