NAJSTARIJI IGRAČ I VELIKI DOBITAK HRVATSKE NA EUROBASKETU Nemam više fizičku moć kao nekada, ali zato je jača glava. Iskustvo se ne može kupiti...

Marko Popović ispijao je kavu uoči ručka i gledao kako Slovenci razbijaju Ukrajinu. I kovao svoje snove za nedjelju navečer. Sedam će četvrtfinalista biti poznato kad se podbaci lopta za osmoga. Mi ili Rusi. Marko Popović dugo je bio u Rusiji, igrao je za Uniks i Himki, osvajao je. Zna mentalitet naših protivnika jako dobro. Zna i što mi možemo.

Bavim se detaljima

Zna i kako on sada dočekuje ovu nokaut-utakmicu i kako je čekao neke ranije. Velika je to razlika. Kroz karijeru je ovaj veliki emotivac stigao do razine da utakmicama poput ove pristupa racionalno. Što je god to moguće više...

- Dođe to s godinama. Neke stvari gubiš, nemaš više fizičku moć kao nekada, ali zato jača glava. Iskustvo se ne može kupiti, iskustvo ne možeš utrenirati, to dođe s vremenom. Jednostavno, sada ne gubim koncentraciju na nepotrebne stvari. Sad, kakav mi je osjećaj uoči Rusa... Neki poseban osjećaj nemam. Pripremam se za ovu utakmicu kao za svaku klupsku.

I koliko je taj osjećaj drugačiji nego 2007. ili 2009, kad smo gubili četvrtfinala od Litve odnosno od Slovenije?

- Svake sam od tih godina sebe vidio na postolju, uvijek sam gledao unaprijed. OK, naravno, taj san postoji i danas, ali ga, nekako, uspijem potisnuti sa strane. Znam da trebam odraditi trening, znam da se moram dobro za taj trening spremiti...

Znači, koncentraciju skuplja kroz niz sitnih detalja, a ne troši je na veliku priču o velikoj utakmici koja ga na koncu pojede?

- Tako je, bavim se detaljima, tu tražim neki svoj mir i rutinu za koju sam s godinama naučio da mi najviše odgovara. I nastojim ne ispasti iz toga, iz te neke svoje rutine. Kad sve to napravim, ostane mi samo utakmica i tada trebam dati sve što mogu. Nakon toga sam sebi ništa ne mogu predbaciti. Odavno sam izgubio onu dječačku napaljenost, ono “e, danas ćemo dobit’” pa se izgubi 30 razlike. Nije pravilo bilo ni onda, a danas to ne postoji.

Popović je veliki emotivac.

- Emotivac sam kad bodrim druge, tako je i meni lakše, tako se uvodim u utakmicu i... Što ja znam, uvijek volim kad meni netko da ruku, pa računam da to voli i onaj do mene. Doduše, postoje igrači koji ne vole takvo bodrenje, svakakvih nas ima.

Rusi su čvrsti ljudi

Ruse je dobro proanalizirao.

- Oni isključivo ovise o Švedu i Mozgovu jer su to dvije iznimne klase, posebno se to odnosi na napadačku klasu, Šveda, jer tu su poeni u rukama. Mozgov je pak visok, igra u NBA-u. No ne treba podcijeniti ni Fridzona, Voronceviča, Kurbanova, to su igrači koji osvajaju i oni to znaju.

Mentalitet je upoznao dobro.

- Rusi su čvrsti ljudi, karakterni, ali ne bih ih uspoređivao s nama. Kad kod njih nešto krene nizbrdo, onda se to dogodi dramatično. Oni se ne znaju skupiti i izvaditi iz rupe, jako se teško vraćaju. Iako to ne pokazuju, tu svoju nervozu, unutar njih se to osjeti. Budemo li staloženi, budemo li mirni, bez obzira na rezultat, plus ili minus pet-deset, možemo ih uvesti u nervozu.

Ni s jednim od večerašnjih protivnika nije igrao.

- Imam 35 godina, stigao je neki novi val. Ali protiv svih sam njih igrao puno puta.