Sutra se obilježava 50 godina od početka kultnog festivala Woodstock 1969. godine. Woodstock nisu bili samo snovi o svijetu punom cvijeća odjeveni u traper i potencirani LSD-jem. Woodstock je bio snažni politički iskaz i orgazmički vrhunac kulture rock’n’rolla, koji vjerojatno nitko nije nadmašio do dana današnjeg. Novo izdanje kultnoga festivala u povodu okrugle obljetnice trebalo se održati i ove godine, no otkazano je gotovo u posljednji čas.
Možda i bolje, jer takvu je energiju nemoguće rekreirati. Tog je mišljenja i producent Michael Lang, najpoznatiji upravo po tome što je bio jedan od organizatora ovoga velebnog događaja. “Posve je dovoljna činjenica da se Woodstock dogodio”, napisao je u svojoj knjizi “Woodstock - kako napraviti najveći festival na svijetu”, kod nas nedavno objavljenoj u izdanju glazbene knjižare Rockmark. Otkad je stigla na police, knjiga je najprodavanija u ovoj knjižari, a mi vam u tri dijela donosimo najbolje ulomke iz tog djela u kojem Lang donosi pozadinsku priču ovoga velebnog događaja.
-------------------------------------------------------------------------
Znao sam da ako želimo da Woodstock uspije, mora biti autentičan od glave do pete. Krenut ćemo stvarati posve novu paradigmu po pitanju festivalskih događanja i pokušat ćemo na istom mjestu okupiti različite frakcije iste kontrakulture. Ugrubo, festival sam zamislio kao plemensko okupljanje, utočište za istomišljenike, mjesto gdje bi se prihvatili i poštovali novi, eksperimentalni životni stilovi. Znao sam i da će fleksibilnost i prilagodljivost biti ključni kod stvaranja dosad neviđenog spoja umjetnosti i trgovine. (...)
Tijekom prošle godine bilo je toliko sukoba, nasilja na studentskim kampusima, po urbanim getima i na demonstracijama diljem zemlje. Na Woodstocku ćemo našu energiju usmjeriti prema miru, politička pitanja ostavit ćemo postrani i ići u smjeru onoga što bi moglo biti moguće. Bit će ovo prilika vidjeti možemo li stvoriti svijet kakav smo kroz cijele šezdesete željeli; bit će to naša politička izjava - dokaz da su mir i razumijevanje mogući i stvaranje zavjeta vrijednosti kontrakulture. Bit će to tri dana mira i glazbe.
***
Iako još nismo znali gdje će se festival održati, kao datum održavanja odabrali smo vikend koji počinje u petak, 15. kolovoza. Morao sam se pokrenuti i dogovoriti nastupe s bendovima prije nego što ih rezervira netko drugi. (...) Klinci kontrakulture nisu bili ograničeni po pitanju glazbenog ukusa. Stoga sam odlučio napraviti eklektični popis izvođača koje bih želio dovesti: od Jimija Hendrixa do Johnnyja Casha.
***
Ubrzo sam shvatio da odmah moram dovesti par velikih imena kako bi festival dobio na kredibilitetu. Iznos koji sam im nudio bio je dovoljan da prihvate ponudu. Primjerice, ako su za svoj nastup inače tražili sedam i pol tisuća dolara, ponudio bih im deset tisuća dolara. Kada su dva-tri velika izvođača potvrdila svoj dolazak, menadžeri i agenti drugih izvođača počeli su me doživljavati ozbiljnije, a iznosi su postali razumni. Jefferson Airplane, Creedence Clearwater Revival i Canned Heat bili su prvi bendovi koji su pristali doći. Airplane i Creedence dobili su deset tisuća dolara svaki, a Canned Heat imao je dva velika hita nakon Montereya, On the Road Again i Going Up the Country, pa su dobili 12.500 dolara.
***
Za razliku od zatvorene lokacije na trkalištu Gulfstream, za festival ćemo morati sagraditi čitav grad, mjesto s kojeg ljudi neće odlaziti kada padne noć, mjesto gdje će poželjeti ostati i imati bolji doživljaj. Stan i ja odmah smo počeli istraživati što nam treba od logistike kako bismo uspjeli prihvatiti 200 tisuća posjetitelja koji će ondje provesti tri dana. Nitko prije nas - izuzev vojske - nije napravio ništa slično, nismo se imali na koga ugledati, pa smo krenuli razvijati strategiju kako ćemo odrediti koliko nam čega treba i koliko će nas to stajati. Primjerice, da bismo procijenili koliko nam treba mobilnih sanitarnih kabina, brojili smo koliko je ljudi odlazilo na zahod na javnim mjestima.
***
Upitao sam Wesa što će poduzeti ako na Woodstock dođu posjetitelji koji ne žele platiti ulaz, nego jednostavno srušiti ogradu i ući. Znao sam da bi tradicionalni policijski pristup uporabe sile i sukoba donio samo tugu i jad (kasnije tijekom ljeta pokazalo se da sam bio u pravu gledam li festivale u Newportu, Atlanti i Denveru). Drugi kandidati za posao kojima sam postavio isto pitanje predlagali su koješta: od dvostrukog reda bodljikave žice sa psima između do naoružanih zaštitara svakih petnaestak metara i zidova kao oko Attice. Wesa je, pak, zanimalo što ja mislim o tome - dobar znak. Rekao sam mu da će Woodstock biti otvoren za sve.
Ukoliko si ne možete priuštiti ulaznicu, imat ćete besplatnu pozornicu i ozvučenje dovoljno glasno da čujete izvođača na glavnoj pozornici. Moći ćete besplatno kampirati i imat ćete besplatnu kuhinju. Glavni koncertni prostor bit će ograđen, ali vjerovao sam da ako stavimo razumnu cijenu za sve što festival nudi, većina posjetitelja će to poštovati i kupit će ulaznicu. Wes se složio da ovo nije samo pametno rješenje, već i jedino ispravno. (...) Pričali smo i o narkoticima. “Ako netko puši travu”, kazao je Wes, “neka puši. Nikada nisam vidio da je netko od trave postao nasilan.” Ako vidimo da se prodaju teške droge, odlučili smo, pokušat ćemo razbiti lanac prodaje i dilere predati vlastima.
***
Početkom lipnja usredotočio sam se na angažiranje što je više izvođača moguće. (...) Simon and Garfunkel odlično bi se uklopili u subotnje nastupe, ali te su godine završili turneju, bili su siti jedan drugoga i nisu željeli imati radno ljeto. Na vrhu naših želja bili su i Doorsi, ali nakon što je Jim Morrison u ožujku uhićen u Miamiju, postao je paranoičan. Svom je menadžeru rekao da ne želi nastupiti na Woodstocku jer se boji da će ga netko ubiti tijekom nastupa. (...) Naravno, htio sam i Beatlese, ali oni bi zasjenili sve izvođače.
***
Za kraj festivala, za nedjelju u ponoć, ostavio sam Hendrixa. Jimi je na mom Miami Pop Festivalu svirao za pet tisuća dolara, a sada, godinu dana kasnije, bio je najskuplje plaćeni rock glazbenik na svijetu. Za nastup u Madison Square Gardenu dobio je 150 tisuća dolara. Povlašteni iznos za najpoznatije i najveće izvođače iznosio je 15 tisuća dolara, što neće proći kod Jimijeva menadžera Michaela Jeffreyja.
Stvarno sam želio Jimija, ali nisam mogao prekršiti klauzulu povlaštenih izvođača ili mijenjati politiku naplate. Ponudio sam Terryju rješenje: Jimi će otvoriti festival akustičnim setom i zatvoriti ga s bendom. Mogli bismo sklopiti dva ugovora, svaki na 15 tisuća dolara. Michael i ja smo porazgovarali i kada sam ponudio još dvije tisuće dolara na ime troškova, pristao je.
***
U nedjelju, 20. srpnja, uzeli smo pauzu od priprema za sastanak u gradskoj vijećnici kako bismo gledali slijetanje na Mjesec i prve korake Neila Armstronga. Ironije li... Amerika je slala čovjeka na Mjesec, a mi smo nastojali ostati na zemlji.
***
Nisu baš svi bili oduševljeni našim dolaskom. U nedjelju navečer ružnim rukopisom nažvrljan komad velike šperploče postavljen je niz cestu, kod ulaza na Maxovo zemljište: ZAUSTAVIMO MAXOV HIPPIE GLAZBENI FESTIVAL - NEĆEMO OVDJE 150.000 HIPIJA! NE KUPUJTE NJEGOVO MLIJEKO! Nije bio baš dobar znak. Ali kada je Max vidio natpis, još se više zainatio pomoći nam da naš festival postane stvarnost. Eto kakva je ljudina bio.
***
Odbrojavanje je počelo u ponedjeljak, 11. kolovoza, kada su počele dolaziti tisuće ljudi. Objavili smo da se vrata kampa otvaraju u srijedu, ali to nije odvratilo one koji su stigli ranije. Danonoćno smo dovršavali pozornicu, stupove, štandove, ceste, parkirališta, vodovod, fontane s vodom za piće, ambulante, kuhinje...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....