Zvijezda u Zagrebu: Nije mogla do obitelji, u kuću joj uletjela vojska, ali sve je izdržala i došla do vrha

Prvi put je u Zagrebu trčala još prije 11 godina, tada kao 17-godišnja klinka koja je nekoliko tjedana ranije u konkurenciji starijih atletičarki osvojila srebro na 1.500 metara na Svjetskom juniorskom prvenstvu u Eugeneu. I na stadionu Mladosti potvrdila je da se radi o ogromnom potencijalu, završivši na petom mjestu u iznimno jakoj utrci u kojoj su sve suparnice ispred nje bile minimalno deset godina starije. Drugi je put na Hanžekovićev memorijal došla četiri godine kasnije, tada već kao seniorka, ali još uvijek vrlo mlada atletičarka koja je tražila svoj put do svjetskog vrha na izrazito konkurentnim srednjim i dugim prugama. Trčala je tada 3000 m i zauzela treće mjesto iza dviju Kenijki.

Sljedeće subote Gudaf Tsegay (28) treći će put nastupiti na Hanžekovićevom memorijalu, ali danas više nije velika nada, danas je velika zvijezda svjetske atletike, jedna od najboljih trkačica na srednjim i dugim prugama, žena koja pomiče granice. Svestrana Etiopljanka je aktualna svjetska prvakinja na 10.000 metara, aktualna svjetska rekorderka na 5.000 m, aktualna svjetska dvoranska prvakinja i rekorderka na 1500 metara, bivša svjetska prvakinja na 5.000 metara...

Gudaf Tsegay

KIRILL KUDRYAVTSEV Afp

Uoči njezina trećeg dolaska u Zagreb najviše nas zanimaju njezina postignuća na 1.500 m, jer to je utrka u kojoj ćemo je gledati nadolazeće subote. Prvu veliku seniorsku medalju u toj je disciplini osvojila još 2016. kada je bila treća na Svjetskom dvoranskom prvenstvu u Portlandu. S godinama će se pretvoriti u kraljicu ove discipline pod krovom jer osvojila je zlato na SP-u u Beogradu 2022., kao i ove godine u Nanjingu. U dvorani drži i četiri najbolja rezultata u povijesti na 1.500 m, na čelu s onim iz Lievina 2021. kada je istrčala čudesnih 3:53.09 i za više od dvije sekunde popravila svjetski rekord koji je držala njezina slavna sunarodnjakinja Genzebe Dibaba.

Na otvorenom još čeka prvo veliko zlato na 1.500 m, ali bila je treća na SP-u u Dohi 2019. u jednom od najboljih finala u povijesti ove discipline, kada je ostala iza Sifan Hassan i Faith Kipyegon. Tri godine kasnije na SP-u u Eugeneu je bila druga, a lani je na mitingu u Xiamenu sa strašnih 3:50.30 došla na treće mjesto ljestvice svih vremena. Uz takav osobni rekord, uz činjenicu da je ove zime u dvorani trčala 3:53.92, nema sumnje da je Tsegay spremna za velike stvari ove sezone. I nema sumnje da je u Zagrebu spremna, u najmanju ruku, napasti rekord mitinga koji je lani postavila Talijanka Syntayehu Vissa (3:58.33).

Gudaf Tsegay rođena je u regiji Tigraj na sjeveru Etiopije, a na tamošnjem jeziku njezino ime znači "želja da odraste zdrava". Odrasla je zdrava i izrasla je u veliku sportašicu koja je kao klinka trenirala gimnastiku, prije nego što su je majka i stariji brat uvjerili da se posveti trčanju. Obitelj joj je tijekom cijelog sportskog puta bila najveća podrška i zato joj je posebno teško palo sve što se događalo između studenog 2020. i studenog 2022. godine. U njezinom je rodnom kraju tada bjesnio građanski rat između vladinih trupa i pobunjenih snaga koje su se borile za neovisnost Tigraja. Tisuće su ljudi poginule u sukobu, a za Gudaf je to bilo najgore razdoblje života i karijere jer nije imala nikakvu komunikaciju s obitelji, a i njoj i suprugu su se, premda su bili daleko od sukoba, događale ružne stvari.

- Ne biti u mogućnosti razgovarati s roditeljima i braćom koji su me svakodnevno poticali da se trudim i bili mi podrška na putu do uspjeha, vrlo je teško. Ne mogu to ni objasniti. Nisam razgovarala s njima 18 mjeseci - prepričala je svojedobno za BBC.

Gudaf Tsegay

KIRILL KUDRYAVTSEV Afp

No, unatoč razdvojenosti i strahu, Tsegay je nastavila s treninzima u glavnom gradu Adis Abebi sa suprugom, ujedno i trenerom, Hilufom Yihdegom. I upravo u tom najtežem razdoblju briljirala je na SP-u u Eugeneu gdje je, uz spomenuto srebro na 1.500 m, osvojila i zlato na 5.000 m. Nakon što je prošla ciljem, na stazu je uletio muškarac sa zastavom Tigraja i podigao je u zrak. Bio joj je to još jedan podsjetnik na bolnu svakodnevicu u trenucima kad je trebala slaviti najveću pobjedu.

Nekoliko mjeseci ranije ona i suprug su proživjeli još jedan šok, kada su im usred noći u kuću upale naoružane vladine snage i odvele Yihdega.

- Bilo je to jako bolno iskustvo jer nikad nisam mislila da bi se meni kao sportašici moglo dogoditi takvo što. Mi poznajemo samo sport, ne politiku. Plakala sam cijelu noć, a svaki put kad je netko pokucao na vrata, bojala sam se da su se vratili po mene - u suzama je prepričala BBC-u.

Suprug je u konačnici ipak pušten, ali je ispričao kako je to bilo zastrašujuće iskustvo jer su ga vojnici optužili da surađuje s tigrajskim borcima, te da sportaše iz Tigraja šalje u inozemstvo i zarađuje na tome. Sve su optužbe na kraju odbačene, ali za Gudaf i Yihdega je to bilo zastrašujuće iskustvo.

U međuvremenu je potpisano primirje i svjetska prvakinja je napokon došla do obitelji.

- Ispričali su mi da su gledali moju utrku i plakali.

Danas Tsegay s puno više mira u srcu može trenirati i natjecati se. I loviti nove snove jer još uvijek nije rekla sve u atletici. Nedostaje joj olimpijsko zlato (broncu ima iz Tokija) i to joj je sigurno najveći cilj, ali i osobni i svjetski rekordi uvijek su joj "na piku". Možda je hrabro najaviti da će i u Zagrebu napasti svjetski rekord, ali ako se sve poklopi...