Nakon devet godina vladavine Turgaya Demirela, FIBA Europe u subotu je na izborima održanim u Münchenu izabrala novog čelnog čovjeka. Turčina, koji je u posljednjem desetljeću razoružao moć europske košarke, pristao na ideju pokojnog Patricka Baumanna o novom sustavu kvalifikacija, koji je za posljedicu imao i ukidanje Eurobasketa u ritmu od svake dvije godine, zamijenila je španjolska igračka legenda Jorge Garbajosa. Garbajosa je za sada još uvijek predsjednik španjolskog saveza, no u roku od tri mjeseca on će raspisati izbore i najmoćniju europsku federaciju trebala bi nastaviti voditi Elisa Aguilar, već izabrana u novi Board FIBA-e.

Od 50 prisutnih Saveza za Garbajosu je glasalo njih 35, dok je Francuz Jean-Pierre Siutat dobio 15 glasova. U tih 15 glasova koji su podupirali francusku inicijativu nalaze se i europski velikani poput Litve ili Srbije, tu je, na kraju dana bila i Hrvatska.

Zanimljiv je i pristup koji su dva kandidata imala za vrijeme kampanje. Dok je Siutat posjetio sve države i tamo predstavio svoje planove, Garbajosa je u Ljubljani (Slovenija je, na koncu, jedina uz Kosovo s prostora bivše države, završila u novom Boardu) sazvao sve Saveze ovih prostora te im tamo u kratkoj prezentaciji ispričao svoje planove.

Jean-Pierre Siutat

FRANCK FIFE Afp

Ništa od promjena

I kad se oba plana razgolite, kad se preskoče fraze o boljitku i rastu europske košarke, između dvije opcije postojala je jedna važna razlika. Siutat je nudio promjenu stanja, rušenjem modela kvalifikacija, vraćanje Eurobasketa na svake dvije godine i promjenu europskih klupskih kupova. Garbajosa je štitio postojeće stanje i sustav kvalifikacija, ili prevedeno - Garbajosa je bio čovjek koji bi u sljedeće četiri godine trebao nastaviti štititi interese središnje FIBA-e, a imenovanje Siutata središnja FIBA shvatila bi kao napad na sebe. I prošao je Garbajosa.

Gledajući čisto pragmatički, Garbajosi i nije u interesu nešto mijenjati. Dolazi iz države u kojoj je košarka veći biznis nego bilo gdje u Europi, iz države u kojoj su u klubovima najveći proračuni i bez obzira o kojemu se europskom kupu radi, španjolski klubovi igraju uvijek važne uloge. I iz države koja je na reprezentativnom planu nedodirljiva za ostatak Europe. Uostalom, sjetite se proteklog ljeta u kojemu su Španjolci osvojili ili igrali finale u svakom natjecanju, od kadeta do seniora.

Jorge Garbajosa će, dakle, nastojati taj status Španjolske očuvati. Koliko će u svemu ostalom nastaviti rasti europska košarka, drugo je pitanje.

Koga briga za košarku

Središnja FIBA zacijelo je željela stopirati ideju o vraćanju Eurobasketa na svake dvije sezone, jer bi se time otvorila Pandorina kutija u odnosima s NBA ligom. Ono što Garbajosa, pak, može - pa dodali bismo i mora napraviti - jest pronaći model po kojemu bi kvalifikacije tijekom sezone mogli igrati euroligaški igrači. One su za sada prebačene za veljaču, kao jedini termin tijekom sezone, ali u veljači se igraju i završnice nacionalnih kupova, pa tako i komercijalno najvećeg, onoga španjolskog Kupa Kralja. Tu će se termini preklapati i treba vidjeti hoće li u veljači pauzirati Euroliga ili nacionalni kupovi, jer samo tako će se moći igrati kvalifikacije sa svim, barem u Europi, dostupnim igračima.

Kako će izgledati sljedeća veljača bit će i najbolji test koliko će u svojem mandatu napraviti Jorge Garbajosa.

A da stvari u europskoj košarci nisu dobre, najbolje će ilustrirati termin održavanja sjednice ove izborne Skupštine. Naime, o budućnosti europske košarke raspravljalo se u vrijeme kad je sva pažnja javnosti usmjerena na Final Four Eurolige u Kaunasu. Izgledalo je kako se daleko od reflektora i velikih utakmica donose sudbonosne odluke. Izgledalo je kao da se nešto želi progurati na mala vrata. I to nije dobro.

Drugo je pitanje je li itko takvim ponašanjem FIBA-e ostao šokiran? S godinama u nogama, promatrajući rad košarkaške kuće shvatite da se tamo sve odvija s razlogom. S razlogom se FIBA više ne brine o Euroligi, s razlogom je FIBA pristala na kolonijalni odnos naspram NBA lige, s razlogom FIBA ne organizira Ligu prvaka na način poput Eurokupa, pa da se u Ligi prvaka igra 18 zajamčenih utakmica kao u Eurokupu, a ne samo šest.

FIBA-i to jednostavno, iz ovih ili onih razloga, odgovara. A košarci? Koga to briga.