Da vam je netko rekao prije 32 godine da će sve skupa ovoliko trajati, da će sport iz jednog u drugi, novi, transparentniji sustav prelaziti više od tri desetljeća, a možda dočekamo svi skupa i puna četiri, malo tko bi vjerovao. Doduše, pitanje je za raspravu koji je od ta dva sustava bolji za sam sport, no sasvim je jasno, da onaj bivši, čije smo krakove baštinili od početka devedesetih naovamo, više ne prolazi.

Ovdje više nema lažnih obećanja lokalnih političara s ambicijom u sportu kako bi si na krilima tuđih uspjeha za naš novac zidali samo svoje karijere, ali i oplemenjivali bankovne račune. Ovdje nema niti suludih poglavara, poput onih u susjedstvu koji će pozivom telefonom narediti kladionici da sponzorira omiljeni klub ne bi li ga pojačao NBA igrač koji stoji milijune. Ili će jednostavno kroz proračun pustiti tranšu novca šrema klubu ne bi li plebs bio zadovoljan. Glavo da ima igara, a za kruh ćemo lako.

U dosadnoj smo srednjoj Europi, a sport, profesionalni sport da ne bude zabune, prvi se među jednakima parazita o javne proračune morao uhvatiti sa zbiljom da naše više neće trošiti. Druga je stvar što ista ta država koja je sport gurnula niz štenge, uvela ga je i u najokrutniji krug pakla tranzicije, a nije dostavila boce s kisikom da isti taj profi sport može preživjeti, nego se svaki privatan novac koji stigne u sport, kao ništa drugo, čak tri puta oporezuje.

Zadar potresaju svađe

I evo nas. Tri naša košarkaška kluba, heroji dugova koje vuku iz devedesetih, veterani predstečajnih nagodba i spomenici ovisnosti o lokalnim moćnicima, uoči ove su sezone skupili jedva oko kombiniranih milijun eura ne bi li zaigrali.

U pravilu, bila je to gradska lova. Zadar je na nju vezan, Split od nje živi, a Cibona se umalo ugasila proteklo ljeto jer u 2022. godini nije mogla zbog duga prema gradu aplicirati na gradska sredstva, pa je ostala bez love.

Split tu za sada najbolje stoji, jer za razliku od Cibone ili Zadra nema dugova. Cibona ih je spustila, nemam razloga za ne vjerovati izvoru koji mi tvrdi da je klub ukupno dužan, zaključno i s onime što će se potrošiti za ovu sezonu, oko 3,5 milijuna eura i nakon što je aplicirano za gradska sredstva u 2023., nakon što su s vjerovnicima sklopljeni dogovori o isplatama potraživanja, konačno se vidi svjetlo na kraju tunela i to, nećete vjerovati, nije vlak. Zadar je, pak, dočekao gradske svađe koje su suspendirale gradski proračun za 2023. i sada su dva glavna igrača - koliko čujem, nije to samo Luka Božić, nego i Dario Drežnjak - na izlaznim vratima. Iako je klub na 9-8 u ABA ligi, a malo se tko sjeća kad je tako dobro stajao u ABA ligi.

I ukupno, ta tri naša kluba, s nekih obećanih milijun kombiniranih eura, skupili su ove sezone već 21 pobjedu, a to je, s obzirom na proračune koji stanuju među konkurentima, pravo malo čudo.

Što ako se dogodi stečaj?

Ali došli smo do kraja. Danijel Jusup ustvrdio je kako ljudi iz njegova stožera posuđuju novac ne bi li platili kućne režije, vjerojatno i neki od igrača žive od poguranca sa strane, bilo od obitelji ili agenata, jer malo je tu igrača koji su zaradili neki ozbiljniji novac u dosadašnjim karijerama, pa da mogu pričekati.

Sustav u kojemu oko klubova brine politika, jer tako putem njih kontrolira i emocije svojih birača, zabio se u zid. U punoj brzini. Bez boce s kisikom, što je žalosno, jer porezna politika baš nikako do sada nije štitila sport.

I u Splitu i u Ciboni naveliko se priča o potencijalnim vlasnicima iz inozemstva, a malo će proći vremena da će i u Zadru ići u tom smjeru, za pretpostaviti je. Međutim, tu se postavlja pitanje trebaju li klubovi ostati udruge građana ili se pretvoriti u š.d.d., odnosno postati privatni? Ako ostaju kao udruge građane, klubovi mogu računati na neki novac iz lokalnih proračuna, ali primjer iz Zadra govori nam kako je to sklizak teren i kako će biti sve neprohodniji. Postati š.d.d. znači i diskvalificirati se od bilo kakve love iz gradskih blagajni, ali i otvoriti put onome tko je zainteresiran da doista postane vlasnik. A ne predsjednik nekakve udruge građana.

Drugo je pitanje što ako ti vlasnici jednom odu u stečaj, hoće li osnivači, gradovi, imati pravo prvokupa. Kako klubovi, kao tradicijske vrijednosti, ipak ne bi zauvijek nestali.