Damir Markota vukao je koliko je mogao u oba poraza od Splita. Igrao je pod tabletama, jer mu se upalila Ahilova tetiva, ali znao je kako bi njegov izostanak u ionako osakaćenoj momčadi, posebice nakon odlaska Josipa Bilinovca, nešto ranije i Filipa Bundovića, pa onda i ozljede Scottieja Reynoldsa, bio nenadoknadiv. Stoga je i popustio ogled s Alkarom. Trebao bi igrati večeras protiv Partizana, u utakmici koja je nekad bila simbol, najveći derbi regionalne lige, a pretvorila se u okršaj dva posrnula giganta, koji spašavaju živu glavu u vremenu današnjem i košarci na ovim prostorima isprepletenim raznim igrama, od političkih do onih upitnog sportskog pedigrea.

Damir Markota sve je prošao u životu, ne samo u košarci, i malo što ga može iznenaditi. Život je to ionako za jedan mali film, ali skupilo se tu i dovoljno mudrosti, naučenih na najteži, ali i najefikasniji način, na samom sebi. Damir Markota i jedna je od onih klasa, a malo ih je ostalo u Vukova, koja strši. Ukupno, idealan sugovornik koji bi iznutra mogao objasniti što se to događa pod Tornjem.

Ostao trag i na psihi

Recimo, za početak, Šveđin pogled od smjene Ivana Velića, dovođenja Vladimira Jovanovića, pa naovamo...
- Priča o Ciboninoj sezoni ne počinje s Velićevim odlaskom, jer činjenica je da se ova momčad skuplja cijele sezone. Mi smo, eto, valjda, trenutačno na šestom novom početku. Sve se to povezalo s koronom, a nadovezalo se na kontinuirano mijenjanje rostera. Uzmite samo da je ova momčad, a tada još mene nije bilo tu, počela u kolovozu s prvom playem Mooreom, i prvim centrom Krajinom. Kratko je to trajalo, onda sam stigao ja, pa se tu opet počelo mijenjati. Otišao je Bundović, vraćen je Branković, počeo je više igrati Gnjidić, pa je otišao trener Velić, stigao je Vlada Jovanović, onda je otišao Bilinovac, ozlijedio se Reynolds, sada je stigao Mustapić. I da, moj osjećaj je kao da smo stalno na nekom novom početku. Međutim, sada smo u poziciji da više nemamo kuda, nemamo više priliku istraživati, kombinirati, adaptacija mora biti odmah.

U svemu tome dogodio se onaj poraz u polufinalu Kupa od Zadra. Taj poraz, jer se njime nije postigao jedan od klupskih ciljeva uoči sezone, morao je ostaviti traga i psihi.
- Znate, u sportu jedna utakmica može promijeniti cijelu sezonu. I mi smo joj tako pristupili, željeli smo izboriti finale, dobiti mogućnost boriti se za trofej. I, govorim o sebi, ja sam bio sto posto unutra, duboko sam se pripremio, pokušao sve što mogu. Nakon toga, stigla je reprezentativna stanka. To je onaj period, kad 70, 80 posto momčadi dobije nešto slobodno da odmori glavu, da se odmori i od tih poraza i razočaranja. Međutim, mi smo morali nadoknađivati zaostatke, tako smo imali samo dan i pol slobodno. I još smo morali igrati te dvije utakmice bez reprezentativaca Prkačina i Drežnjaka, a i bez prvog trenera. Uslijed toga stigao je i poraz od Šibenke.

Može se i nama okrenuti

A nakon toga, stigle su i dvije utakmice sa Splitom, u koje je Split odnio dvije teške pobjede, barem rezultatski, ali na terenu se vidjelo da je to momčad koja ima veću klasu nego Cibona. Je li tog dojma i Markota?
- Teško je to reći. Mi se još uvijek pronalazimo i mi uopće ne znamo što je naša kvaliteta. S druge strane, i Split i Zadar imaju veće igračko iskustvo u cjelini od nas. Opet, oni ne bi trebali imati energiju, svježinu koju posjeduje dobar dio naše momčadi, oni mlađi. I da, mi smo imali u obje utakmice sa Splitom, pa i u Zadru svoje šanse, ali možda su se porazi dogodili baš iz razloga jer nam je nedostajalo uigranosti, tog nekog iskustva u tim ključnim minutama. Da je bilo drugačije, vjerojatno bi se barem jedna od tih utakmica dobila.

Uza sve te domaće nedaće, Cibona se porazom od Splita dovela u vrlo zahtjevnu poziciju i u ABA ligi. Ostavština Ivana Velića bilo je šest pobjeda, 2-0 s Krkom, pri tome, znači prilično utaban put prema izbjegavanju kvalifikacija za ostanak. Sada je ispred Cibone težak raspored i za izbjeći pretposljednje mjesto trebalo bi negdje izmisliti dvije pobjede. A ide se Partizanu, Zvezdi, FMP-u, dočekuje Budućnost, dva puta se igra sa Zadrom...
- Mi smo i situaciji da isključivo moramo gledati na sebe. I ići iz utakmicu u utakmicu. Raspored je takav kakav je, znamo jako dobro da nam fali dosta ljudi, ali ovo je neka luda sezona, sve to skupa, pa zašto se nama ne bi nešto okrenulo. Zašto ne bismo do pobjeda nad Partizanom, Zvezdom, FMP-om ili Borcem? Ne vidim da je to neizvedivo, kao što mislim da nije neizvedivo dobiti Budućnost u Zagrebu, ukoliko ona bude nešto opuštenija.

Revidirani planovi

Uza sve te probleme, klub je ostao suočen i sa smrti Milana Bandića, pokrovitelja ove momčadi i svega što se radilo u klubu od 2010. naovamo. Kako uopće stojite s financijama, postoji li u svlačionici strah da do konca sezone više neće stići niti jedna lipa na račune?
- Mi smo mlada momčad, to treba naglasiti. Svjesni smo i situacije, ali moram reći da nitko od tih mlađih, pa i mi stariji se ne zamaramo u ovom trenutku s financijama. Ova je sezona do sada bila manje, više korektna što se tiče obveza kluba prema nama. I mladi igrači su tu da igraju, a na klubu je da osigura sve što je dogovorio. I u svlačionici se ne priča o novcu, jer prvo treba doći do nekog rezultata. Zbog toga igramo, na kraju dana. Moramo pronaći način da osiguramo ostanak u ABA ligi, da uđemo u finale domaćeg prvenstva.

Opa, ciljevi su se prilično revidirali. Kad se kretalo u ovu sezonu, govorilo se o tri cilja. Stabilnoj ABA sezoni s pogledom u gornji dio ljestvice, kao i o dva domaća trofeja. Sada su to neki drugi, prilično skromniji planovi?
- Nitko nije mogao očekivati da će nas u ovoj sezoni zadesiti svi ti problemi, uzmite samo da smo tri puta bili u izolaciji, da su igrači odlazili i dolazili i nije se tu mogao uhvatiti kontinuitet, uhvatiti fokus. I eto nas, što smo eksperimentirali, eksperimentirali smo. Tu smo gdje smo, trebamo se skupiti, sabrati i “pičit” do kraja. Dvije utakmice moramo dobiti do konca ABA lige, mislim kako to nije nemoguće, a onda u sudarima sa Zadrom, Splitom i Goricom, jer niti njih ne bih izbjegao, tražiti opcije za plasman u finale.

Pune tribine bi bile i pritisak

Kad bi realno gledao na favorite domaće sezone u ovom trenutku, kako bi ih Markota posložio?
- U ovom trenutku najbolju košarku igraju Zadar i Split, tu su momčadi koje su se stabilizirale, nisu imale toliko odlazaka ili dolazaka. Međutim, po mom sudu, to su i momčadi koje su svoj zenit u ovoj sezoni već ostvarile, jer po meni, oni ne mogu bolje od ovoga što sad igraju. S druge strane ja sam uvjeren da mi imamo prostora za napredak.

Ako se stvari s koronom smire, možda se rasplet sezone bude igrao i pred navijačima, čija će to biti prednost?
- Znamo da Zadar tu ima najveću podršku iza sebe. Međutim, pune tribine su i pritisak svakom igraču, može to biti i kontra-efekt. Što se nas tiče, mi znamo da imamo svoju publiku, a što je navijača na tribinama više, to bolje.

Samo da ih bude. Barem malo, u ovoj, kako će Šveđo reći, jednoj ludoj sezoni.