U Osijeku mu je u petak trebalo samo 23 minute za 25 poena, sedam skokova i šest asista. U subotu je poveo suigrače na obilazak Vukovara, poklonio se žrtvi grada heroja, a u nedjelju je već, s reprezentacijom bio u Rigi.
U latvijskoj prijestolnici će Hrvatska u ponedjeljak od 20 sati zaigrati protiv Izraela jednu od ključnih utakmica u nastojanju da se dokopa SP-a. Mariju Hezonji bilo bi to drugi puta, jer samo su on i Dario Šarić od aktualnih reprezentativaca igrala na SP 2014 kad je Hrvatska zadnji puta bila na svjetskoj smotri.
Sada u reprezentaciji, jer ovdje nema NBA igrača, nema niti Šarića, pa je Mario Hezonja prvi među jednakima u našoj vrsti. Pun je optimizma, ne samo što se tiče ogleda protiv Izraela, nego i kompletnog puta koji nas čeka.
- Skupina u kojoj smo se našli slična je onoj u kvalifikacijama za SP, kad smo bili uz Cipar, i s Francuzima i BiH. I sada je tu Cipar, a kad njih vidite kao protivnika, cijeli ih svijet odmah otpiše, iako danas prema svakome moraš imati respekta i za svakog se treba spremiti maksimalno. Svi znaju, svi igraju moderno, trče i šutiraju iz raznih situacije i sve je to skupa zahtjevno. Na koncu je to protiv Cipra doista u petak i ispalo lagano, ali sada nas čeka Izrael, a to je reprezentacija po snazi između Cipra i Nijemaca. Kad ih budemo dočekali na svom terenu u srpnju, dočekat ćemo ih u sasvim drugom sastavu, bit će i oni drugačiji, ali se treba maksimalno dobro spremiti i odnijeti u ponedjeljak navečer pobjedu.
Trebalo bi iskoristiti i to što će nas Izrael dočekati u Rigi, a kako idu stvari, vjerojatno će neke druge reprezentacije u Izrael u goste...
- Meni je to sasvim svejedno, možemo mi igrati u ponedjeljak i u Izraelu, ili u Rigi, mi idemo na pobjedu i to je jedino ono što nas zanima. Kao što ćemo u veljači ići i na pobjedu protiv Nijemaca, kako bi na najbolji mogući način dočekali puni sastav za ljeto.
Mario Hezonja je velik optimist i sastavljen je od materijala koji vjeruje uoči svake utakmice protiv bilo kojeg protivnika da postoji šansa za pobjedu. Uostalom, bio je uvjeren da smo Francuze morali dobiti i u Brestu na startu kvalifikacija za Eurobasket i to odmah nakon što je završena utakmica. Ipak, ovaj ždrijeb definitivno je prohodniji od onoga za Eurobasket.
- Ima tu onih koji znaju sve do kraja detalje, protiv koga se križamo, kada i zašto, ali ja nisam od tih priča. U tim pričama sam najgori, jer nemam pojma niti tko nam dolazi u onoj iza skupini. Znam da su sada tu Cipar, Izrael i Nijemci i znam da moramo završiti posao kad budemo svi u srpnju s Izraelom na ljeto. U ovom trenutku mi je nekako najjednostavnije živjeti s mojim mentalitetom, jer znam da svi igraju dobro. Prije je to bilo Francuzi i Španjolci su super, a protiv nekih drugih to je manje opasno. Sada to nije slučaj i sada je najlakše biti ja, jer sam ovakav mentalitet uvijek imao, nikada nisam birao protivnike.
A kako je biti Mario Hezonja sada kad je kapetan, kad je lider, na neki način i uzor? Mora biti drugačije od onog vremena kad je bio najmlađi?
- Pa nekidan vidim Roka Ukića, pa ovdje je s nama na putu Marko Tomas, Kruno Simon je sportski direktor i malo mi je neobično njih vidjeti u tim ulogama, jer sam s njima odrastao i neki od njih su me učili dosta toga o košarkaškom svijetu. I malo mi je tužno vidjeti da sada nisu uz mene i mogu zaigrati. Ali, za ovaj status koji sada imam se pripremaš kroz karijeru. I kroz lošije situacije i u svakom vremenu, a ne, evo me, sada sam najbolji, igram ne znam, ono NBA, najbolji klubovi. Neke stvari se jednostavno moraju proći, neke se i treniraju, s nekima se rodiš. Meni je važno da sam trenirao neke stvari koji mi danas pomažu, u ono vrijeme kad negdje nisam igrao ili sam bio nezadovoljan, ili nisam dobivao šansu. Takve su me situacije pripremili kako bih danas bio lider, kako klubu, tako i u reprezentaciji.
A kako je to u Realu? Sezona je krenula sporije, ali u zadnje vrijeme dojam je da se Real zahuktao. I Mario Hezonja s njim. Mario Hezonja, koji je jedan od trojice igrače u rosteru koji su bili ovdje i kad su osvojili posljednji naslov prvaka Europe. Samo Mario, Sergio Llull i Walter Tavares...
- Imam jako dobar odnos s novim trenerom Sergiom Scariolom, a on ima iza sebe jako puno iskustva i prošao je kao trener sve. I sve vidi. U klubu kakav je Real uvijek imaš 15 vrhunskim igrača, a to je u jednu ruku i prednost, ali isto tako i mana. U nogometu imaš širok raspon igrača, široku momčad i po pozicijama su to sjajni igrači, dok u košarci moraš stvoriti kemiju s manje ljudi. Chacho Rodriguez nam je sada sportski direktor, a bili smo suigrači i o tome smo pričali. Mi smo osvojili Euroligu s praktički sedam igrača, Rudy je bio osmi, a jedva je hodao. I uspjeli izvući 0-2 s Partizanom u play-offu. No, bili smo kompaktni, imali kemiju na tisućiti level. Puno je sada tu igrača, novih igrača, a i Real je specifičan. U redu je ta ideja sa širim rosterima, ali na kraju dana uvijek ostane neka uža skupina igrača. Mi smo na početku sezone izgubili Superkup, ali to nam se ne smije događati, ne smijemo izgubiti Superkup od Valencije. Za mene je to tako. I kod mene je to tako. Dođeš na Final Four, iza tebe je šest, sedam ljudi koji su uvijek tu, imamo između sebe kemiju. S puno igrača je to teže imati, ali nadam se da ćemo se naviknuti na to, uostalom, iskusni su to ljudi, već sada je drugačije. Meni je isto tako važno da vrijeme u kojemu sam sada ne potratim bez veze.
Nije rekao, ali i on je svjestan da su najbolje godine sada tu. I ispred njega. Usput, Mario Hezonja je aktivan na društvenim mrežama i plasirao je sliku navijača Partizana na dočeku Željka Obradovića nakon što je tinjala nada se Obradović predomisli i povuče ostavku na klupi crno-bijelih. Nije se dogodilo.
- Slika je spektakl. Partizanovi navijači doista žive za svoj klub. Žao mi je što se sve to tako odigralo. Čudno je sve to. Onaj Partizan s Nunnalyjem, Punterom, LeDayom bio je s nama na utakmicu do Final Foura. I to je teško složiti tako dobro. Sada su pokušali nešto slično, nekome nisu odgovarali igrači, dovodili su se novi, teško je to složiti. Nastane tu zbrka, netko ode, pa sada Obradović da ostavku. Sa strane mi to izgleda da sve ide na gore. Za takav klub, za takve navijače, ovako gledajući sa strane i zbog toga nije mi drago. I takav trener. Ali, možda se tu nešto drugo kuha, nešto se ionako sprema u europskoj košarci, možda je ovo i dobra odluka što se tiče njega, možda Obradovića čeka nešto novo...
A hoće li s hrvatskom košarkom biti nešto novo? Hoćemo li napokon otići na veliko natjecanje? Prva šansa je SP u Kataru 2027. godine...
- Pa zašto smo sada tu u Rigi, nego da ga izborimo?
Točno tako. Na pogon Marija Hezonje. Za kojega, realno, nema obrane u reprezentaciji Izraela. Niti u nizu drugih reprezentacija. Ili klubova. Jedan je od rijetkih igrača koji nisu u NBA ligi, a koji radi ozbiljnu razliku na terenu. Na svu sreću je ovdje i naš je.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....