POTRAGA ZA ISTINOM

Nisam spavala ni s kim 3000 dana. Pa sam napisala hit knjigu ‘Hoću li ikada više imati seks?‘. Evo što sam otkrila

Društvene norme oblikovale su naše razumijevanje i iskustva seksa, a ponekad nas spriječile da ga imamo, tvrdi Sofie Hagen

Sofie Hagen

 Pa Images/alamy/alamy/profimedia/Pa Images/alamy/alamy/profimedia

Prošle godine, otprilike 3000 dana nakon što je zadnji put imala seksualni odnos, komičarka i autorica Sofie Hagen objavila je upitnik na internetu. "Ako nemate seks, a željeli bi da ga imate, zašto mislite da je to tako?", glasilo je pitanje.

"Doslovno sam mislila da ću dobiti možda 30 odgovora. Stvarno sam vjerovala da sam tako sama, nisam mislila da itko drugi ima ovakvih problema.", kaže Hagen u intervjuu za britanski Independent.

Ispostavilo se da uopće nije usamljena. Zatrpana je brojem odgovora, morala je ugasiti vezu u roku od dva dana. I tako je Hagen, koja je rođena u Danskoj, ali sada živi u Londonu, te se izjašnjava kao biseksualna i nebinarna osoba, dobila ideju. Napisala je "Will I Ever Have Sex Again?" - vodič o tome kako su društvene norme oblikovale naše razumijevanje i iskustva seksa, a ponekad nas spriječile da ga imamo. Hagen uglavnom piše iz vlastitih iskustava, ali se oslanja i na iskustva onih koji su odgovorili na anketu, kao i na mišljenja stručnjaka. Razmjeri toga su veliki, jer libido ubija puno toga - neki ljudi postanu roditelji, drugi se vraćaju obitelji nakon godina izbivanja, mnogo više njih prolazi kroz financijsku krizu i sve to ne odražava se baš najbolje na njihov seksualni život.

image

Sofie Hagen

Ian West/pa Images/profimedia/Ian West/pa Images/profimedia

Prvo poglavlje njezine knjige počinje s prikazom dugotrajne veze koju je imala s muškarcem koji je već bio u vezi. Svoju vezu s Hagen godinama je tajio od svoje druge partnerice. Unatoč duljini veze i njezinom intenzitetu, on i Hagen nikada nisu imali spolne odnose; dapače, rijetko su se i dodirivali. To iskustvo je uvelike utjecalo na Hageninu sposobnost povezivanja s drugima nakon toga. Njezin izvještaj o njegovom nasilju i narcisoidnosti, zajedno s autoričinom nadom da će se odnos poboljšati s vremenom, čini ovo štivo otrežnjujuće i s njime se nažalost mnogi ljudi mogu poistovjetiti.

"Jedan od razloga zašto narcisoidni odnosi funkcioniraju jest taj što ljudima ne govorimo o njima. Ne izgovaramo to naglas, bilo zato što nam nije dopušteno ili se sramimo.", objašnjava Hagen.

Iako narcisoidno ponašanje može pokazivati svatko, studija koju je 2023. objavio Journal of Personality and Social Psychology pokazala je da muškarci imaju više rezultate u narcizmu od žena. Muškarci su također, zbog patrijarhata i seksizma, često dominantni autoriteti u spavaćoj sobi. Općenito je to na obostrano suglasan način, no ponekad i ne. A ako nitko ne govori o trenucima kada ne pristajemo i stoga ne shvaćamo koliko je ta dinamika zapravo uobičajena; ciklus samooptuživanja se nastavlja.

Hagen je bilo važno da i ljudi sami priznaju stvari koje su možda učinili loše u svojim vezama. Hagen tako piše o svojim iskustvima priznajući da su mnogi muškarci s kojima je spavala "zapravo dobri ljudi" i da možda nisu bili svjesni svojih narcisoidnih osobina.

Nakon što ste doživjeli seksualnu ili intimnu traumu, može biti nevjerojatno teško ponovno se osjećati sigurno u tom kontekstu. U svojoj knjizi Hagen opisuje ono što nazivaju "četiri faze ‘ne‘". Jedan je "morate vjerovati svojoj sposobnosti da osjetite želite li seks". Drugo je "morate vjerovati svojoj sposobnosti da kažete ne". Treće je "morate vjerovati da vaš partner može čuti ili protumačiti vaše ne". Četvrto glasi "morate vjerovati da će prestati ako kažeš ne". Ističe i kako treba razgovarati s partnerom o svojim seksualnim preferencijama.

"Ako prethodno ne popričamo, kako možemo odrediti je li ovo putovanje na koje idemo nešto što oboje želimo? Najprije vam je potrebna komunikacija. Ne poznaješ me. Ne znaš što mi se sviđa. Ne znaš što me pokreće. Ne znaš koji dijelovi mog tijela na što reagiraju.", navodi autorica pitajući se koliko nas je doista samouvjereno i spremno otvoreno reći što im se sviđa.

Osim seksizma, drugi sustavi ugnjetavanja, poput rasizma, transfobije, nametnutih standarda ljepote... utječu na to koliko nam je ugodno imati seks s drugim ljudima. U knjizi Hagen govori o tome kako su politizacija njihovog tijela i činjenica da nije u skladu sa zapadnjačkim standardima ljepote, poput vitkosti i ultra ženstvenosti, prepreka seksu.

image

Sofie Hagen

Jane Barlow/pa Images/profimedia/Jane Barlow/pa Images/profimedia

"Pišući ovu knjigu shvatila sam kako mogu naučiti voljeti svoje tijelo u granicama vlastitog doma, vlastite sigurnosti, i to volim. Ali tako je dalek put od toga do vjerovanja da bi i drugi ljudi to učinili. Kako bi ljudi mogli voljeti moje tijelo kada su gledali iste medije koje sam ja gledala, a ja sam jedva uspjela zavoljeti sebe?", govori ističući kako je potrebno malo i riskirati ako želiš seks, a ne uklapaš se u zapadnjačke standarde ljepote, točnije biti spreman da će ti netko reći na račun tvog izgleda nešto što te može povrijediti.

Kad je počela pisati "Hoću li ikada više imati seks?" Hagen je krenula u potragu za "rješenjem" zašto se nije seksala - i pritom su se puno seksala. Ali nije baš sve ispalo kako je očekivala. Umjesto toga, pokazalo se da je njezino putovanje daleko kompleksnije jer je naučila prvenstveno puno o sebi, a potom svojim vezama i svijetu u kojem živimo. Što je temelj dobrog seksa, u svakom slučaju.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
13. studeni 2024 03:10