Okružni sudija rek‘o dvan‘est godina strogog zatvora, pjevušilo je Zabranjeno pušenje "x" puta u "zeničkom bluesu" na koncertima u sarajevskoj Skenderiji, u dvorani gdje je hrvatska košarkaška reprezentacija u nedjeljnoj večeri, nažalost, stigla blizu sedmogodišnje, stroge osude bez EuroBasketa. Naši su košarkaši parkete europske smotre gazili tijekom grupne faze u Milanu, u rujnu 2022., ali nas je Lauri Markkanen u Berlinu - partijom karijere, koje se nerijetko događaju kontra hrvatske reprezentacije - nokautirao u osmini finala.
Hrvatski košarkaši, pak, zapjevali su svoj "blues". Novu rundu melankolije i sjete. I napravili krug vožnje u "vlaku smrti": od pretkvalifikacija protiv benignih suparnika, preko hrabrog kucanja na vrata Olimpijskih igara, do teškog potopa u Sarajevu, zbog kojeg ćemo teško uhvatiti Europsko prvenstvo, a na iduće bi, potencijalno, trebali čekati do (pre)daleke 2029. godine.
Jutro nakon posrtaja protiv Bosne i Hercegovine - koja je na krilima furioznih i korektnih navijača, i to na obje utakmice, stekla "meč-lopte" za plasman na turnir - zasukali smo rukave u potrazi za konkretnim rješenjima o (n)ovom stanju hrvatske košarke. Suma se, u konačnici, zaustavila na 19 obavljenih telefonskih poziva, što odlaznih, što dolaznih. No, dio sugovornika nije bio raspoložen za opsežne komentare i dublje analize, smatrajući - što je također opravdano - nezahvalnim komentirati trenutačnu situaciju, ali i vjerujući da (još) nije sve izgubljeno. Pritom, okrenuli smo brojeve gotovo svih članova Stručnog savjeta za mušku košarku, koji su imenovani početkom veljače ove godine, ali konkretnih izjava (gotovo da) nije bilo. Takav ishod, doduše, treba i objasniti činjenicom da je većina tih sugovornika na raznim europskim adresama, gdje plove klupskim vodama na trenerskim ili drugim pozicijama, zbog čega nisu stigli pomnije ispratiti dvoboj u Sarajevu.
Dugoročna strategija
Veljko Mršić, trener španjolskog Río Breogána i član Stručnog savjeta, ukratko nam je dao rezime situacije iz svog kuta, iako drugu utakmicu nije uspio pogledati jer je bio na putu.
- Vidim da je bilo puno poena, da je BiH šutirala jako dobro za tri poena, kao mi u prvoj utakmici u Zagrebu. Teško je reći što se dogodilo u trećoj četvrtini, ali već u prvoj utakmici vidjelo se da imamo problema sa skokom. Gledajte, imamo još dvije utakmice, ništa nije gotovo. Francuzi sigurno neće igrati s najboljim igračima, i iako će biti favoriti, mi ćemo igrati doma, a uz perfektnu predstavu, možemo i pobijediti. Treba završiti cijeli ciklus, a onda nakon toga raditi dugoročnu strategiju. Reprezentacija je i posljedica situacije u našim klubovima, koji nisu u dobrom financijskom stanju. Neka pitanja trebaju se dugoročnije riješiti da se onda mogu raditi i dugoročniji planovi, kako bi se talenti, kojih imamo, mogli razvijati, i onda će od toga koristi imati reprezentacija - komentirao je Mršić.
Unatoč bolnom pogledu na ljestvicu u lovu na Europsko prvenstvo, nadu ne gubi niti Kruno Simon, još jedan član Stručnog savjeta i bivši reprezentativac.
- Nije lako sada biti pametan, izgubili smo prednost zbog jedne četvrtine. Imamo jako težak put do EuroBasketa, ali u sportu se nikada ne treba predavati, dok god postoje izgledi, treba dati sve. Dosad smo išli uzlaznom putanjom, zato ne treba gubiti nadu, ali sigurno nikome nije lako nakon takvog dana - rekao nam je Simon.
Iz talijanskog Trapanija, gdje je stigao ljetos na mjesto trenera, javio nam se Jasmin Repeša, ali naš razgovor bio je kratak.
- Rezultat nije dobar, teško mi je komentirati jer nisam mogao gledati utakmicu. U teškoj smo situaciji, ali ne trebamo se predavati dok ima izgleda - poručio je Repeša.
Nekoliko minuta kasnije, uslijedio je još jedan kratak razgovor, ovaj put s Draženom Anzulovićem.
- Lako je sada govoriti, ali ne bih ništa rekao. Reći ću tamo gdje trebam reći, tamo ćemo razgovarati - rekao je Anzulović, koji je također član Stručnog savjeta.
Pati rad s mlađima
U istom je društvu i Slaven Rimac, trener košarkaša Splita, koji je istaknuo prepreke prema opipljivijim rezultatima, a one, prema njegovom mišljenju, počinju već u mlađim uzrastima.
- To što smo izgubili ovu utakmicu nije smak košarke. Moglo bi se diskutirati o tome kako smo poraženi, kako smo slabo odigrali obranu, ali ipak treba priznati da nismo izgubili od autsajdera. Mene smeta to da košarku, kao jedan od naših elitnih sportova, isključivo vrednujemo kroz rezultate reprezentacije. Naprotiv, razlozi pada vrijednosti naše košarke su dublji, naši klubovi se bore s kroničnim nedostatkom sredstava, uz napomenu da je naš klub zadovoljan ulaganjem Grada. Mogućnosti selekcija su smanjene, drugi sportovi su također primamljivi. Problem je u prvom redu to da su treneri, posebno oni koji rade s mlađim uzrastima, potplaćeni, tu pati rad s mlađima. Ipak, u našem klubu ima dječaka sa sjajnim fizičkim predispozicijama, bit će tu prvotimaca, ali i klasnih igrača.
Iduća dva sugovornika, pak, nisu članovi Stručnog savjeta, ali s bogatim košarkaškim životopisom itekako su kvalitetni sugovornici, a prvi od njih je Željko Jerkov.
- Izgubili smo važnu utakmicu, što će vrlo vjerojatno imati za posljedicu nenastupanje na prvenstvu Europe. I to se, kad je riječ o utakmici u Sarajevu, dogodilo na nedozvoljen način. Odigrali smo bez obrane. Prvo poluvrijeme pedeset, drugo šezdeset poena, to igrači sami sebi, a automatski i našoj reprezentaciji, nisu smjeli dopustiti. No, uzroci pada kvalitete naše košarke mnogo su složeniji, ali o tome neka razmišljaju oni koji vode košarku. U temi nastupa naše reprezentacije, a o tome sam u više navrata govorio, ključno je pitanje da nacionalne momčadi nisu u stanju igrati s najboljim kadrovima. I tu je odgovorna Fiba, koja zbog interesa NBA lige i Eurlige pogoduje nastupima reprezentacija s krnjim sastavima. Kada bi se moglo, koliko god to apsurdno zvučalo, ukinuo bih Fibu, jer ona ničemu ne služi, to jest, treba jedino onima koji je vode. Čim se ne igra s najboljim akterima, odmah su ta nadmetanja upitna. I drugima je tako, ali ispada da se mi nismo najbolje snašli. Držim da Fiba mora pokrenuti turnirski način kvalifikacija u terminima u kojima je moguće računati na najbolje igrače - odgovorio je Jerkov.
Možda krenuti od nule
S(p)retnija vremena s hrvatskom nacionalnom vrstom, pak, pamti Danko Cvjetićanin. U tri godine ubrao je tri medalje, na tri različita turnira, i u osobnu riznicu spremio olimpijsko srebro te svjetsku i europsku broncu.
- Nisam gledao utakmicu, ali mogu okvirno prokomentirati situaciju. Požar odavno gori, ništa se ne događa, to nije ništa novo. Imamo ogromnih problema s kontinuitetom i oscilacijama, amplitude su velike. Pritom, ne bih htio nikoga imenom prozivati, smatram da Sesar radi dobar posao, ali očito je problem dublje prirode. Cijela naša košarka dodirnula je dno, ali to dno je stalno dublje i dublje. I u mlađim kategorijama smo druga, treća liga, ali uvijek pronalazimo opravdanja. Iskreno, ne znam kako riješiti problem, to je duboko i kompleksno, možda krenuti od nule… - zaključio je Cvjetićanin. Hrvatskim košarkaškima, pak, ostaje vjera. Nada da je ova reprezentacija možda nesvjesno nešto "pokupila" i od "vatrenih". I oni, također, vole maksimalno zakomplicirati ukrcaj za iskorak prema natjecanju, prema idućoj stepenici, ali na zadnji vlak, ipak, nikada ne kasne. Baš jedan takav epski preokret - kakav je režirala Modrićeva vojska protiv Engleske u Rusiji ili Brazila u Kataru - sada je potreban i košarkašima. Doduše, u kvalifikacijama. Revolucija, ali ovaj put - protiv Francuske. U veljači.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....