Alkar - Split 60:77 (8:25, 16:17, 19:21, 17:14)

ZABOK Gradska dvorana. Gledatelja 1.500. Suci: Hadžić, Vulić i Jovović.

ALKAR: Domazet 3, Shaw 3p, 3s, 4il, Pavela, Kučan 3, Matulina, Svoboda 9p, 4a, 8il, Krešić 2, Gurley 7p, 3il, Tomašević 10p, 4s, 3il, Hunter 14p, 4a, Jukić 2, Porobić 7p, 4s, 3il.

SPLIT: Shorter 1p, 3s, 3a, 6ol, 4il, Vraneš, Jordano 14, Katić 3, Tišma 4p, 3s, Kučić 11, Vuko 4p, 4s, 3a, Perkušić, Škara 19p, 4s, Kapusta 10p, 3s, 5a, 4il, Ljubičić 11p, 4s, 3il.

Bio je to zicer u finalu, koliko god to Sinjanima teško palo, ali oni su ionako sjajno zabavljali. Usprkos poraza, kojega Damir Milačić i njegove trupe nisu mogle izbjeći. Split je bio moćan, Split je preživio Zadar, bio je bolji od Cibone i na koncu s puno više argumenata u svoju korist u finalu kontra Alkara. Nakon 21 godine posta, što je posve neshvatljivo i čovjek bi se mogao okladiti da se takav period bez trofeja i više neće ponoviti za momčad koja je bila i trostruki prvak Europe, Split je slavio.

Veljko Mršić je stigao na Gripe prije mjesec dana, stigao je kako bi osvojio trofej. Kup ili prvenstvo, najbolje oba. Kup ima, sada će ići i po prvenstvo. Iako je ovo bila "ta" godina, godina u kojoj je Split isplatio sve dugove i bez utega mogao slagati momčad, mnogo toga nije izgledalo kako treba. I malo je onih koji bi se oko Nove godine okladili u ovakav rasplet.

Priča finala bila je priča prve četvrtine. Sinjani su napunili cijelu zapadnu tribine, valjda je malo tko ostao u Sinju, a i dobar dio Sinjana je stigao iz Zagreba na finale. S druge strane stiglo je i Splićana, pa je dekor za finale bio potpun.

Navijači Splita

RONALD GORSIC Cropix

Ali, na terenu je bio samo Split. U toj prvoj četvrtini, Žuti su nametnuli obranom, fizičkom moći, trčali su bolje, radili su sve što treba kao bi već u sedmoj minuti bilo 22:4 nakon serije od 14-0. David Škara i Krešimir Ljubičić trpali su koš Sinjana, a Damir Milačić je tražio način ne bi li razbudio momčad, kojoj nisu pomogli niti brzi penali Noaha Gurleyja. I kad bi se iz računa izbacila prva četvrtina, koju je Split dobio s 25:8, ostatak utakmice, sljedeće tri četvrtine, Alkar je proveo u egalu.

Maligani su bodrili svoje junake, slavili svaki poen, ali malo je tu bilo objektive nade, čak i kad je Eric Hunter povezao poene u trećoj četvrtini, pa je Alkar nagovijestio kako bi u nekom ludilo mogao spustiti razliku na jednoznamenkasti broj. No, nije se dogodilo.

Split je rutinski odbijao nalete Sinjana, kad god bi trebalo pojačao je obranu, koja je na koncu Alkara ove igrače natjerala na čak 27 izgubljenih lopti. Nije to bila utakmica koju je Alkar mogao izdržati, tim prije što je samo 24 sata ranije igrao polufinale i fizički se i mentalno potrošio, a bilo je tu i četvrtfinale. Tri utakmice od srijede do subote ova momčad nije nikada odigrala, kao što ovakvo finale samo po sebi nije odigrao niti jedan Alkarov igrač.

Split - Alkar

RONALD GORSIC Cropix

I to su njihovi navijači znali prepoznati. Nakon 41 godinu Alkar se vratio u finale Kupa i svi se nadaju da sljedeće finale neće toliko čekati. A i trofej, možda, tko zna...

I dok se čekalo da se odigra utakmica do kraja, zakrvilo je u jednoj situaciji između Noaha Gurleyja i Borisa Tišma, ozbiljno su se zakačili, pa su ih morali razdvajati suigrači. Ali, to je bio tek jedan detalj, koji nije narušio festival košarke u Zaboku, u dvorani koja nikada nije bila punija.

Na negdje tri minute do konca svi su se Sinjani, a to znači kompletna zapadna tribina, podigli na noge i zavikali, "Mi smo Sinjani, Alkar je naš!". A onda prepustili zasluženo slavlje Žutima.

A oni su znali proslaviti, jer to se tako slavi kad se čeka dugo. Majice za pobjednike su ble spremne, neki je cinik dobacio, kako nisu valjda one otprije prošlih finala u kojima su ostajali praznih ruku.

Nisu, ove su bile "te". U godini koja je bila zapisana da bude njihova. Kad je Split u srijedu skinuo Zadar, dosadašnjeg vladara hrvatske košarke u četvrtfinalu, naslućivao se ovakav rasplet. Split ovoga puta nije pokleknuo u ulozi favorita, pa je i Cibona pala, a Alkar više nije mogao zaustaviti pohod Splićana.

Navijači Splita

RONALD GORSIC Cropix

I sada imaju Žuti, ali i Veljko Mršić sasvim solidno osnovu da i nastavak sezone obilježe novim trijumfom. Sasvim je jasno da Zadar ima nakanu pokvariti im planove, a i Cibonu će se nešto pitati. Kad se radi o naslovu prvaka, onda je tu riječ o tome da se mora u doigravanju dobiti serija. Serija nije utakmica od 40 minuta. Kao što je to u Kupu. Ali, Kup je prolazno vrijeme sezone.

Koje je sada debelo na strani Žutih i Veljka Mršića.

No, o tome tek nakon reprezentativne akcije koja slijedi narednih osam dana. Košarka u Zagorju, gdje bi je malo tko očekivao, pokazala je da je i te kako živa u Hrvatskoj. Otporna je ona. Jako otporna.

I kad se bilo kakav trofej čeka 21 godinu, a tri puta ste prvak Europe. I kad između dva finala Kupa prođe 41 godina.