Srdjan Vrancic / CROPIX / CROPIX
VATRENA ISKUŠENJA

ANTE ČAČIĆ SLAVI PRVI ROĐENDAN NA KLUPI HRVATSKE Univerzalna ocjena? Sindrom male nacije!

Piše: Dražen AntolićObjavljeno: 01. rujan 2016. 18:01

Lani 6. rujna Hrvatska je poražena od Norveške u Oslu 2:0. Igračima je odmah kazano: Ante Čačić je novi izbornik. Iako je HNS kasnije upriličio priredbu za javnost u kojoj je Romeo Jozak, kao, tražio šefa Vatrenih, znalo se da će to biti Čačić.

Eto, kad odradi utakmicu s Turcima aktualni izbornik moći će proslaviti godišnjicu za kormilom nacionalne vrste. No, pravi najteži izazovi tek mu slijede.

Čačić je očekivanim pobjedama nad Bugarskom 3:0 i Maltom 1:0 izborio Euro, uz pomoć Talijana koji su zaustavili Norvežane i anulirali kiks Hrvatske u Skandinaviji. U Francuskoj je, opet logično, prošao skupinu, ali je tome dodao specijalne začine: Vatreni su odlično igrali, imali bolju atmosferu nego inače i osvojili prvo mjesto svladavši tada aktualne prvake Španjolce. No, Čačić, iako je imao izvrstan zamah, nije našao način kako preskočiti Portugal, izgubio je utakmicu odluke od Fernanda Santosa i Hrvatska se - prema po ocjenama L’Equipea, najbolja reprezentacija u fazi po skupinama - ekspresno ugasila.

Kreće iz početka

Do kraja turnira, kad se dijele glavne nagrade, naši su zaboravljeni, nikoga od Vatrenih nije bilo u momčadi Eura. Univerzalna ocjena Hrvatske je glasila: jaka, povremeno impresivna, ali bez velikog rezultata. Sindrom malih.

Međutim, Vatreni su jednom pregazili Rubikon i izdignuli se iznad prosječnosti, na Svjetskom prvenstvu 1998. godine, nacija to pamti i traži reprizu. Ova momčad za takvo je djelo bila kadra već ovog ljeta, a kad nije učinila, mnogi drže da će popraviti u Rusiji.

I stoga Čačić kao izbornik staje pred drukčija velika iskušenja. Paklena, ako pitate Štimca i Kovača. Jer relativno lako je bilo našpanati momčad za Euro, to je za svakog igrača bio golem motiv, neki su se čak štedjeli u klubovima da bi bili pravi u nacionalnoj vrsti, sami su odlučili ostaviti dublji trag. Čačićev pristup u to se savršeno uklopio i ozračje je bilo maksimalno poticajno, kohezija vrhunska. Kako je i kvaliteta tu, određeni rezultat nije mogao izostati. Barem prolaz skupine, kad se dalje nije otišlo. No, sad treba krenuti iz početka, osvojiti prvo mjestu u skupini s još tri sudionika summita u Francuskoj (Turska, Island, Ukrajina) i prije svega održati ekipu u pozitivnom tonusu.

Jer dok je jasno da su naši bolji od navedenih, da bi to dokazivali morat će igrati na visokoj razini, a već četiri posljednja ciklusa Hrvatska nije prava u kvalifikacijama. Zato jer u njima nema takvog fokusa na svaku utakmicu, jer mnogi gledaju osobne interese, jer rade sufleri sa strane, a igrači se brže uvrijede ako im status nije po volji. Svašta se događalo, recimo u proljeće 2015. jedan je reprezentativac, i danas član prvih 11, u privatnom okruženju kazao:

- Što će Kovač meni vaditi laktate, do rujna je bivši.

Naravno da je bilo tako, koliko se puta glasno i potiho spominjalo da su igrači presudili i Štimcu i Kovaču, iako će oni to uvijek javno energično demantirati.

Još u ciklusu za Svjetsko prvenstvo u Južnoj Africi Vatreni su podbacili, šepali od starta i poraza od Engleske 4:1 u Zagrebu i ostali bez šanse da poprave Beč i poraz od Turaka 2008. A tada je bila slična situacija kao danas, računalo se da bi se u sljedećem ciklusu moglo naplatiti propušteno.

Lov na sami tron

U kvalifikacijama koje su dolazile strepilo se do kraja, čak dvaput je nužno bilo doigravanje, za Poljsku 2012. i Brazil 2014. godine, a i za Francusku se prošlo s drugog mjesta.

Tako Hrvatska još od ciklusa za Euro 2008. nije bila pobjednik skupine, što je sada nužno za miran put u Rusiju. I Biliću, nakon Atene, kad mu se radilo o glavi u listopadu 2011. godine, i Štimcu kad je pao u Glasgowu, i Kovaču 2015. nakon Osla, netko je čučao iza ugla i čekao podbačaj nadajući se da će uskočiti na njegovo mjesto. Bilić je opstao, kasnija dvojica su pala.

Čačić ima odličan skor ako se gledaju susreti pojedinačno, u 11 utakmica osam pobjeda, dva remija i tek poraz u produžecima s Portugalom. Ako nastavi u tom tempu, bit će sve glatko i izvrsno, no čeka ga sasvim drugačiji i bitno zahtjevniji vid posla, koji će tek do kraja pokazati kako pliva u rukovođenju s ovom reprezentacijom. Prije svega u odnosima s igračima, potom i u stručnim rješenjima. Hoće li izbjeći padove koju su trpjeli i Bilić, i Štimac, i Kovač? Iako je na kraju bitno jedino - izboriti Rusiju. Ma kako se to izvelo.

Linker
24. studeni 2024 09:52