Dominacija (lat. dominatio: vlast, gospodstvo), u širem smislu, moć što ju jedna osoba, skupina ili organizacija vrši nad drugom; u užem smislu, vjerojatnost da će naredba nekog pojedinca ili skupine biti prihvaćena. Pojam označava asimetrični, potencijalni ili stvarni, svjesni ili nesvjesni, namjerni ili nenamjerni, formalni ili neformalni odnos između najmanje dviju osoba, skupina, društava ili kultura. Ili jednostavnije, Zadar. Barem kad je u pitanju hrvatska košarka.
Pritom naravno treba biti realan, i staviti stvari u kontekst. Nisu ovo više one zlatne godine, kad je hrvatska košarka bila relevantna, može se reći i na svjetskoj sceni. Godine nerada i nemara, neulaganja, besparice, lošeg kadra i ostalih nelogičnosti, srozali su ovaj sport na najniže grane. Samo rijetka šačica entuzijasta još diše košarku, i ovakvu kakva je. Ali ovo nije uobičajena žalopojka o stanju hrvatske košarke, već svijetla zraka koja pruža tračak nade za bolje sutra. Svakako ova priča trebala bi biti lektira za sve one koji su u košarci. Nakon dugo godina, napokon, jedna dobra lektira, drugačija, učenicima zanimljiva, ali i poučna.
Za vrstu djela, moglo bi se reći da je mit, jer barem na kratko dočarava slavne dane zadarske košarke. Glavni lik je Danijel Jusup. Osebujni košarkaški radnik čiji se rad nikada nije dovoljno cijenio.
Vrijeme radnje je period između ljeta 2022. i sadašnjosti. Mjesto radnje, Zadar i dobar dio bivše države. Tema je kako se rad i vjera isplate i izdignu iznad onoga što je loše, dok pouka glasi kako uvijek treba biti svoj, ma što drugi pričali.
E sad, kratki sadržaj...
Sparina. Početak srpnja 2022. Danijel Jusup novi je trener Zadra. Šesti mandat zadarskog trenera na klupi najdražeg mu kluba. Novca se nema, ništa novo kad je u pitanju hrvatska košarka. U takvoj situaciji, rad je najbolji lijek, a baš zato Jusup najbolji izbor. Renomirani igrači poput Justina Cartera, Trevora Thompsona, Dominika Mavre, i ostalih svoj put nastavili su u organiziranijim, ali i financijski prihvatljivijim sredinama. Od seniora, u gradu košarke ostali su tek Antonio Jordano i Dario Drežnjak. Jusup se odmah bacio na posao i vrlo brzo sastavio momčad – koja neće ostati u ABA ligi. Tako se barem pričalo. Rijetko tko bi na početku ove priče povjerovao da će Marko Ramljak biti najtrofejniji kapetan novije generacije Zadra, Karlo Žganec, kod najzahtjevnijih navijača, odnijeti titulu "doktora košarke". Da će "neki tamo" Arijan Lakić kasnije prijeći u euroligaški Partizan, a Luka Božić postati dvostruki MVP ABA lige te vjerojatno najbolji igrač Zadra još od Marka Popovića. Naravno, tu su i drugi protagonisti, "snajper" Dario Drežnjak, dobri duh momčadi Adem Mekić, vrijedni Lovro Mazalin, te napokon relevantni izdanak zadarske škole košarke - Krševan Klarica...
Radila je ta ekipa dvije godine punom parom. Krvavo, dok su im zli upljuvci, kojih je bilo, bili samo dodatna motivacija. Sinergija, to je prava riječ. Krenuvši od Jusupa, preko stručnog stožera i igrača, sve do portira, čistačica i navijača, svi su postali jedno. Ekipa.
Ekipa koja je rušila euroligaše, Crvenu Zvezdu i Partizan. Moćna Cedevita Olimpija već je stara "mušterija", a jedino tko je nesavladiva prepreka je Budućnost. U jednom trenutku glavna tema u regionalnoj košarci bio je ovaj Jusupov Zadar. I treba biti. Nakon 15 godina izborili su doigravanje u ABA ligi. Sezonu nakon ponovilo se isto, samo s još višeg mjesta na ljestvici (sedmo, pa šesto mjesto). Možda to i nije neki uspjeh, gledajući da se oba puta uvjerljivo ispadalo u četvrtfinalu, no uzimajući u obzir budžete i ostale hrvatske klubove zadnjih sezona, ovo je renesansa.
U domaćim okvirima imaju tri od četiri. Ostali su kratki samo za Kup Krešimira Ćosića 2023. Ipak, bitnije od samog trofeja u tom trenutku bilo je sačuvati živu glavu, jer se momčad zbog zakašnjelih plaća umalo raspala. Čak je ideja direktora, Davida Gunjevića, bila raspustiti većinu momčadi, kako bi se uštedjelo, a jedan od razloga zbog kojeg je Gunjeviću ta ideja pala na pamet bio je omjer Zadra protiv Cibone i Splita, koji je u tom trenutku sezone bio jedna pobjeda, naprema šest poraza. Srećom, to se nije dogodilo. Na kraju otišao je samo Antonio Jordano, a Zadar u naredne 34 utakmice protiv Cibone i Splita ostvario nevjerojatnih 28 pobjeda uz samo šest poraza, dok je prvi put obranio naslov prvaka Hrvatske.
"Najveće pojačanje za nas bit će odlazak Luke Božića", izjavio je (bivši) trener Splita, Slaven Rimac, po završetku prošle sezone. Otišao je Božić, ali otišao je i Rimac. Presudio mu je još jedan poraz od Zadra. Jubilarni deseti, u malo više od godine dana.
U međuvremenu Zadar su napustili krucijalni igrači poput Božića, Drežnjaka i Lakića.
"Što i kako sad", ponovno su bila pitanja koja su se vrtjela Kalelargom. No Jusup je bio miran. Golemo iskustvo je iza njega, strah od pogreške već je davno anuliran, a i sam je više puta rekao kako iz dana u dan uči i radi na sebi.
I tako je u prvaka hrvatske prvi "sletio" Mate Kalajžić. U Splitu osporavan, u Zadru objeručke dočekan. Zašto? Jer se znalo da će to biti igrač sustava, koji će svojim radom savršeno pravdati svoju ulogu na terenu. I baš je on bio jedan od junaka pobjede Zadra na velikim Gripama, u utakmici nakon koje je smijenjen Slaven Rimac. Uz ostale dolaske, šećer na kraju je bio iskusni, Vladimir Mihailović, koji se igra košarke, a definitivno otkriće sezone je američki rookie, Tyler Wahl - "baby Božić".
Jusup i Zadar nisu stali. I dalje žive košarku. Da nije bilo "mora" ozljeda, Zadar je mogao biti odmah uz bok Partizanu, Zvezdi i Budućnosti, no i ovako su rezultati iznad očekivanja.
Od sedam utakmica, u svim natjecanjima, protiv najjačih hrvatskih klubova, Cibone i Splita, Zadar ima sedam pobjeda u dosadašnjem dijelu sezone. S jedne strane ide priča kako Zadar lagano nabija komplekse bivšim prvacima Europe, dok se s druge strane, povlači se mantra kako Zadar igra ružnu košarku. A realno, je li ružna? Napokon se svaki napad ne svodi na driblanje playmakera 20 sekundi i onda nekog picka. Ili na već isfurane i dosadne "rogove" i famozni "T-napad". Zadar igra drugačije, u kost, ali zaista je fantastično vidjeti jedan takav sustav na terenu, gdje se zna svačija uloga, u kojoj se od svakog igrača izvlači maksimum, gdje svi imaju slobodu, a obrana se igra "krvavih koljena". Tako da riječ "ružno" možda treba zamijeniti s dominantno, ili bar atipično.
Nakon Subotića i Rimca, zadarsku dominaciju pokušat će prekinuti, bivši trener Zadra, Veljko Mršić, koji je već u svom debiju na kupu "Žutih" za dobrodošlicu, izgubio od Zadra.
U ligi su dva bivša, a vratio se i aktualni izbornik. Tko će od njih, kao Grinch, "ukrasti" feštu na Narodnom trgu? Odgovor slijedi vrlo brzo, jer je za manje od mjesec dana Kup Krešimira Ćosića. Može li Mršić skinuti mentalnu blokadu kod Splita, hoće li Sesar dobiti dva neophodna pojačanja, može li Dino Repeša uspješno ploviti na dva fronta?
Puno je tu pitanja, a na kraju bitno će biti samo jedno - trofeji. Mudri i nikad "priznati" Jusup i njegov Zadar su lovina, a glavno oružje su im momentum, kontinuitet i atmosfera. Kako god bilo, jednom kad završi ovaj mandat Jusupa na klupi Zadra, bit će zlatnim slovima upisan u zadarske i hrvatske košarkaške knjige jer je bio inovativan i dominantan. A to je ono što godinama nedostaje hrvatskoj košarci koja se "uljuljkala" u zoni komfora. I zato je ova lektira obvezna za sve košarkaške protagoniste, jer bez nje hrvatska košarka neće proći maturu...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....