Tata Šarić sasuo sve i sinu, i Hrvatskoj, i Srbiji: 'Ma kakvi Srbi, kakav bauk!? Ljudi moji, o čemu pričamo?'

Kako je Vama izgledala Hrvatska u zagrebačkom dijelu Europskog prvenstva?

"Objektivno, slažemo se svi mi koji smo nekad igrali, i bivši košarkaši i sadašnji pa i publika. Ipak tu ima velikih oscilacija. Vrlo dobra utakmica protiv Slovenije, pa dobra igra i poraz protiv Grčke bez dva najbolja igrača, koji je pokazao da se možemo nositi s momčadi koja će po meni u polufinale ako ju zaobiđe najteži ždrijeb. A ove ostale tri utakmice smo oscilirali po četvrtinama. Znači vrlo loš pristup na početku, onda bi nekako to na mišiće izvukli, a ovo protiv Gruzije je jako zabrinjavajuće i baca sumnju. Je li to opet do naše kvalitete, ili je bio slabiji dan i ona priča da utakmica rezultatski ne znači ništa. Nama ustvari ždrijeb od početka nije bio toliko bitan, kada bi gledali unaprijed prema četvrtfinalu, jer tamo su nas ionako čekali ili Srbi ili Španjolci. A po meni, i jedni i drugi su manje više ista stvar. Evo Srbija gazi sve pred sobom, ali po imenima je Španjolska puno jača. Srbi imaju dva vrlo kvalitetna igrača, Teodosića i tog malog Bjelicu. Raduljica igra u jednoj dobroj formi, a svi ovi drugi, kad gledamo po pozicijama, nama ne bi smjeli zadavat' probleme. E sad, pitanje je kako ćemo mi reagirat', jer radi se o jednoj utakmici koja nam znači sve. Namjerno ne govorim o Češkoj, jer ako ne možemo dobit Češku, ne trebamo uopće ić' dalje".

Na ovom prvenstvu se priča o 'novoj Perasovićevoj Hrvatskoj koja se bori', o jakoj obrani. Primjećujete li tu razliku u odnosu na prošle godine?

"Ma je, kako nije. Ja sam u košarci dugo pa kad radim usporedbe u zadnjih sedam, osam godina, uključujući i Final Four Eurolige, ja ne znam da je netko igrao tako ozbiljno obranu kao što je naši sad igraju. Ali pazite, problem je što je to tako samo u pojedinim momentima. Mi imamo jako mali roster, doslovno osam igrača na potrebnom nivou. Ne želim tu nikoga podcjenjivat, ni Bilana, ni Stipčevića, ali i Tomas nam je ozlijeđen i mislim da s klupom ipak malo štekamo. Ostale reprezentacije igraju s minimalno deset, čak 11 igrača. A Srbi sa svih 12. Pa sad vi zamislite kad nama čovjek igra 25 do 28 minuta u obrani i u napadu, i čuva jednog od boljih igrača protivničke momčadi. Pa znate li vi koje je to lomljenje? I zato nam se dogodi Grčka i onakav pad u zadnjih pet minuta. Ta je košarka jednostavno brža i snažnija i življa u odnosu na moje vrijeme. Moje mišljenje je, nama treba pravi Bogdanović i nama treba pravi Tomić. Ja u nikoga ne sumnjam i nikoga se ne bojim sa pravim Tomićem!".

Kako ocjenjujete Antinu igru? Niti na ovom prvenstvu se nisu stišale polemike i usporedbe njegovih sjajnih nastupa u Barceloni i bljedunjavih za Hrvatsku.

Što je razlog ovakve Tomićeve igre? Ja znam da on u Barceloni loptu prima u kretnji, da se u reprezentaciji 'nabaciva' na njega, da je to jedna druga košarka i sve to, ali ne znam zašto se onda i mi ne priilagodimo, zašto to onda ne radimo i mi u reprezentaciji kad je on tako kvalitetan već četiri, pet godina.

Cijeli život ste u košarci, kao igrač, trener, otac..., koji je vaš odgovor? Zašto takav jedan vrhunski centar uvijek ide na ono 'cimanje' kad ima nižeg igrača ispred sebe? Nije niti jednom zakucao u prvih pet utakmica, a visok je 2,17.

Pa tako je. Igrao sam sa toliko igrača, radio s njima, recimo sa Emiliom Kovačićem koji je 2.08, a Tomić ima 2.17. Pa on kad je metar i pol od koša da se izvije s onim rukama, on bi sve slomija! Šta se tu dešava? Da li su noge toliko slabe? Da li on tu malo vuče i neke ozljede? To nikome nije jasno. I nemoguće je da on to ne može protiv nižeg igrača, a igrači koji su deset centimetara niži od njega mogu. Ja gledam neki dan zadnji napad, on je sam na ziceru i on vraća loptu na pet metara. Da ne poviruješ...

Unosi li to možda malo i zbrku u igru momčadi?

"Pa je, kako nije, jer ne koristi bolju poziciju. Pa tko dobiva utakmice šutom? Sa šutom se dobije možda jedna od deset utakmica. Mi ako nemamo unutarnju i vanjsku liniju, pa mi nemamo šta tražit. Pa jeste li vidjeli Spanoulisa, prvo je pogodija sa osam metara, pa je poslije podijelio dva zicera na zakucavanje. Mi nismo više znali kako ga čuvat, jer ti više ne znaš odakle prijeti opasnost - hoće li šutnut ili će podijelit loptu na 'picku'. Dobro je reka' Rađa. Mi imamo dobru ekipu, imamo borbenu ekipu, imamo snažnu ekipu, imamo voljni momenat, ne možemo reći da nemamo osim ove zadnje utakmice, ali mi moramo imat' nekog tko će zadnje četiri minute uzet loptu i reć: 'Ja sam taj!' Pa tako je i u Jugoslaviji bilo. Ja šutnem četiri lopte, ali je i dalje dobivam. A ja ću od četiri pogodit dvije ili tri, možda uđu i sve četiri, a možda i promašim sve. Ali onda znam da sam ja izgubio. A ne - jednu puca Dario, dvije Hezonja, jednom ovaj, jednom onaj, jednom Simon... Ajmooo, svi smo probali, nitko nije kriv. To je naša katastrofa. Ako mi to riješimo, ako to Peras uspije posložit', e to je pravi posao. Pa pogledajte samo naš šut protiv Gruzije, svi se izredali, svi probavaju, u jednom momentu nam je šut bio 17-0!? Nema toga. Loptu dobivaju veliki igrači! Vidjeli ste Spanoulisa protiv CSKA u polufinalu Eurolige. On je sam dobio CSKA. Šutnuo je prvo 9-0, ali je kasnije kad je najviše trebalo imao 3-3. Protiv Reala u finalu ništa nije pogodio, bio je kriv, ali nitko mu riječ nije rekao".

Vječna priča priča ove reprezentacije je dobra obrana dobra i napad koji 'šteka', pogotovo u dramatičnim završnicama. Koliko je tome doprinjela činjenica da već godinama nemamo vrhunskog 'playa' i kako ocjenjujete nastupe našeg prvog razigravača Roka Ukića?

"Pa znamo da je 'play' drugi trener u ekipi, tu nema govora. Pogledajte Teodosića - 17 poena i 13 asistencija. Znači, 17 i 13 puta dva, pa to je 40 koševa. Ali i njega mi možemo zaustavit'. Ali ako mi njemu damo da on leprša, da se on gore na 'picku' guzi lijevo, desno, pa vamo, tamo, traži te dubinske lopte, na Raduljicu i ostale, onda neće od nas bit ništa. Jednostavno, taj 'pick' se mora preuzimati, nema nikakvog izlaženja nego moramo preuzimati. Jer budemo li mi izlazili pa se vraćali, to će prava ekipa uvijek kaznit'".

Roko Ukić?

"Da, on je ove godine na jednom nivou i ja sam s njim skroz zadovoljan, Više ne pumpa koliko je prije pumpa'. Pa on je prije sam držao loptu po 15 sekundi. Mislim da on može, gledao sam ga cijele godine u Feneru i mislim da može. Mali Stipčević je tu, znam ga još iz Zadra, on je jedan dobar 'play' koji nam može pomoći u pojedinim trenucima, ali ne možemo mi očekivat' da će on riješavat' utakmice, da će sad tri puta zaredom pogodit'. Ne može pogodit' ni Rudež, nevjerojatno šta se pak njemu događa i na šta sliči na ovom prvenstvu. U ovih pet utakmica ne znam šta je radija, ka' da je tamo u Americi bra' jabuke".

Vaš Dario?

"Pa on jest na jednom nivou, makar sam ja očekiva' opet puno više. Mislim, baš oscilira. Dođe u jednu fazu kad skoči, dva puta zabije i onda tri puta izgubi loptu. To je sve neiskustvo, makar ne možeš reć' više ni neiskustvo. Zadnjih šest, sedam godina igra od jutra do mraka, što se kaže. I on se traži, jednostavno puno oscilira, protiv Makedonije je bilo malo bolje, pa i protiv Grčke i Slovenije OK, ali to može puno bolje. Ne može se šutirat 21:9 slobodna bacanja! Pa na njemu će namjerno radit faulove zadnje tri minute ako je to tako. On to mora popravit. Njegova borba, njegovo htijenje, energija, to ništa nije sporno, skok, naprijed - nazad, on će to zatvorit', odradit' sav taj prljavi posa', ali on ju mora stavit' ako je povratna lopta na pet šest metara, nema tu Boga. Jer sve pada u vodu ako si sve zatvorija, dobiješ povratnu loptu, a nisi ga stavija. Gotovo, sve pada u vodu!"

Kažu ovih dana da Hrvatska može pobijediti Srbiju samo ako na parket izađe '12 Darija Šarića'. Fali tim finim dečkima puno sportskog bezobrazluka....

"Ma ljudi moji, ne treba nama 12 Darija Šarića! Nama triba pravi Tomić, da se u ovih par dana probudi, da probamo Češku dobit, da igramo deset, petnaest minuta s pravim Tomićem".

Nedjelja, točno u podne, igramo u osmini finala protiv Češke, ali svi već danima pričaju samo o četvrtfinalu i o Srbiji. Koliko su te utakmice važne i za samopouzdanje ove generacije? Hrvatska je napokon u dobrom ritmu, tu su mlade zvijezde, novi trener u kojeg javnost vjeruje i koji zna. Ako izgubimo od Češke ili Srbije, opet gubimo i taj ohrabrujući polet nove generacije koji sad imamo.

"Mi smo pokazali da možemo protiv jedne Grčke, oni su se borili do zadnje sekunde sa svim snagama i jedva nas dobili, a jaka su momčad. Nije to tek tako. Ovaj turnir je vrlo kvalitetan, a Grci su po meni među prve četiri ekipe. Ja smatram da mi možemo vrlo kvalitetno odigrat' obranu i da se možemo sa Srbima ravnopravno nositi, iako sam želio Španjolsku. Ipak u toj utakmici sa Srbijom postoji i jedan jak naboj, ali nije srpska ekipa ništa kvalitetnija, ako naša nije i skuplja. Imaju tog Teodosića, imaju tog malog Bjelicu koji ima iskustva, ali ovo drugo..., ako ćemo gledat Kalinića ili Simonovića, o čemu ćemo pričat? Ipak naši igrači igraju u velikim klubovima, pa mi imamo tri NBA igrača! Prema tome, to je jedna utakmica. Što ako Srbi ne pogode? Šta ako Teodosić sve uprska kako već zna? Treba i tog malog Bogdanovića zaustavit', ne pustit' mu taj šut jer je vrlo opasan ako ga se pusti, i to je to. Ja mislim da će to Peras posložit, valjda je vidija, valjda je gleda' o čemu se tu radi. Mi se nemamo čega bojat', samo nam trebaju pravi Tomić i pravi Bogdanović. Ako oni budu na visini zadatka, ja se ne bojim nikoga.

Pričamo o Srbiji, a ni Čehe još nismo pobijedili. Tako je bilo i prije Gruzije...

"Ma dobro, Gruzija je druga priča. Svi smo znali da smo drugi i to je to. A ako ne možemo dobit Češku. ljudi moji, pa mi smo propali! Šta drugo da vam kažem. Ako ne možemo dobit Češku pa gdje smo onda? Ako razmišljamo o Češkoj, Belgiji i Latviji, gdje smo? Nemojmo ponižavat' naše igrače. Ljudi moji, pa ovaj igra u Realu, ovaj u Feneru, ovaj u Efesu, ovaj u NBA ligi. Samo moramo srce ostavit na terenu, a ne ludovat'. Peras će to sigurno na najbolji mogući način snimit, i samo ne one ishitrene šuteve s devet metara i slično. Jer ako je Grčka u petoj, šestoj minuti u bonusu, a mi se natovarujemo sa šutevima izvanka, onda to nema smisla. Treba igrat pametno".

Zašto već dugo nemamo ulaz u pod koš? Imamo 'atletičara' Hezonju koji puca samo izvana, pa Darija i ostale...

"Danas je drugačije vrijeme, puno su jače obrane i teže je samo tako probit' i zabit'. Toliko se rotira ta obrana, toliko je to došlo na jedan atletski nivo da jednostavno nema mjesta. Ako nisi toliko dobar i fizički jak da prodreš, ideš do kraja i zabiješ, onda je bolje niti ne ići. Mi moramo igrati na kontru, to je naša snaga s ovakvom obranom, mi moramo pretrčat' suparnika, a možemo trčat sa svima, to je naša velika prednost. I ponavljam za kraj, ma kakvi Srbi, kakav bauk! Je da igraju svi, je da imaju 12 igrača, je da su složni, imaju i tog vođu Teodosića koji sve te lopte dijeli i organizira, ali ljudi moji, o čemu mi pričamo?".