Hrvatski san postao realnost: Čekali smo 20 godina! Je li konačno došlo vrijeme za medalju?

U subotu 5. rujna u Zagrebu, Montpelliereu, Berlinu i Rigi započet će natjecanje 24 najbolje košarkaške reprezentacije Europe, 39. izdanje Europskog košarkaškog prvenstva ili EuroBasketa 2015, kako službeno glasi naziv turnira na kojem ćemo 20. rujna saznati tko će ponijeti naslov europskog prvaka.

Prije dvije godine trofej Nikolaja Semaška završio je u rukama Francuza predvođenih Tonyjem Parkerom koji su u statutu favorita za obranu naslova. Bez Parkera su prošle godine u Španjolskoj osvojili svjetsku broncu, izbacivši na tom putu Hrvatsku u osmini finala, a sada je zvijezda San Antonio Spursa opet na čelu momčadi. Imaju većinu igrača koji su osvojili zlato u Sloveniji 2013. i imat će privilegiju sve utakmice igrati pred svojim navijačima, iako je ovo prvi EuroBasket u čijoj organizaciji sudjeluju čak četiri države. No, završni turnir od osmine finala nadalje, igrat će se samo u Lilleu. Generalno se očekuje da će se Francuzi prošetati do prvog mjesta u skupini A i usput brusiti formu za nokaut fazu.

Takav luksuz neće imati Španjolska i Srbija, koji su po mnogima glavni konkurenti Francuzima za zlato, jer su zajedno smješteni u berlinsku skupinu B, bez dvojbe najtežu u grupnoj fazi natjecanja. Tamo ih još čekaju domaćin Njemačka, predvođena povratnikom Dirkom Nowitzkim i zvijezdom Atlanta Hawksa Dennisom Schroederom, Italija sa svim svojim NBA zvijezdama, Turska koja može biti opasna iako proživljava smjenu generacija te Island u statusu autsajdera. U toj će skupini biti velike borbe za četiri mjesta koja vode u Lille, a vrlo će važno biti s kojih će pozicija krenuti u nokaut fazu.

U skupini D prvi favoriti su Litavci, iako ne djeluju moćno kao što su znali izgledati uoči velikih natjecanja. Iz skupine D će Hrvatska dobiti suparnika u osmini finala. Bez obzira na uvjerljivu pobjedu nad Litvom na turniru u Kaunasu, to je reprezentacija koju bi svakako bilo dobro izbjeći u prvom susretu nokaut faze. Domaćin skupini D je Latvija koja će u tome tražiti dodatni argument za svoj optimizam. Estoniju smo imali prilike vidjeti na djelu u Areni na pripremnom turniru. Iako su ostali bez ijedne pobjede, sekunde su Estonce dijelile od trijumfa protiv Hrvatske, što je dovoljno upozorenje da nijedna reprezentacija na ovom natjecanju nije bezopasna. Ukrajina, koja se u Sloveniji probila do četvrtfinala, pokušat će ponoviti taj rezultat, ali bez Mike Fratella na izborničkoj klupi zadaća će biti znatno teža, a Belgija i Češka predstavljaju vrlo snažne konkurente za mjesta među četiri reprezentacije koje će iz Rige preseliti u Lille.

Što u takvoj konkurenciji očekivati od Hrvatske? Kakva će biti Perasovićeva reprezentacija? Pripremne utakmice su pokazale obrise igre kakvu bismo trebali vidjeti u izvedbi najboljih hrvatskih košarkaša. Bilo je oscilacija, ali ono najbolje što su pokazali u dvobojima s Litvom i Njemačkom te na turniru u Zagrebu, kod svakoga mora probuditi optimizam.

Hrvatska je imala napadačkih oscilacija koje su shvatljive iz više razloga. Pripreme u punom sastavu nisu bile pretjerano dugačke, a i kompozicija momčadi se mijenjala i to na osjetljivoj poziciji razigravača, s obzirom na ozljedu Lafayettea i kasno priključivanje Drapera. No, kad je reprezentacija bila u dobrom ritmu, bila je napadački ubojita sa svih pozicija.

Oscilacije u napadu kompenzirane su dobrim obrambenim reakcijama, gdje je bilo znatno više konstantnosti. Zahvaljujući obrani Hrvatska je završila pripremno razdoblje s devet pobjeda iz devet nastupa. Iako nema rezultatsku težinu, tih 9-0 prvenstveno treba gledati s psihološkog stajališta. Stvorena je pobjednička atmosfera, a reprezentativci su pokazali da ne gube glavu u tijesnim završnicama kakve su bile u utakmicama protiv Novog Zelanda u Slavonskom Brodu, Njemačke u Zagrebu ili Estonije, također u Areni.

Nije nikakva tajna da će napadačka ubojitost Bojana Bogdanovića biti važan faktor u kreiranju rezultata hrvatske reprezentacije. No, pripreme su pokazale da će Bojan imati priliku na nekim utakmicama i predahnuti, a da će imati tko uskočiti. Iako statistika rijetko otkriva njegovu pravu vrijednost, kamen temeljac uspjeha reprezentacije bit će Ante Tomić. Ne mora biti svaku utakmicu na dvoznamenkastom broju koševa i skokova. Njegova lucidnost s centarske pozicije, mogućnost otvaranja prostora vanjskim igračima, bit će ključna. Kao i lucidnost Krune Simona i Roka Ukića na vanjskim pozicijama.

Dario Šarić je posebna priča. U njegovim venama teče krv pobjednika, a velike utakmice i domaća atmosfera pune ga adrenalinom koji prenosi na suigrače. Već je prije dvije godine u Sloveniji bio važan, a sada će u svojim rukama imati veliku odgovornost i puno sloboda da pokaže svoj talent.

Veseli konstanta koju je Luka Žorić imao u pripremnom razdoblju, gdje je uz silnu energiju donosio i sigurnost u realizaciji. U Dontayeu Draperu reprezentacija dobiva čovjeka za kontrolu ritma i poneku ukradenu loptu za lagane koševe, što u tijesnim utakmicama može biti iznimno važno. Tu je i Rok Stipčević koji može razbiti svaku obranu, ako ima svoj šuterski dan i ako mu se ostavi dovoljno prostora.

Mario Hezonja je još jedan veliki dobitak za reprezentaciju, ali na njegova ramena ne treba natovariti teret očekivanja. Ne mora na svakoj utakmici pet puta zakucati, ne mora ubaciti pet trica zaredom. On sve to može, ali ništa od toga ne mora učiniti. Za njega će ovo biti prvo veliko seniorsko natjecanje na kojem će imati važan status.

Subotnji sraz na otvaranju protiv Slovenije i nedjeljni obračun s Grčkom, umnogome će pokazati što se od hrvatskih košarkaša može očekivati. Pobjede će nesumnnjivo pokrenuti euforiju, porazi bi ostavili dvojbe, ali ne bi morali dovesti do depresije. Osvajanje prvog mjesta u skupini omogućilo bi izbjegavanje mogućeg sudara s Francuskom u četvrtfinalu, što ne mora biti nevažno. No, time se svakako nitko u našoj reprezentaciji neće opterećivati.

Ako ćemo Hrvatsku gledati u četvrtfinalu, znat ćemo da je jedan cilj ispunjen i da će Hrvatska biti u mogućnosti boriti se za mjesto na olimpijskom turniru. Drugi cilj, osvajanje prve medalje nakon 20 godina, nešto je čemu se ova generacija približila prije dvije godine. Uz igračku zrelost 30-godišnjaka, silnu energiju 20-godišnjaka i izbornika čiji je moto da samo rad donosi rezultat, zašto im ne vjerovati da su sposobni učiniti i taj posljednji korak prema pobjedničkom postolju?