Posebna priča zadarske košarke su Andro Mirčeta i Toni Torbarina. Rođeni su 2006. godine u razmaku od nešto više od mjesec dana. Poznaju se gotovo 12 godina, od kako su zajedno započeli prve košarkaške korake u školi košarke Puntamika. Kasnije su obojica prešli u školu košarke Zadar, a ubrzo su se zajedno našli i u školskim klupama gimnazije Vladimira Nazora. Prošle sezone su zajedno nosili Jazine gotovo na vrh Prve muške lige. Torbarina je cijelu sezonu bio i sa seniorima Zadra, dok je Mirčeta odigrao samo par utakmica, ali je svoje prve poene zabio baš na asistenciju dugogodišnjeg suigrača i prijatelja. Posebno zanimljivo je da su zajedno osvajali zlatne medalje u svim omladinskim kategorijama od U13 prvenstva Hrvatske, preko pretkadetskog i kadetskog prvenstva, a sve je ove sezone okrunjeno i s juniorskim zlatom. Šlag na tortu donio je srpanj i Hrvatska U20 reprezentacija, gdje su obojica bili udarne igle u stroju izbornika Petra Babića i jedni od najzaslužnijih za povratak Hrvatske u A diviziju. Mirčeta je na tom putu postizao 11,4 poena, uz 2,6 skokova te tri asistencije, dok je Torbarina zabijao 12 poena, uz gotovo četiri skoka te 3,3 asistencije po utakmici.
Priča o mladim zadarskim nadama, o šuteru i razigravaču, o prijateljima ima svoj početak. I to sjajan. Njihov karakter i talent imaju sve preduvjete za nastavak priče, za vrhunac radnje, a on je nužno potreban zadarskoj i hrvatskoj košarci.
Prošlo je neko vrijeme od EuroBasketa, kakvi su dojmovi sada s odmakom?
- Dojmovi su sasvim dobri, mislim da smo napravili tamo dobar posao, što se nije baš očekivalo od nas. Ekipa je bila odlična, na vrhuncu, odigrali smo svaku utakmicu timski, što nas je i dovelo do tog uspjeha, započeo je Mirčeta, dok se s njim složio i Torbarina...
- Prošlo je već tjedan dana. Ostvarili smo naš cilj, a to je bio povratak u A diviziju. Ekipa je stvarno bila odlična, od stručnog stožera preko igrača. Ostvarili smo naš cilj i dogodine igramo A diviziju.
Vrhunska kemija u ekipi nije se dogodila slučajno. Kako je izbornik Petar Babić uspio stvoriti takvu atmosferu?
- Od prvog dana smo se svi nekako našli međusobno. Svi smo bili dobri i svatko je znao svoju ulogu u ekipi. Nije se izmišljala topla voda. Mislim da smo to dobro odradili, zadovoljno je rekao Mirčeta, a sličnog mišljenja je i Torbarina...
- Dosta nas igrača se poznavalo od prije i bili smo dobri prijatelji i mislim kako je to bio jedan dobar preduvjet za dobru kemiju u ekipi. Tu je naravno i trener, Petar Babić koji je sve to odlično vodio. Bio je prijateljski nastrojen prema nama i mislim kako je to jedan od glavnih razloga zbog čega smo bili tako dobro povezani.
Koliko vam je iskustvo u Jazinama pomoglo u prelasku na seniorsku košarku?
- Dosta je pomoglo jer smo nekako osjetili tu seniorsku košarku, kako sve to treba izgledati. Učili smo da ne radimo one glupe, dječačke pogreške. Odigrali smo ove sezone puno gustih utakmica, s neizvjesnim završnicama i tako smo rasli i dobivali iskustvo, poručio je mladi šuter, dok slično isto razmišlja i mladi razigravač...
- Mislim da nam je puno pomoglo jer ovo prvenstvo U20 više nije juniorsko, tu ima dosta seniorskih igrača, s nekim određenim iskustvom. Mislim da je nama to puno pomoglo jer smo kroz sezonu odigrali svakakvih utakmica i tako nas na ovom prvenstvu ništa nije iznenadilo, na sve smo bili spremni.
Vas dvojica praktički oduvijek igrate skupa. Od škole košarke Puntamike, omladinskih kategorija i seniora Zadra, Jazina, reprezentacije, a čak ste medalje osvajali i s gimnazijom Vladimira Nazora.
- Tako je, nekako se cijeli život pratimo, od prvog razreda pa sve do sada. Drago mi je i ponosan sam što sam s njim i nadam se da ćemo i u budućnosti nastaviti igrati zajedno, rekao je Mirčeta, a dugogodišnje prijateljstvo je potvrdio i Torbarina.
- Od prvog osnovne treniramo zajedno. Počeli smo u Puntamici, pa smo se prebacili u školu košarke Zadar. Kad smo krenuli u srednju školu, krenuli smo čak zajedno u razred, a nastavili smo i trenirati zajedno. Stvarno mi je drago zbog toga, odličan mi je prijatelj i nadam se da ćemo nastaviti igrati zajedno i dalje.
Prisjetio se Mirčeta i prvih seniorskih poene za Zadar, baš na asistenciju Torbarine.
- Bio je pomalo čudan osjećaj jer je situacija došla neočekivano. Bilo je puno ozlijeđenih igrača, dobio sam priliku i sve se tako nekako odigralo. Ušao sam zadnje dvije minute u igru i odmah u prvom napadu mi je Toni dodao loptu i nisam se puno mislio, odmah sam šutnuo i zabio.
O šutu Mirčete se već naveliko priča, ali on igra i vrhunsku obranu. Je li to dokaz kako talent može proći samo uz veliki rad?
- Mislim da je. Što se šuta tiče, na njemu nisam nikad nešto pretjerano radio, sam je došao, dok je obrana više stvar želje. Treba samo željeti, što više raditi i nema tu neke prevelike mudrosti.
Na ovom EuroBasketu uz klupu je sjedio nekad ljevoruki šuter, baš kao i Andro, a danas sportski direktor reprezentacije - Krunoslav Simon. Kakva je bila komunikacija s njim i kakve je savjete davao?
- Simon je prije svega dobar čovjek i puno je pomagao s klupe. Davao je mnogo savjeta. Puno laganih poena iz nekih situacija smo zabijali upravo zbog njega jer nam je objasnio što i kako raditi u određenim situacijama.
Nada li se da će ove sezone participirati u seniorima Zadra? Ili pak "gađa" posudbu?
- To još ne znam. Pod ugovorom sam sa Zadrom i bit ću na raspolaganju prvoj ekipi, a za dalje ćemo vidjeti, zaključio je Mirčeta.
S druge strane, Torbarina je čitavu sezonu bio sa seniorima Zadra, na kraju je sve okrunjeno titulom. Je li to ostvarenje sna?
- Normalno da je. To je bio dječački san oduvijek, igrati u svom klubu. Prošlo ljeto kad sam se vratio iz U18 reprezentacije, odmah dva dana nakon sam dobio poziv od direktora za pripreme. Došao sam tamo i mislio sam kako ću samo malo trenirati s njima, no ostao sam do kraja i stvarno je bila super sezona. Osvojili smo prvenstvo, nije moglo bolje.
Trener Jusup vas je baš nedavno pohvalio, prošli ste njegov dril ove sezone...
- Stvarno vrhunski trener. Od nas uvijek traži fokus i koncentraciju, to je jedna od glavnih karakteristika koja ga odlikuje. Kad se to ispoštuje uvijek dobijemo neki dobar rezultat, što se moglo vidjeti i ove sezone, to su mogli vidjeti i navijači. To prvenstvo je dokaz njegovog rada i svega što dobro radi za klub.
Torbarina je imao zanimljivog cimera - Vladimira Mihailovića, a priča se da su ih suigrači zezali da su kao otac i sin.
- Je istina je, ha, ha. Mislim kako boljeg cimera nisam mogao dobiti, još se radi o igraču na mojoj poziciji. Stvarno odličan cimer i suigrač. Puno mi daje savjeta, puno od njega mogu naučiti jer se radi o igraču s velikim iskustvom. Stvarno sam sretan što sam mogao s njim dijeliti svlačionicu i biti cimer. Ostali suigrači su također stvarno svi odlični, od svih upijam sve što mogu i stvarno su svi super.
Utakmica protiv Crvene Zvezde?
- Sjećam se da je Mihailović bio ozlijeđen, a Mate Kalajžić se dva dana prije te utakmice u Rijeci također ozlijedio. Išlo nas je osam, devet, u Beograd i mislio sam da ću dobiti neku priliku, ali ono što sam dobio stvarno nisam očekivao. Bio sam spreman i eto na kraju sam dobio veliku minutažu i zahvalan sam na tome.
Iako je tek došao na košarkašku scenu već je prepoznatljiv po šutu s poludistance. Je li on došao slučajno ili ste na njemu posebno radili?
- Mislim kako je to jedna od jačih strana u mojoj igri. Kada sam počeo to vježbati, u pretkadetima kod trenera Rajka Vidakovića, sjećam se kako mi je stvarno dobro krenulo i počeo sam stvarno dosta raditi na tom šutu. Mislim da je to sada jako prepoznatljiv dio moje igre, zaključio je Torbarina.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....