Koncert zvižduka ispratio očajnu Cibonu, navijači im vikali: 'Zar vas nije sram?'

"I na strani i kod kuće vi gubite nemoguće", pjevali su Smogovci svojim ljubimcima u Draženovom domu, ali ova je bila jedna od onih utakmica, jedan od onih poraza koji nije nemoguć. Budućnost je bolja momčad od Cibone, ali ne samo to, Budućnost na parketu zna što hoće, a momčadi Dejana Radonjića uvijek to znaju.

Usput, Crnogorci su koncepcijski za Cibonu strahovito neugodni, na svakoj poziciji, osim na centru kad je Andrija Žižić bio u igru, igrači Budućnosti su viši i jači od svojih protivnika. Ta moć se ponajprije mogla ogledati u igri Darija Šarića kojega je uništio Čedo Vitkovac. Uz teren je bilo je pet NBA skauta, no njima se Šarić nije uspio pokazati u svijetlu u kakvom je htio.

Radonjićeva početna ideja bila je spuštati u reket što se više može na početku utakmicu. Računao je na dvije stvari, na moć svoje momčadi, ali i na činjenicu da je Andrija Žižić jedini ozbiljni centar u Ciboni. Doduše, počeo je na centru Marko Jagodić Kuridža, ali to je bila baš fina prilika za Budućnost. Relano, Cibona je izgubila u prvih osam minuta, tada je Budućnost pobjegla na 8:20 i više nije bilo povratka.

Kad je ušao u igru Andrija Žižić, Cibona se na njegovih deset poena uspjela vratiti, ali je Žižić nakupio penale, doduše i njegovi čuvari Lee i Bunić, ali Budućnost je imala prednost, ona je kontrolirala utakmicu. Ono što je Cibonu izvuklo u Širokom, zonska obrana, sada nije funkcionirala. Bilo je to malo nade, jer nije ništa funkcioniralo.

Cibona se do konca utakmice pokušavala približiti, pokušavao je nešto na silu Blassingame, nešto Strawberry, Šarić je, kad ga nije išlo i kad nije mogao braniti pokušavao skakati u napadu, ali sve to bilo je nedovoljno, Čedo Vitkovac je ubacio 9 poena i skinuo 11 skokova, a Vladimir Mihailović, igrač kojega su mogli zapisiti NBA skauti, ubacio 23 poena, odigrao sjajnu obranu i držao Budućnost na distanci.

Kad je Mihailović zabio tricu za 53:66 na tri minute do sirene stvar je bila i jasna i konačnim optimistima. A Smogovci, koji su glasni, poslali su poruku.

"Zar vas nije sram, zar vas nije stid ovako igrati".

Iako je Cibona igrala kako je mogla. Ni više ni manje. Doduše, kad Smogovci viču, tako je to barem shvatio bivši trener Veljko Mršić, onda to ima veze s Upravom kluba. Kojoj isto nije lako. Jer na utakmici je bio i - šef.

Milan Bandić je, međutim, ostao u loži samo jedno kratko vrijeme u prvom poluvremenu. I njemu je sve bilo jasno, a kako je izborna godina, ne valja se baš slikati uz poraze....

Konačno, Cibonine igrače ispratili su zvižduci s parketa, teški i prodorni. Iako na praketu nije to bila utakmica u kojoj nisu htijeli. Ovaj put nisu mogli.