Bojan Bogdanović bio je već u New Yorku, tamo je pucala zora utorka, za koji sat trebao je u 70. ulici na istočnom Manhattanu, u klinici Hospital for Special Surgeries, pod paskom ugledne liječnice obaviti operativni zahvat na zglobu/šaci desne ruke, ali dobro raspoloženje ga nije napustilo.
Na mobitel mu je stigla snimka ozljede zbog koje se nalazio u New Yorku, gradu kojega obožava, ali u kojemu nije mislio da će čekati operativni zahvat. I to na dijelu tijela koji je čisti prirodni talent. Desna ruka Bojana Bogdanovića nije utrenirana, njegov šut nije samo plod serija lopti kojima je svakoga dana ciljao koš posljednjih dvadesetak godina. Ima tu nešto i do toga s čim si se rodio. A Bojan Bogdanović se rodio s rukom ozbiljnog, elitnog šutera. Onoga koji je, usprkos činjenice da je vukao ozljedu desne šuterske ruke cijelu sezonu, trpio bol i trpao kao nikada u karijeri.
Neće izgubiti previše
Zaustavio se uslijed koronavirusa na 20,2 poena, s time da je trice šutirao 41 posto. Samo je Khris Middleton iz Bucksa u cijeloj ligi, osim Bojana ubacivao preko 20, šutirao trice preko 40 posto i ubacivao s crte preko 90 posto. Eto, takva je to bila sezona. Prva uopće za nekog Hrvata od Dražena Petrovića koji se zaustavio na iznad dvadeset u prosjeku.
I sada je sve stalo. I to na šest mjeseci. Kažem, raspoloženje ga nije napustilo. Na toj snimci s kraja studenoga, u utakmici protiv Pacersa, gdje se ozlijedio, Bojan je krenuo na lijevi ulaz na kraju treće četvrtine, međutim završio je na podu ispod koša. Kad se podigao uhvatio se za desnu ruku, otresao je uz bolnu grimasu na licu i već u sljedećem napadu, kao da se ništa nije dogodilo, stavio je tricu iz tranzicije.
- Ha, ha, ha, ‘ladno sam je pogodio odmah poslije...
Dogovor s klubom je bio da ništa ne govori za medije do operacije, ali ovaj dio je ovdje samo iz razloga da shvatite kako Bojan Bogdanović nije u nekom psihičkom rasulu nakon spoznaje da je morao pod nož i da će sljedećih pola godina provoditi rehabilitaciju, a longetu će na ruci morati imati gotovo cijelo ljeto.
Potvrdio je to i Veljko Mršić, izbornik reprezentacije, koji se čuo sa svojim najboljim igračem.
- Ma normalno zvuči, prihvatio je ovu situaciju najbolje što može, a i to samo pokazuje koliko je veliki sportaš i kako ovu situaciju shvaća kao jednu normalnu stvar u karijeri nakon koje će, uvjeren sam u to, on izaći još i bolji.
Mršić je baš u ovo što je rekao na kraju posve uvjeren.
- Ozljede su sastavni dio sporta, kroz njih mora proći velika većina sportaša, netko s njima ima više, netko manje problema, ali rijeko koga zaobiđu. Pred njim je sada zadatak da napravi dobru rehabilitaciju i jedino o tome treba razmišljati, nema tu previše pametovanja. Sreća u nesreći je da je sezona takva kakva je, pa i neće izgubiti previše.
Bojanov intimus iz reprezentacije, Roko Ukić, na sličnom je tragu.
- Pričali smo i nema se tu što filozofirati. Donijeta je najbolja moguća odluka u ovom trenutku, a kako su ispred Bojana, ja duboku vjerujem u to, još šest-sedam godina karijere, to se moralo tako napraviti. Možda je jedino šteta da se ta operacija nije napravila na početku ove stanke uzrokovane koronavirusom, ali što je tu je. On je igrao cijelo vrijeme pod boli, a on doista ima veliku toleranciju boli.
Ukić je tome svjedočio iz prve ruke.
- Meni je sad to glupo govoriti, da ne bi ljudi krivo shvatili, ali dobro znam o čemu se radi, jer i ja imam dosta visok prag tolerancije na bol. Bojan je naprosto takav i ljudi ne znaju da je on imao hrpetinu usputnih ozljeda koje nisu registrirane, jer ih je naprosto odigrao. To je velika vrlina, ali može biti i zamka. Sada se pokazalo kao nešto loše. Jer da je imao, recimo, manji prag tolerancije na bol, možda bi se i ranije reagiralo.
Uostalom, odmah po objavi informacije o odlasku na operaciju, javio se i Donovan Mitchell, najbolji igrač Utah Jazza, All Star, koji je stigao upoznati s kakvim tipom dijeli svlačionicu u Salt Lake Cityju.
Jedan od najtvrđih
- Bojan je jedan od najtvrđih frajera koje znam.
Roko Ukić je za kraj ponudio i ovo zapažanje.
- Kad se ozljede ligamenata već dogode, onda je kud i kamo bolje da se one dogode na gornjim nego na donjim ekstremitetima. Uostalom, Bojan se sada ne treba zamarati s bilo čime, neka se u potpunosti posveti sebi i po mojem sudu on se može nakon svega ovoga vratiti još jači, još bolji nego što je bio. Uostalom, noge su mu slobodne, a to znači da može trenirati cijelo vrijeme i doista se može vratiti na parket najspremniji u svojoj karijeri!
Imao je Bojan Bogdanović manjih ozljeda tijekom karijere. Mučio ga je gležanj, i to desne noge, koja je Bojanu jača, iako je dešnjak, imao i potres mozga uoči Eurobasketa u Zagrebu, jedno vrijeme u Ciboni mučio ga je list, znao je osjetiti koljeno, ali uz sve te ozljede bi u pravilu igrao. I zbog niti jedne od njih nije pauzirao ovoliko koliko će pauzirati sada.
Ali, što je pola godine naspram cijele karijere. A Bojan Bogdanović nije izgubio raspoloženje. Već idućeg tjedna stići će i u Hrvatsku, dobar dio rehabilitacije obavit će na relaciji Zagreb - Mostar - Dubrovnik. A u tom trokutu se i najbolje osjeća.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....