Euroliga ove godine obilježava 20. obljetnicu osnutka ovog elitnog natjecanja, odnosno njegovog odcjepljivanja od sustava koji je više od pola stoljeća uspostavljala i kontrolirala FIBA, krovna svjetska košarkaška organizacija. Međutim, s početkom 21. stoljeća taj je sustav srušen i krenula je priča koja je izrodila elitno natjecanje na razini kakvoj su najveći košarkaški klubovi Starog kontinenta težili. A u toj priči se godinama, točnije od početka i ukupno više od desetljeća nalazila i Cibona, posrnuli velikan još uvijek silno cijenjen u Europi.
Pa je tako Euroliga, devet godina nakon što je Cibona odigrala svoju posljednju euroligašku utakmicu, galerijom fotografija na svojoj službenoj stranici obilježila 11 uzastopnih sezona u kojima su Vukovi bili dio elite.
Dino Rađa, Nikša Prkačin, Slaven Rimac, Zoran Planinić, Matej Mamić, Josip Sesar, Andrija Žižić, Marko Popović, Scoonie Penn, Branimir Longin, Davor Kus, Chris Warren, Lukša Andrić, Alan Anderson, Marin Rozić, Earl Calloway, Marko Tomas, Bojan Bogdanović, Leon Radošević i Rok Stipčević.
Tih 20 igrača je Euroliga odabrala da bi nas podsjetila kako se nekad - čak i ne tako davno - pod Tornjem igrala velika košarka, da je dres Cibone u Euroligi - doduše, vrlo kratko - nosio i Dino Rađa, stanovnik Kuće slavnih, da su u Zagrebu velike karijere počeli graditi budući NBA igrači Planinić i Bogdanović, da su tamo igru nosile i kasnije dokazane europske klase Prkačin, Popović, Žižić i Tomas, da smo u Draženovu domu gledali vrhunske Amerikance poput Penna i Andersona...
I, eto, od toga je prošlo već desetljeće, ono drugo u kojem se Euroliga gotovo zatvorila, a Cibona se u tom društvu nije zadržala poput, primjerice, povijesnog rivala Žalgirisa, koji je danas jedan od suvlasnika ovog natjecanja. Kao što je bio - zajedno sa Cibonom - jedan od osnivača prije točno 20 godina.
Vukovi su pak u tih 11 sezona odigrali 176 euroligaških utakmica, ostvarili 66 pobjeda (37,5%) i sedam puta se našli među 16 najboljih, uz nekoliko ozbiljnih napada na četvrtfinale u kojem je Cibona posljednji put igrala - zanimljivo - 2000. godine, nekoliko mjeseci prije no što je izabrala ULEB kao svoju stranu u tadašnjem "ratu za europsku košarku".
Dva desetljeća kasnije se Cibona i dalje bori. Samo danas za vlastiti opstanak.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....