Grupa Fit svojevremeno je bila najpopularniji riječki bend, a 1980-ih uživala je slavu diljem bivše Jugoslavije. Početkom 1990-ih i dalje su stvarali, no zbog rata su se preselili u Nizozemsku. Njihovi veliki hitovi poput "Mačka", "Zaboravit ću sve", "Rijeka", "Naša noć", "Telefon", "Rock‘n‘roll je kriv za sve" nadživjeli su bend koji se prije 20-ak godina raspao, a na veliko oduševljenje njihovih obožavatelja, originalna postava odlučila se ponovo okupiti i baš na 40. obljetnicu osnutka benda objaviti album svojih najvećih uspješnica u novim aranžmanima. Stari hitovi u novom ruhu nastajali su posljednjih nekoliko godina, a kako je došlo do ponovnog okupljanja ispričao je frontmen i pjevač benda Davor Lukas - Bajo.
- Mi smo nakon svoje turbulentne karijere shvatili da su nas pjesme nadživjele, ljudi ih znaju, one su imale svoj život neovisno o bendu. Ljudi znaju pjesme, a ne znaju tko ih izvodi, a kako sam imao brod Arca Fiumana koji je na palubi imao restoran, a u potpalublju klub, gosti su me često pitali da pustim Fit. To je ipak jedno drugo vrijeme i ta produkcija nije išla u korak s vremenom i onda smo rekli zašto ne bismo, dok smo živi, zdravi i sviramo, tim pjesmama dali novo ruho i napravili povratnički album, ‘best of‘ koji bi funkcionirao kao presjek djelovanja benda, s bookletom, slikama iz svih faza od početka benda, tekstovima i pjesmama koje ljudi najviše vole i koje su nama najnapetije. U konačnici, kako smo izdavali albume za razne izdavače, odlučili smo se za Croatia Records i oni za nas, da imamo ozbiljnu podršku i diskografa i da to sve bude na jednome mjestu - objašnjava Lukas.
Realizaciju albuma usporila je korona, no u lipnju će ugledati svjetlo dana, a termin se pokazao i kao idealna proslava velike 40. obljetnice.
- Za obljetnice uvijek moraš nešto izvući, a s obzirom na to da sviramo bolje nego ikad i izdavanje se oteglo, pretpostavljam da će na jesen ići cijeli promotivni niz, s koncertima, promocijama i mini turnejom po brdovitom Balkanu, po Hrvatskoj, Srbiji, Sloveniji... - najavljuje Lukas.
Fitovci su se okupili kao tinejdžeri i odmah žestoko krenuli s probama, pa su već na prvom velikom predstavljanju zvučali kao ozbiljan rock bend, koji su uvažavali i već dobro znani glazbenici tog vremena.
- Nastali smo kao srednjoškolski bend, u trećem srednje kad nam je bilo 16 godina. Prvu podršku dobili smo od tadašnjih velikana punka - Parafa. S njima smo dijelili prostoriju i instrumente. To je bio prvi iskorak. Jako smo voljeli to što radimo i imali smo probe po tri, četiri sata dnevno. Došli smo do tih granica da nismo htjeli ići ni na maturalac da ne bismo izgubili sedam dana proba. Na Subotičkom festivalu, koji je tada bio odskočna manifestacija za demo bendove, izašli smo prvi put u javnost, a dotad smo imali neke sitne lokalne svirke. Bilo je tamo dosta novinara i diskografa i ljudi su ostali prilično zatečeni kako smo usvirani jer nismo izlazili iz prostorije, voljeli smo ići na probe i samo svirati. Na tim su probama nastale i prve pjesme koje su kasnije zaživjele, kao što je "Mačka". Ona je nastala pet godina prije no što je izašla na albumu - prisjeća se Lukas.
Baš kao iz garaže
Ogroman vjetar u leđa pri stvaranju prvog albuma Fitu su bili legendarni frontmen beogradskog benda EKV Milan Mladenović i bubnjar Ivan Fece Firči.
- U Subotici je bilo dosta ljudi iz svijeta glazbe, a Marina Perazić nam je bila prijateljica i usmjeravala nas savjetima. U to je vrijeme bila Firčijeva djevojka i on je taman došao u Rijeku u vojsku. Počeo je dolaziti na naše probe i pomogao nam oko aranžmana, pa je bio i prvi izbor za producenta za naš album prvijenac koji smo snimali u Sarajevu. Međutim, kad smo došli do prvog diskografskog ugovora, trebalo je samo te snimke poslati i doraditi kroz remiks. Dobili smo sto sati od tadašnjeg diskografa PGP-a. No, ljudi u studiju u Sarajevu prebrisali su trake i morali smo sve ispočetka. Firči je tad otišao u Ameriku, no kako smo već bili ekipa s EKV-om, Milan je nastavio to snimanje. On nam je bio pjevački uzor, a Zorku Opačiću i gitaristički, u biti producent prvog albuma "Uz Rijeku". Baš mi je Zorko neki dan rekao da ga je kupio nedavno u Nizozemskoj za dobrih 30-ak eura. Na kraju smo dobili studio koji nije bio baš najbolji, koliko god se mi trudili izvođački i Milan producentski, to danas zvuči baš kao iz garaže. Tako da su pjesme koje će se naći na ovom ‘best ofu‘ jako daleko produkcijski od toga, ali ubrali smo ‘feeling‘ koji te pjesme traže - siguran je Davor.
Vrlo brzo za ‘fitovce‘ je uslijedilo razdoblje velike popularnosti.
- Izašao je naš drugi album koji smo snimali u Splitu i gdje nam je producent bio Dragan Lukić - Lvky. On se proslavio prvim albumom Dine Dvornika, pa mu je Fit bio također drugi album. Tu smo bili jako zadovoljni, bio je puno bolji zvuk i na njemu je pjesma "Zaboravit ću sve" koja je potegla cijeli album. Još je tu bila i obrada "Hanging On The Telephone" The Nervesa i još par dobrih pop-pjesama. Svirali smo nakon toga velike festivale, dobre koncerte, svuda nas je bilo. Kad je počeo rat, preselili smo se u Nizozemsku i nastavili tamo svirati. Napravili smo pjesme na engleskom i svirali na engleskom, ali međuljudski odnosi u bendu nisu bili baš na nivou, pa smo počeli raditi druge stvari. Dvojica su počela raditi neki cyber Fit projekt, a ja sam napravio solo album za Croatia Records - priča Lukas.
Moć ima cijenu
Fit je imao veliki broj obožavatelja, no slava, kako kaže Davor, ima i svoju lošiju stranu.
- U to smo vrijeme, kad gledaš iz ove perspektive, bili kao neki boy bend, premda njima drugi pišu pjesme, a mi smo bili i autori. Bili smo tinejdžerske zvijezde, dosta naočiti mladići i pjesme su bile, kao i dan danas, jako prijemčive i radiofonične i dosta se vrtjele, pa je bilo vladala velika fama oko nas. Meni to nikad nije strašno godilo, jer nisam se zbog toga počeo baviti glazbom. Mi bismo se zabili u garažu i vježbali satima i glazba je bila ta koja je bila najbitnija, kao i danas. Nuspojave te samo odvlače od primarnog cilja. Počneš se baviti glazbom da bi bio slobodan, da bi radio ono što voliš i da letiš kao ptica. Slava je, reći će svi glumci i ostali koji se bave showbusinessom, u biti situacija koja ti oduzima slobodu. Kreneš u jednom smjeru, pa se nađeš u začaranom krugu, zato i imaš situaciju gdje se mnogi okrenu porocima i tragično završe jer postaneš svačije vlasništvo, javna osoba, kao neki Mickey Mouse. Tko prije shvati da je to prolazno, i da će doći drugi koji će biti taj, da je to samo faza u životu, to bolje. To se i političarima događa. Kad osjetiš tu moć, ako nisi stabilan, nije ti lako. Sad smo u puno komfornijoj situaciji. Stvaramo glazbu, nismo baš neke zvijezde i radimo što volimo. Primjerice, velike zvijezde 1980-ih, poput Duran Duran ili Simple Minds sviraju danas manje i u manjim prostorima. Imaju svoju fan bazu koja dolazi na koncerte i koja to voli, a nije velika pomama oko njih. To je super situacija kad se može reći da je muzika stvarno pobijedila - tvrdi Lukas.
Tijekom 20 godina stanke benda, Davor se upustio u nove izazove i malo-pomalo postao vrhunski chef.
- Dečki su ostali živjeti u Nizozemskoj, a ja sam neko kraće vrijeme živio u Amsterdamu, pa u New Yorku i onda sam se vratio u Hrvatsku, osnovao obitelj i uživam u Rijeci i mediteranskom načinu života. Mene je potegla druga i treća ljubav. Prvo sam bio skiper i vozio sam desetak godina jedrilice i ljude po Jadranu, a onda me povukla ljubav prema kulinarstvu. Mnogi su me pitali koja je poveznica između glazbe i kulinarstva, a ja sam odgovorio da volim ugoditi ljudima. Izgleda da jako volim ljude, kuhao im ili pjevao. Kupio sam jedan brod i nazvao ga Arca Fiumana. Gore sam imao restoran, dolje rock klub. Bio je kultno mjesto i držao sam ga deset godina, od 2005. do 2015. vezanog u luci. Prije toga sam imao restoran na drugom mjestu, a poslije toga sam radio kao chef kuhinje po drugim restoranima, a onda sam se odlučio na poduzetnički projekt i put koji još uvijek traje, radim Bayo‘s gotova jela. Spakirao sam svoje recepture u staklenke koje se mogu kupiti u dućanu i samo treba skuhati rižu ili tjesteninu, otvoriti staklenku i jedeš kuhano jelo. To je biznis koji me hrani, a glazba je uvijek tu sa strane. Nije više u prvom planu kao nekad, ali imam neki bendić, održavamo probe, sviramo covere. Glazba je prva ljubav, to se ne zaboravlja i kad se popnemo na binu smo kao klinci. Ista je energija kao nekad - tvrdi glazbenik.
Prisjetio se Davor i kako je nastalo ime benda koji se okupio nakon dva desetljeća u istom sastavu.
- Kad smo bili klinci u srednjoj školi, postojao je gel za kosu koji se zvao Fit. Bilo je kratko ime, lako se pamtilo i u engleskom rječniku stajalo je uz fit - spreman, napucan. Bilo je to vrijeme post punka.
Inženjer zvuka
Svi iz benda ostali su u glazbi, pa dugotrajne probe nisu ni bile potrebne.
- Zorko ima studio, snima za druge i svira. Radio je kao inženjer zvuka na turnejama nekih poznatijih bendova u Nizozemskoj. A ja imam svoj bend i svake nedjelje imamo probe, tako da smo u tome. To je više kvartovski bend i sviramo glazbu iz tog doba u našim aranžmanima i dobro mi dođe da sam upjevam. Neki dečki odu na ribe ili malo zahaklati, a mi odemo na probu. Nemamo ime, ni koncerata, nego samo probe, neko vrijeme za nas. Nekad nam se ne da svirati, pa proćakulamo, otvorimo bocu vina, pričamo. To je doba za četiri frenda. Kad se nađemo na probi benda s Fitom, svi smo usvirani, samo krenemo i to dobro zvuči - dodaje.
Na novom albumu, sa starim hitovima u novim aranžmanima, naći će se i nove pjesme.
- Imamo dvije nove pjesme. A prvi singl će biti "Zaboravit ću sve", jer tu pjesmu svi znaju, da se malo spoji lik i djelo. Poslije toga će, na jesen, ići pjesma "Otploviti" s romantičnim tekstom. Ovo ljeto, kao i svako, Zorko dolazi u Rijeku, pa u dogledno vrijeme, može se očekivati i album s novim pjesmama. Polako.