POZNATI HRVATI STRESNI ŽIVOT SVE ČEŠĆE MIJENJAJU ZA PRIRODU I SELO 'Nije bilo samo u pitanju da se tako živi zdravije, da je zrak čist...'

Ako nisu u Zagrebu zbog posla ili neke druge neodgodive obaveze, sve je manje poznatih lica koja ćete imati prilike sresti u ležernoj šetnji našim glavnim gradom. Posljednja koja se pridružila toj listi je pjevačica i televizijska voditeljica Sanja Doležal, koja je komforan život u stanu u središtu Zagreba odlučila zamijeniti onim u svojoj vikendici u Donjem Zvečaju, u kako će to sama nazvati, oazi mira na Mrežnici. Trend je to koji već traje godinama, no na takav životni preokret, jer to on uistinu jest, odlučuje se i sve veći broj mladih ljudi.

Zdraviji život

- Definitivno osjećam da je život kvalitetniji u prirodi, u maloj sredini. Nije to odluka koju sam donijela preko noći, razgovarala sam o njoj sa svojom djecom, kćeri Lanom i sinom Lukom, koji su sada ionako odrasli - odgovara Sanja Doležal. Tako će naša poznata pjevačica zimu prvi put u cijelosti provesti u svojoj oazi, uz kalijevu peć na drva, uživajući u intimi malog mjesta. Dosad je to bilo onako više “vikendaški”, makar kako su godine išle Sanja je sve manje ljeta provodila na moru, a sve više uz Mrežnicu.

Sanja Doležal

- Nema veze to ni sa srednjim godinama u koje čovjek uđe, jer koliko vidim sve više se mladih, pa i onih s djecom odlučuje maknuti iz grada, i to mi je drago čuti. Jer nije smisao života živjeti u stresu ako ga možete izbjeći. U mom slučaju nije bilo samo u pitanju da se tako živi zdravije, da je zrak čist, da ste u doticaju sa zemljom, što ja obožavam, nego mislim i da su međuljudski odnosi u manjim sredinama daleko zdraviji. Barem ja to tako doživljavam. No to što sam se odselila iz Zagreba ne znači da sam ga se odrekla, kao ni kava sa svojim prijateljima, jer sam za 45 minuta autom u gradu - kaže Doležal, koja sada uživa u pogledu na Mrežnicu i u svom vrtu u kojem rastu rajčica, paprika, krastavci, češnjak, raštika,...

Glumca zagrebačkog HNK Dušana Bućana, za razliku od Sanje Doležal, obrađivanje zemlje pak uopće ne zanima, iako obožava živjeti okružen šumom. Prije sedam godina odselio se na djedovinu, selo Bović na Kordunu, udaljeno 60-ak kilometara od Zagreba.

Neja Markicevic / CROPIX

Glumac Dušan Bućan

Ne zanima ga ni što mu kuća nije pod fasadom, jednostavno voli živjeti u doticaju s prirodom i životinjama.

- Nisam tip od motike, možda sam jednom nešto štihao u životu. Ako mogu birati, to nikada neću raditi, ali sve ostalo mi je gušt. Cijeli dan se vrtim oko kuće, farbam, brusim, jednostavno uživam u tome, ni cijepanje drva mi nije neki problem, obožavam upaliti motorku. Od grada mi samo nedostaje to što se ne stignem baviti sportom, otići u teretanu jer to nije isto kao fizička aktivnost, iako sam ja konstantno u pogonu, stalno nešto radim ili jašem svoje konje - govori 41-godišnji Bućan koji je odrastao na zagrebačkom asfaltu, mijenjajući sa svojim roditeljima adrese od Sigečice do Dugava. Da promijeni svoj način života i to tako drastično, odlučio se nakon odlaska na Aljasku s putopiscem i prijateljem Borisom Veličanom.

Kad padne snijeg...

- Znam da sam čudan tu ljudima na selu, kojima nije jasno kako sam se mogao vratiti iz grada, kao ni ovima iz grada kojima nije jasno da sam otišao na selo i da ne želim živjeti u ‘civilizaciji’. No nema tu neke velike filozofije, ili uživaš tako živjeti i baviti se prirodom ili ne. Meni je to izazov koji mi život u stanu ne pruža. Tamo treba samo promijeniti žarulju, a za sve ostalo zoveš majstora. A ovdje gdje sam ja ne možeš pozvati čak ni dežurne službe. Napada snijeg, pa si odsječen od glavne ceste barem pet, šest dana. Ili ćeš se sam otkopati ili čekati da dođe red na tebe, a ti naravno nisi prioritet. Par puta sam se s konjem ili traktorom tako išao probijati do glavne ceste. Uživam u tome kada zapuše vjetar jer kao se dogodi neki problem možete samo upotrijebiti vlastitu glavu i vlastite mišiće. Mene to jednostavno pali, jer sam ja došao ovdje došao sam ovdje kako bih sebe nečemu naučio - objašnjava Bućan, koji u Boviću živi sa svojom djevojkom Ivanom Stanić, tri konja i četiri psa. Član je i lovačkog društva i bavi se lovom.

- To me nekako najiskonskije, najprimitivnije veže uz prirodu - otkriva glumac.

Njegova kolegica po profesiji, Marija Borić, članica zagrebačkog Kazališta Komedija, prije pet godina Zagreb je zamijenila rodnim Stubičkim Toplicama. Ni njoj ne predstavlja problem što ne živi u mjestu u kojem radi, jer njezine radne obaveze ne poklapaju se s vremenom kada većina ljudi ide na ili s posla, pa ne upada u prometne gužve.

Vrt pun povrća

- Krenem od kuće u devet ujutro jer nam probe obično počinju u 10 sati, pa najčešće stignem popiti i kavu u našem kazališnom kafiću - govori Marija Borić. U Zagrebu je živjela 13 godina, a nedavno je, kaže, slučajno naišla na svoj stari intervju iz 2008. u kojem je rekla da bi voljela jednog dana, poput svog oca Tomislava Jozića Borića, dugogodišnjeg člana Opere HNK u Zagrebu, živjeti u Stubičkim Toplicama, a raditi u Zagrebu.

Marija Borić

- Moj tata čak nije ni vozio, za razliku od mene, pa mu to nije bio problem, jer Zagorje je blizu. Mislim da je meni ipak trebala faza u kojoj čovjek izlazi i zabavlja se i ja sam to prošla. Danas moj život u Stubičkima i nekada u Zagrebu uopće se ne može uspoređivati i ja sam presretna zbog svoje odluke. Možda se pomaknula ta granica zrelijih godina, no ja sam jednostavno došla do tog trenutka u životu da se vratim. Pročitala sam poslije da kada se čovjek nađe na životnoj prekretnici, najbolje što može učiniti jest vratiti se kući. Ja sam pročistila svoj život, shvatila tko su mi prijatelji i sve mi je sjelo na svoje mjesto - kaže Marija, dok paralelno radi zimnicu od buče stambolke koju je sama uzgojila. A rodila je odlično, pa je od nje napravila i pitu i njoke, muffine, juhu... A u njezinu vrtu stvarno sve to raste - crveno i zeleno zelje, poriluk, kelj, paprika, paradajz, mrkva, salata, krastavci, koraba, karfiol, brokula, rotkvice.

- Osjetila sam taj dodir sa zemljom i on me stvarno umiruje. Iz dana u dan možeš vidjet plodove svog rada i to je stvarno predivno. Radim posao koji obožavam i živim na mjestu koje volim. Ujutro sama donesem iz vrta što ću doručkovati, a to nije ni špricano ni gnojeno, što izraste, izraste. Ono što ne možemo pojesti donesem kolegama iz kazališta, podijelim i stvarno uživam u takvom načinu života - kaže glumica.

Kotlovina i roštilj

Jan Kerekeš, poznat kazališni, filmski i televizijski glumac, nakon završetka fakulteta u Zagrebu vratio se u svoj rodni Varaždin. Kako sam kaže, na metropolu je uvijek gledao kao na privremeno boravište, a ne mjesto gdje bi zamislio svoj život. Iako živi u centru Varaždina, razlike sa životom u Zagrebu su i više nego očite.

- Sve je lako dostupno, a problemi su lakše rješivi. Ipak je mjesto manje, svi sve znamo, pogotovo ja koji sam ovdje odrastao - priča Jan koji u Varaždinu živi sa suprugom Vikom.

Na proljeće od svog vrta planira napraviti viseći, a trenutno uživa u kapljicama svog vinograda u okolici Varaždina. Ima i kućicu na Dravi gdje obožava provoditi vikende s prijateljima, uz kotlovinu ili roštilj.

- Gotovo svakodnevno putujem u Zagreb, autom mi treba sat vremena, i mislim da to nije toliko puno. Dok sam živio u Prečkom, svaki dan mi je do Jadran studija u Dubravi trebalo isto toliko, a ovako sam barem sa svojim prijateljima i rodbinom. No, Zagreb je dobar zbog široke lepeze poslova, posebno mojeg posla, koji nije vezan uz jedno kazalište ili jednu televiziju - priča Jan.

Kao jedinu negativnu stranu života u manjem gradu navodi nedostatak sadržaja, posebno za mlađu generaciju.

- Kako sviram u bendu Cold Snap, čini mi se da smo prije imali puno više gaža nego sada. Mislim da ima interesa publike za dobrom zabavom, ali manjka inicijative i organizacije - smatra 30-godišnji glumac, publici najpoznatiji po ulogama u serijama “Zlatni dvori” i “Vatre ivanjske”.

I glumica Barbara Rocco prije više godina preselila se na brdo iznad Varaždina. Uživa s obitelji i psima, a u intervjuima je govorila da bi željela imati pravi “zoološki vrt”.

Bruno Konjevic / CROPIX

Barbara Rocco

Povratak roditeljima

- Meni od Varaždina do Zagreba treba otprilike koliko i nekome iz Dubrave do centra tramvajem. Tako se, zapravo, u inozemstvu i živi - rekla je Barbara za Dnevnik.hr.

Život u manjem gradu odabrao je i Tony Cetinski koji se nakon 25 godina života u Zagrebu preselio u rodni Rovinj jer je htio biti bliže roditeljima, a i dosadio mu je užurbani tempo života.

- Stalno sam bio u automobilu, a ako se sve svodi na auto i stan, onda mi je bolje da mi je auto i stan u mom Rovinju - rekao je za InMagazin početkom ovog ljeta.

Tea Cimas / CROPIX

Tony Cetinski

I PR agentica i nekadašnja pjevačica grupe ET Lana Klingor Mihić pridružila se hordi slavnih koji su svoj mir pronašli na selu. Sredinom svibnja s obitelji se uselila u novi dom u neposrednoj blizini Zagreba, a slobodno vrijeme provodi u vrtu gdje sama uzgaja povrće, salatu, paprike, tikvice, pa i lubenice.

Lana Klingor