Ludi start u sezonu povratnika u društvo najboljih, riječkog Kvarnera 2010, pet pobjeda u prvih šest kola promoviralo je Paola Marinellija u MVP-ija mjeseca listopada.

Marinelli je bio nedodirljiv u izboru trenera naših klubova u elitnoj diviziji, pojačanima izbornikom Josipom Sesarom, pa je 29-godišnjak od mogućih 13 glasova za najboljeg igrača prvog mjeseca u sezoni dobio čak 11 glasova. Samo su dva trenera na listi glasali za nekog drugog, Dinu Repeši najbolji bio njegov Amerikanac iz Cedevite Junior, Tahj Eaddy, dok je za Dinamova trenera Vanju Miljkovića to bio Zadrov Amar Gegić.

Favbet logo

PR

Već dugo na sceni

Takva dominacija u prvom izboru sezone bila je razlog skora Riječana od 5-1, ali pojedinačnog učinka Paolo Marinellija u tim utakmicama. Naime, Marinelli je na parketu boravio prosječno 35 i pol minuta i za to je vrijeme ubacivao 19,3 poena, skupljao 4,5 skoka, dijelio 6,7 asista te otimao iz ruku suparniku 3,2 lopte. Marinelli je tako za sada drugi strijelac sezone (Martin Junaković), drugi asistent sezone (Karlo Mikšić), ali i prvi po oduzetim loptama te igrač nad kojim je napravljeno u uvodnih šest kola najviše prekršaja (6,5 po utakmici).

Paolo Marinelli je već dugo na sceni. Pristupio je Akademiji Nikole Vujčića još sa 16 godina i preselio se u Split. U mlađim kategorijama hrvatske reprezentacije ima zavidan staž, pa je tako osvojio europsko kadetsko zlato 2011, zatim je na SP U-17 osvojio broncu 2012, da bi na juniorskom EP bio srebrni 2013, dok je tada izabran i u najbolju petorku tog natjecanja.
Uglavnom, Paolo Marinelli je bio podvučen kao onaj koji bi trebao jednog dana biti rješenje svih hrvatskih problema na poziciji playmakera, no Riječanin prelaskom seniore nije nastavio svoj razvoj kako se očekivalo, prije svega kako je to on sam od sebe očekivao. Već s 18 otišao je u ljubljansku Olimpiju i tamo se zadržao dvije sezone u kojima nije previše igrao. Vratio se u Kvarner, pa bio kratko u Ciboni, opet se okušao u Sloveniji, sada u Krku, onda dolazi niz inozemnih sezona. Počevši od litavske Džukije, uz kratki povratak u Škrljevo, preko belgijskog Monsa, francuskog Evreuxa, do rumunjske Sibiue. Da bi se lanjske sezone vratio Kvarner, tada samo aspiranta na ulazak u Favbet Premijer ligu.

I Marinelli je, zajedno s Marjanom Čakarunom bio najzaslužniji za promociju u elitu Kvarnera, dok je ono što se počelo graditi u Rijeci protekle sezone, sada nastavljeno.

- Lijepo mi je čuti da sam izabran za MVP-ija mjeseca, posebno na težini ima činjenica da su me izabrali treneri - kazao je Marinelli.

S Nazorom dodatni iskorak

No, vratimo se mi na početak lanjske sezone, kako se uopće Marinelli odlučio na povratak, i to u redove drugoligaša. OK, bila je to njegova Rijeka, ali nije to bio uobičajen izbor...

- Tako se to lani dogodilo. Nisam imao neke ponude s kojima sam bio zadovoljan, pa sam na koncu odlučio krenuti u sezonu s Kvarnerom, ali s nekom opcijom otvorenog ugovora. Ovdje se počela stvarati jedna dobra priča, ja sam se u svemu tome sjajno osjećao i to traje i i sada. Ide nam super, ali i dalje moramo biti s dvije noge na zemlji. S trenerom Nazorom napravili smo uoči ove sezone dodatni iskorak, a moje zahvale za nagradu idu i treneru i moji, suigračima, jer bez njih ništa ne bih mogao. Uostalom, što bi mi značila MVP nagrada, ako bismo u isto vrijeme gubili...

Koji je bio prijelomni trenutak početka sezona kad je Marinelli shvatio da je ova momčad vrijedna borbe za prva četiri mjesta. Je li to bilo kad se izvukla pobjeda na gostovanju u Dubrovniku nakon produžetka ili kad su Riječani skinuli u gostima Cedevitu Junior?

- Rekao bih čak i prije. Doduše, kad krećeš u sezonu nikada ne možeš znati kako će to ispasti, ali ja sam već nakon uvodne utakmice i gostovanja na Gripama, gdje smo izgubili, shvatio da smo kadri nositi se i s najboljima. Od početka vjerujem da imamo dosta kvalitete u sastavu, iako tu uvijek postoji respekt prema protivnicima. No, kad bih morao izabrati trenutak spoznaje o tome koliko smo dobri, izdvojio bih tu utakmicu u Splitu, jer smo shvatili da možemo. I jasno, ima tu još prostora za napredak.

Tim više što je Kvarner praktički sve ove rezultate postigao bez ozlijeđenog Chudiera Bilea, koji je trebao biti i ključni igrač momčadi.

- Bile nam sigurno nedostaje, jer nam donosi u igri i atletizam i skokova, ali evo, snašli smo i bez njega. Ivan Miličević sada je malo više potegao, a i Marjan Čakarun. Uspjeli smo se pokriti, dok čekamo i povratak Bilea uskoro.

Koliko je za rođenog Riječanina, koji je već sa 16 godina krenuo od kuće, ugodna spoznaja igrati pred svojim sugrađanima?

- Dosta sam godina bio vani i neću zaboraviti lanjsku utakmicu protiv Samobora u drugom razredu naše košarke, kad mi je na tribinama bila obitelj, prijatelji iz djetinjstva. Osjećam se kod kuće stvarno dobro.

Koliko ovaj start u sezonu može probuditi zahtjevnu riječku publiku. Nekako je dojam sa strane da cijeli grad živi za nogometaše Rijeke, a sav drugi sport nekako je po strani?

- Slažem se, Rijeka je veliki grad i zaslužuje imati osim nogometa i ostale sportove na vrhunskoj razini. Ne govorim tu samo o nama, već i o rukometašima, dok je vaterpolo već sada dobar. Međutim, stvari se tu pomiču na bolje, mislim da naš predsjednik Bobo Jurković, kao i sportski direktor Davor Kus rade odličan posao i podižu riječku košarku, na nama je da radimo rezultat, da privlačimo što je više moguće ljudi na domaće utakmice. Rijeka je zahtjevna sredina, ali nama dolazi sve više i više gledatelja, što se osjeti.

Najbolje godine tek dolaze

Za kraj, Paolo Marinelli igra odlično. Znate ono kako playmakeri kasnije sazrijevaju, s obzirom na to da 29 godina nije previše, vjerujemo da nas najbolje godine ovog organizatora igre tek očekuju.

- Definitivno pozicija playmakera nije laka, jer iskustvo ne možeš kupiti, posebno ne na toj zahtjevnoj poziciji. Mislim da sada ulazim u svoje najbolje igračke godine, kako smo svi skupa svjedoci da se igrački vijek produžio, nadam se i da bi to moglo trajati. Imam to inozemno iskustvo, pokupio sam nešto od različitih stilova košarke u raznim ligama i tu se nakupilo iskustva. Ali meni je najvažnije ono kako se osjećam. A ja se osjećam super na terenu.

I Kvarner zajedno s njim.