Ales Fevzer / CROPIX
INVAZIJA NA LJUBLJANU

Crveno bijele Stožice: Navijači vodili Repešine izabranike do pobjede nad Italijom

Piše: Toma DragičevićObjavljeno: 15. rujan 2013. 14:21

Gužva na granici dala je naslutiti što nas čeka. U subotu rano ujutro krenula je “invazija Hrvata na Sloveniju”. Na svakoj benzinskoj postaji od Bregane do Ljubljane snimljene su “kockice”. Putovalo se od ranog jutra, naše košarkaše u Stožice su krenuli podržati stanovnici iz svih dijelova Lijepe naše. Iako su dominirale, naravno, tablice s daruvarskim oznakama...

Pregled na granici, ali i zatvoren dio autoputa pred Ljubljanom, dva su razloga gužve na ulazu u glavni slovenski grad, koji je u subotu bio - uvjerili smo se kasnije - hrvatska metropola.

“Bježite, ljudi, bježite iz grada jer ovdje igra Hrvatska”, orilo se ulicama na prilazu Stožicama.

“Zovi, samo zovi, svi će sokolovi...”

Hrvatskom izborniku Jasminu Repeši i našim reprezentativcima se ispunila želja. Stožice su u subotu bile crveno-bijele. Iako su došli i Talijani. No, u puno manjem broju, pa su se tako u fan-zoni prije utakmice čule samo hrvatske pjesme. Uz poznate uvrede našim prekomorskim susjedima...

Iako subota u Hrvatskoj nije, kako je to najavio izbornik, neradni dan, jer puno ljudi radi i subotom, ovaj puta, za razliku od četvrtka, nije smetalo. Ima nešto, vjerojatno, i u protivniku. Italija, naime, zvuči puno ozbiljnije nego Finska, s kojom smo igrali dva dana ranije.

- Ma, znali smo da tu neće biti problema, zato nismo došli - pojasnio je “glasnogovornik” jedne zadarske skupine.

Znaju Zadrani, ipak su oni “stvorili košarku”, kako glasi onaj legendarni slogan.

Našlo se tu i poznatih lica, među njima i olimpijski pobjednik, legendarni rukometaš Irfan Smajlagić, koji je također na vlastitoj koži mogao osjetiti kako Hrvati vole svoje reprezentacije. Došli su i brojni bivši košarkaši, negdašnji reprezentativac Vladimir Krstić, ali i legende Dubrave - Boris Gnjidić i Darko Krunić...

- Ovo je prvi put da na košarku idem isključivo kao navijač, pravi navijač - pojasnio je Gnjidić.

Bio je u dresu. I on, ali i većina od, procijenili smo, pet tisuća hrvatskih navijača. Uglavnom u košarkaškim dresovima. Prodalo ih se očito jako puno za ovaj Eurobasket. Iako su ih navijači nabavljali i na drugi način. Poput mladog šutera Mattea Juričića, koji je u svoj dres iz mlađih selekcija obukao i prijatelja. Ili Ivane Tikvić, velike nade naše ženske košarke, čija je cijela obitelj došla s brojem 7 i Tikvić na leđima.

Glasnice su se zagrijavale s Laškim i Unionom...

- Uh, što je dobro ovo slovensko pivo - uzviknuo je jedan s onom tradicionalnom šibenskom kapom i zaradio ovacije.

- Nisu loše ni kranjske kobase - javio se jedan, locirali smo ga po naglasku, Hercegovac.

Igralo se u Ljubljani, pa je došao, naravno, i Paolo Marinelli, bivši igrač Splita, a od prije nekoliko tjedana novi član Olimpije, koji je ovo ljeto s juniorskom reprezentacijom osvojio srebro u Latviji.

A u dvorani je sve bilo jasno kad su se u jednom trenutku, prilikom visokog vodstva, oglasili suparnički navijači onim “Italia, Italia!” Nakon toga su se Stožice umalo srušile od siline zvižduka onih brojnijih. Hrvata. Iako su - ukupno gledajući - bili puno dalje od parketa. Znamo da ni u Italiji nije bajna ekonomska situacija, no, još uvijek Talijani imaju nešto više novca. Jer puno više je hrvatskih navijača kupilo najjeftinije ulaznice, one za gornji prsten Stožica. Zato je na donjim tribinama navijačka borba bila izjednačena, iako su i tu Hrvati bili glasniji...

Linker
23. studeni 2024 09:51