Buga Marija Šimić Milošev, glumica, operna pjevačica i umjetnička ravnateljica kazališta Mala Scena, prokomentirala je u ponedjeljak poremećaj pozornosti s hiperaktivnošću (ADHD), poremećaj koji joj je dijagnosticiran prije tri godine.
- Ima li smisla dobiti dijagnozu? Tri godine prošlo otkad sam dobila mail s dijagnozom. Sjećam se da sam imala tremu kao da dobivam rezultate neke audicije. Cijeli proces imala sam jedan strah - što ako sam zabrijala? Što ako ja samo želim imati ADHD, ali sam zapravo savršeno normalno? Čovjek bi pomislio da ne želiš imati dijagnozu. Tko bi htio imati etiketu na čelu? Oznaku da je drugačiji? - napisala je Šimić Milošev.
- Onaj tko cijeli život provede osjećajući se kao da je puzzlica u krivom paketu. Izgledaš kao da si dio slike, ali se moraš pošteno potruditi, stisnuti, ugurati, da staneš među ostale. Kao da si cijelo vrijeme malo prevelik, malo premalen, malo nahero - dodala je glumica.
- Onaj tko cijeli život osjeća u sebi ‘potencijal‘ koji svi u tebi vide, a nikako da se s tim potencijalom dogodi ono što ti znaš da može. Ne zato što se ne trudiš. Nego kao da ti nedostaje neka kockica. Neki ključ koji svi imaju i bacaju prema tebi, ali ti ga nikako ne može uhvatiti - ustvrdila je Šimić Milošev.
- Onaj tko se tako često osjeća glupo. Kao da svi vode razgovor na jednoj frekvenciji radija i ti vidiš tu frekvenciju iznad svoje glave, ali nikako da se zakačiš - napisala je glumica.
- Onaj tko vidi stvari i toliko toga želi, a onda negdje zapne. Kao da se odjednom promijeni jezik igrice, kao da odjednom više nema tračnica ispred vlaka kojeg voziš. A ti ne znaš zašto. Samo odjednom sve stane - dodala je Šimić Milošev.
- I ne želiš tu potvrdu da je zaista tako zato da bi se povukao od svijeta, slegnuo ramenima, nestao. Ne. Nego jer toliko silno želiš biti dio svijeta, voziti taj vlak dalje, čuti tu frekvenciju radija. I jedino što možeš je vjerovati da je problem u tebi. Da si nesposoban, glup, da ti nije suđeno. I da se to jednostavno ne može promijeniti. I onda ili odustaneš ili guraš i guraš, ali ideš nikuda. Pokušavaš stići sve ostale, ali uvijek gledaš u leđa - ustvrdila je glumica.
- I onda dobiješ taj pečat. Tu potvrdu. I preplavi te osjećaj olakšanja. Sve ti postane jasno. Nije problem u tebi. Ne onako kako si mislila. Problem je da ti frekvencije hvataš s krivom opremom. Da voziš vlak na magnet, a pokušavaš ići normalnim tračnicama. Da se pokušavaš ugurati u puzzle kao puzzla, a zapravo si ljepilo. Da svoj potencijal pokušavaš otključati ključem, a zapravo ti treba kartica - napisala je Šimić Milošev.
- Nekad ti treba pečat. Ne da bi te stisnuo. Nego oslobodio. Što ne znači da je lako. Samo je - tako - dodala je glumica.
- Nisam bolesna. Moj mozak samo pleše na drugu muziku - ustvrdila je Šimić Milošev.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....