HEZONJA 'Nikad nisam osjećao respekt na terenu. Svakoga želim pregaziti!'

Dvije je godine bio “skriven”. Od ljeta 2012. kad je potpisao za Barcelonu, Mario Hezonja bez klupskog odobrenja nije smio istupati u medijima. Pa ga tako u hrvatskima nije ni bilo, dok je tijekom protekle sezone Barca “amenovala” tek dva ili tri razgovora sa španjolskim novinarima. Stoga su iz Barcelone vijesti o Hezonji dolazile na kapaljku, kao i što je on dobivao minute za prvu momčad. Dok u ožujku nije spojio četiri utakmice ACB lige u kojima je odigrao 20 ili više minuta, te eksplodirao protiv Valladolida sa 26 poena i nekoliko poteza od kojih zastaje dah...

- Danas sam puno, puno bolji igrač od onog koji je prije dvije godine otišao iz Zagreba. Prije svega u glavi.

Tako je u Svetom Martinu počeo razgovor s najmlađim hrvatskim seniorskim reprezentativcem ovog ljeta, jednim od 17 kandidata za Svjetsko prvenstvo u Španjolskoj.

- Većinu suigrača poznajem otprije, kao i trenera. Brzo sam se uklopio, dobro mi je u reprezentaciji.

Mario Hezonja ne djeluje impresionirano, a kroz razgovor s njim brzo shvatite da je takvo što kod njega nemoguće. Zadivljujuće je samopouzdanje kojim odiše ovaj momak od 19 i pol godina.

- Respekt? Ne, nikad na košarkaškom terenu nisam to osjetio. Čuo sam ja za ono da te “pojedu ako osjete krv”. Ja nisam takav. Meni je svejedno. Krvario ili ne, bio ispred mene senior, junior ili kadet, moj je cilj uvijek isti. Svakoga želim pregaziti.

Zvali su me ‘neman’

Čitajući ovakve izjave, netko će možda dobiti dojam da je Mario Hezonja bahat tip. I bio bi apsolutno u krivu. Jer to nije bahatost, već samo neviđeno samopouzdanje. Stvar karaktera.

- Moja je cijela obitelj u sportu i dosta sam toga pokupio kroz odrastanje u takvu okruženju. Nešto od pokojnog djeda, koji je igrao tenis i vaterpolo, ali većinu od tate. No opet se na kraju sam moraš izgraditi.

Izgradilo ga je, kaže, odricanje...

- Znam ja da nisam imao “normalno” djetinjstvo. Ne zato što sam se želio izdvajati, već zato što bih se jednostavno izdvojio. Kad bi se, recimo, moji prijatelji ljeti išli kupati, ja bih po onoj žegi u tri popodne otišao na igralište šutirati. Uvijek sam se motivirao iznutra, gurala me želja za nadograđivanjem. Nisu me uzalud u Zagrebu zvali “neman”, mislim da to puno govori.

Sve ovo potvrđuje i izbornik Jasmin Repeša, a o “neviđenom radoholičaru” je prije nekoliko mjeseci javno govorio i trener Barcelone Xavi Pascual...

- Od prvog dana osjećam da Pascual vjeruje u mene, imamo stvarno vrhunski odnos. Ali nije sve u talentu, Barcelona vodi računa o puno stvari, a moj je cilj biti najbolji na svakom treningu, te iskoristiti svaku priliku koju dobijem.

Kao što je iskoristio u već spomenutoj utakmici protiv Valladolida kad su ga mnogi tek upoznali...

- Iskreno, ta utakmica mi sada ne predstavlja ništa. Značilo mi je samo dok je trajala. Čim je završila, okrenuo sam se onome što slijedi, a tada je to bila utakmica s Maccabijem u Euroligi.

Zato su je zapamtili drugi, pa je jedan Hezonjin koš iz te utakmice proglašen najatraktivnijim potezom kompletne sezone ACB lige.

- Drago mi je zbog toga, ali ni to nije nešto posebno. Treba napraviti još milijun takvih poteza..

Cijeli intervju pročitajte u tiskanom izadnju SN-a.