Aco Petrović priznao da odlazi kao luzer: 'Zauvijek napuštam hrvatsku košarku!'

Dan nakon što je prestao biti Cedevitin trener, Aco Petrović nije promijenio mišljenje.

- Odlazim ogorčen, razočaran, tužan, odlazim kao luzer.

Ne odlazi samo iz Cedevite nego i iz hrvatske klupske košarke. Za poduži razgovor bit će spreman kada “izađe iz noćne more”...

- Znam da sam to već jednom rekao, ali više neću pogriješiti i vratiti se u hrvatsku klupsku košarku. Ne pada mi na pamet preuzeti klub u Hrvatskoj ili ABA ligi. Ostajem u reprezentaciji BiH, a klub ću voditi tamo gdje će me poštivati. Ni u Hrvatskoj nisam katastrofalan trener kako se tvrdi posljednjih godina. Ne poštuju me, iako sam u našoj košarci 35 godina, a od toga 23 trener.

U razgovoru s čelnicima kluba Aco se povukao jer ne želi biti opterećenje momčadi kojoj su preostala tri i pol mjeseca da mirno završi sezonu i pokuša prvi put postati hrvatski prvak. Kaže da je sve po zlu krenulo nakon finala Kupa protiv Cibone.

25 odluka protiv nas

- Protiv nas je odsvirano 25 odluka, a utakmicu je odlučila jedna lopta. Imam daljinski upravljač i ne treba mi analiza Davorina Nakića ili Ede Tartaglie. Financijski sam neovisan i mogu slobodno pričati. Više nije važno radi li se o Muhviću, Radoviću ili nekom drugom... Kada mi se pakosti događaju i na klupi Zadra, i u prvom mandatu u Cedeviti onda to ne može biti slučajnost. Pametnome dosta. Da smo dobili Cibonu, sigurno ne bismo izgubili tri posljednje utakmice.

Ne vidi bitnu promjenu u tome što suce za utakmice ABA lige ove sezone ne određuje Danko Radić već Aleš Kamnikar. Naravno, Radić ih određuje u hrvatskim natjecanjima.

- Što se tiče Partizana, dosudili su mi tehničku pogrešku nakon očiglednog auta za nas, bez upozorenja, a nisu svirali ni prekršaj na Wrightu u posljednjoj sekundi. U Kragujevcu su nas oštetili Crnogorci jer favoriziraju Budućnost, Srbi sude tako da pomognu svojim klubovima, Slovenci štite Olimpiju. Sve je to jedna gusto isprepletena interesna mreža. Nemojte misliti da sve trpam u isti koš. Sa sucima poput Beloševića, Jovčića, Boltauzera otišao bih i na kraj svijeta.

Ipak, nije govorio samo u sucima.

- Ne bježim od svoje odgovornosti, previše je sličnih poraza da u njima ne bi bilo niti trenerske krivice, ali naše rezultate uvjetovale su i ozljede. Zbog njih se nismo stabilizirali na poziciji playmakera i zbog njih smo padali u završnicama. Tomas, koji može biti lider samo kada je fizički spreman, i dalje ne trenira zbog ozljede, nego samo igra utakmice.