SUTRA BI NAPUNIO 72 GODINE 'Oliver bi zbog unuka stoički ‘trpio’ proslave svog rođendana i rezanje torte. No tortu nikad nije želio jesti'

Oliver zapravo nije bio od velikih rođendanskih fešti. Njemu su takva slavlja lagano išla na živce, ali ih je trpio zbog nas - kroz smijeh priča Vesna Dragojević koja je jučerašnje sunčano jutro iskoristila da u društvu Vedrane Runjić, supruge pokojnog Zdenka Runjića, Oliverova prijatelja i čovjeka koji je Oliveru napisao brojne prekrasne pjesme, popije kavicu na splitskoj Rivi.

Vesna će, naravno, u subotu biti u Spaladium Areni gdje će se velikim koncertom prijatelji i kolege glazbenici prisjetiti Olivera u povodu njegova rođendana. Koncert pod nazivom “Vridilo je” svojevrsni je nastavak priče “OLIVERovih70” koju je sam Oliver počeo 2017. godine i planirao iz bolnice u kojoj je završio baš u vrijeme kad se koncert trebao održati.

Sve glazbenike i goste koji će nastupiti na koncertu u Areni, on sam je želio na tom nikad održanom koncertu pa će u subotu u Splitu nastupiti: Zlatan Stipišić Gibonni, Petar Grašo, Tedi Spalato, Stjepan Hauser, Elvis Stanić, Antonio Serrano, Oliverovi Dupini te zbor Izvor, a pridružit će im se i Zagrebačka filharmonija pod ravnanjem Alana Bjelinskog.

Koncert

- Zamišljeno je da koncert pratim u loži, ali mislim da nakon prvih nekoliko skladbi neću izdržati i da ću se spustiti u publiku - kaže Vesna koja je nakon Oliverova odlaska utjehu našla u unucima.

Za svoje unuke Duju, Margitu, Vinka, Luciju i Tonija Oliver je bio jako vezan, ali najmlađeg unuka, Marka, nažalost nije dočekao.

- Upravo zbog unuka on bi stoički ‘trpio’ proslave svog rođendana, rezanje torte i svega što ide u tim prilikama. Iskreno, mislim da gotovo nikad nije niti kušao rođendansku tortu, jer on nije bio od slatkog, ali se veselio ako bi se unucima torta svidjela.

Jesam li mu za rođendane spravljala posebna jela koja su mu bila najdraža? On nije bio neki veliki gurman, njemu je uvijek bilo bitno da je hrana na njegovu tanjuru fina i domaća.

Volio je domaće juhe i jela s tjesteninom. Nikakve kerefeke, pa sam ja doma uvijek kuhala jednostavnu, kako bi on to volio reći, ‘seljačku’ hranu - otkriva Vesna.

Da Oliver nije držao do proslave svog rođendana, potvrđuje i njegov dugogodišnji prijatelj, korčulanski skladatelj Vinko Barčot.

- Mislim da nismo zajedno proslavili niti jedan njegov rođendan jer bi on u Velu Luku uvijek dolazio poslije Nove godine.

Naravno, ja bih ga za rođendan redovito nazvao da mu čestitam, a on bi rekao ‘A što tu ima čestitati?’ pa bi se razgovor brzo sveo na more, na to ima li ribe... - priča Barčot.

S dupinima

Zbog prirode svog posla Oliver je nerijetko rođendane dočekivao i na putu sa svojim vjernim bendom Dupinima.

- Rođendan bi nam bio samo izgovor da napravimo dobru feštu. Dobro je Vesna rekla, nije on bio od nekakvih glamuroznih proslava ili skupocjenih darova. Slatko nije volio, ali drage su mu bile Mikado čokolade pa smo mu jednom kupili pet tih čokolada, zamotali ih u ukrasni papir i darovali, a on je bio sretan kao dijete - priča Goran Franić Njoko iz Dupina, koji bi, ako bi se neki koncert održavao baš na Oliverov rođendan, nakon svirke zakupili neku salu, organizirali hranu i piće, a proslava bi trajala do dugo u noć.

- Obavezna bi bila i svirka, a za to da sjedne za klavir Olivera nikad nije trebalo dva puta moliti. On je glazbu jednostavno obožavao, živio je za nju - kaže Njoko.

Glazbenih Oliverovih rođendana sjeća se i direktor Croatia Recordsa Želimir Babogredac, koji je prije tridesetak godina s Oliverom putovao po muzičkim turnejama koje su znale trajati i nekoliko mjeseci.

Pjesma do zore

- Nije nam trebao Oliverov rođendan da pjevamo do zore, ali bismo to činili i na njegov rođendan - kaže Babogredac čija je diskografska kuća u povodu drugog Oliverova rođendana koji dočekujemo bez slavljenika pripremila nosač zvuka jednostavno nazvan “Oliver - Kad mi dođeš ti”. - Na albumu se nalazi 20 pomno odabranih Oliverovih pjesama. Birali smo ih mjesecima, nastojeći da uz njegove najveće hitove odaberemo i njegove najvrednije pjesme - kaže Babogredac koji se prisjeća kako je nekad mnoga jutra znao dočekati uz Olivera koji je svirao klavir.

- Ta vremena ne mogu se vratiti niti ponoviti. Ostaje tek lijepo sjećanje i nada da će neka nova mladost uz Oliverov glas nastaviti čekati zoru - zaključio je Babogredac.