Tek jedan posjet Bologni dovoljan vam je kako bi shvatili da je administrativni centar centru pokrajine Emilia-Romagne na granici sjeverne i srednje italije - grad košarke koji se diči s dva velikana, Virtusom i Fortitudom.

Onaj veći - nemojte to slučajno reći navijačima Foritutda - i stariji, Virtus je osnovan još 1927. godine, od 1937. do 2003. (najduži neprekinuti niz) je igrao u najvišem razredu talijanske košarke i osvojio 16 naslova (više ima samo Milano, 28), 17 puta je nastupio u Kupu prvaka/Euroligi, neprekidno od 1991. do 1999. Dvaput je Virtus - 1998. i 2001. - bio prvak Europe, između 1996. i 2002. igrao ukupno četiri finala Eurolige, najveća klupska legenda je čuveni Roberto Brunamonti, osvajač devet trofeja kao igrač, jednoga kao trener i osam kao direktor u najvećim danima kluba, igrali su tamo naši Krešo Ćosić i Arijan Komazec, vrhunski košarkaši poput Michaela Raya Richardsona, Žarka Paspalja, Zorana Savića, Predraga Danilovića, Jure Zdovca, Antoinea Rigaudeaua, Emanuela Ginobilija, Marka Jarića, Matjaža Smodiša...

Bolan poraz u polufinalu

Nakon pak najveće ere je Virtus 2003. zbog financijskih problema izbačen u Serie B, vratio se dvije godine kasnije, 2007. opet dohvatio Euroligu, životario do 2016. i ponovnog ispadanja iz elitnog razreda te krenuo u novi uspon prilikom kojeg je 2019. osvojena Liga prvaka, prošle sezone prvi naslov prvaka Italije nakon 20 godina i sada konačno Eurokup s kojim je osiguran povratak u Euroligu sljedeće sezone.

MICHELE NUCCI Nurphoto Via Afp

- Prošlogodišnji poraz u polufinalu bio je silno bolan, ove sezone smo na početku imali puno problema zbog Covida i zato sam silno ponosan na to kako smo rasli kao momčad, ujedno i kao klub u posljednje tri godine - rekao je Miloš Teodosić nakon što je postao MVP finala u kojem je Virtus preko Burse došao do šestog europskog trofeja u klupskoj povijesti.

Teodosić je bio temelj na kojem se u Bologni prije tri godine počela graditi jedna nova velika momčad, potom je iz NBA lige vraćen jedan od najboljih talijanskih košarkaša Marco Belinelli, ljetos je klupu Toronto Raptorsa, gdje je bio pomoćnik, onom Virtusa zamijenio jedan od najvećih europskih trenera Sergio Scariolo, tijekom sezone su iz CSKA dovedeni Daniel Hackett i Toko Šengelia, francuski centar Mouhammadou Jaiteh postao je MVP sezone u Eurokupu, već nekoliko godina je tu i pouzdani američki šuter Kyle Weems...

- Nije bilo lako otići iz NBA lige, ali ovo je trenutak zbog kojeg se to isplatilo. Moje istinske zahvale idu predsjedniku, gospodinu Massimu Zanettiju (negdašnji talijanski senator, vlasnik glavnog sponzora Segafreda) te direktorima Luci Baraldiju i Paulu Ronciju što su mi omogućili da nesmetano treniram ovu momčad, poštovali sve moje zahtjeve i izbor igrača - u najkraćim je crtama objasnio Scariolo razlog zbog kojeg se Virtus vratio među elitu europske košarke.

- Posebna priča su pak naši navijači koji su priredili fantastično ozračje u finalu, podržavali nas cijelu sezonu, čak i u teškim trenucima kad su nas pogađale lude ozljede jedna za drugom.

Prosječnost se ne priznaje

Teodosić će dodati kako su protiv Burse “prvi put u sezoni bili kompletni”, ali ni finale, kao ni cijelu sezonu, nisu igrali Ekpe Udoh i Awudu Abass, programirani nositelji koji su se ozlijedili još na Superkupu s kojim se otvarala košarkaška sezona u Italiji. Međutim, Virtus se presložio i sad je došla konačna nagrada.

MICHELE NUCCI Nurphoto Via Afp

- Ovo je vrijeme za uživanje. Imamo dobru kemiju, sjajnu kohezivnost, nešto posebno što se ne događa svake godine i sa svakom momčadi. Na tome moramo nastaviti graditi i vjerujem da hoćemo - zaključuje Scariolo.

Bologna, barem onaj dio koji diše za Virtus, slavi Teodosića i prijatelje, povratak u Euroligu nakon 14 godina, ali grad koji ne priznaje košarkašku prosječnost time se neće zadovoljiti, sljedeće sezone tražit će još i više...