U finalnom krugu medijske nagrade Zlatni Studio u kategoriji najbolje glumice u kazalištu, zahvaljujući glasovima čitatelja Studija Jutarnjeg lista, portala Jutarnji.hr te, dakako, vjernoj teatarskoj publici, našla se naša istaknuta i hvaljena glumica Bojana Gregorić Vejzović.
Bojani je ovo druga nominacija u istoj kategoriji - 2021. godine bila je nominirana za ulogu kraljice Margaret u "Richardu III.", "Gavellinoj" predstavi koja je te godine i nagrađena Zlatnim Studijem za najbolju predstavu.
Glasajte za favorite u kategorijama za nagradu Zlatni Studio
Na sceni je već dugo, značajne role ostvarila je na filmu, televiziji i u kazalištu, a uz to što ima neospornu vještinu i talent, mnogi je smatraju jednom od najljepših žena hrvatskog glumišta. U razgovoru je profesionalna, ali i spontana, a iz njezinih je riječi savršeno jasno da obožava glumački poziv i sve njegove ljepote i izazove.
Predstava "Majka", u režiji njezina supruga Enesa Vejzovića, koju je na pozornicu "Male Gavelle" dovela suradnja "Gavelle" i teatra "Ludens", a premijeru je imala u prosincu 2023. godine, još nije izgubila zamah i u pravilu je gledalište rasprodano.
Bojana je u intervjuu za "Studio" otkrila s kojim se izazovima suočila glumeći ovu složenu ulogu, što joj znače nagrade, o redateljskim ambicijama, ali i progovorila o drugim važnim aspektima života - od obitelji i majčinstva do dugogodišnje suradnje s UNICEF-om. Otkrila je nešto i o svojoj ljubavi prema modi i željama za godinu pred nama.
Nominirani ste za nagradu Zlatni Studio u kategoriji najbolje glumice u kazalištu za ulogu Majke (Ane) u istoimenoj predstavi. Što vam znači nominacija i finale?
- Nominacija za Zlatni Studio događa mi se u sjajnom društvu, kao najljepši početak nove, 2025. godine. Glumci, odnosno kazalište ne postoji bez publike! Tim više sam zahvalna, jer se reflektori pale radi publike. Od nominacije za Zlatni Studio zaigra srce veseljem i zahvalnošću na svakom glasu, bez obzira na rezultat.
Za tu ste ulogu lani dobili niz važnih nagrada.
- Da, dobila sam nagradu "Fabijan Šovagović", međunarodnu nagradu Gavellinih večeri, u konkurenciji sjajnih inozemnih umjetnika, te nagradu "Vladimir Nazor", najveću nagradu struke i države. Bila sam izvan sebe, beskrajno počašćena i dirnuta do suza.
Zašto bismo trebali gledati predstavu "Majka"?
- Iskreno ćete se nasmijati, prepoznati mnoge životne situacije. Ovdje je riječ o farsi, pa je scenski rukopis vrlo hrabar, a na kraju izrazito dirljiv. Kada pitate zašto... Ha, zašto bi išta u životu trebalo raditi? Možemo nihilistički sagledavati svijet oko sebe, što stvara jednu otužnu, nezainteresiranu i mračnu okolinu. Kazalište kao zrcalo stvarnosti oplemenit će naša razmišljanja i rastjerati tuge, a zrcaljenjem i nasmijati pojedinca u samoprepoznavanju. Kako piše Yann Martel: "Kada građani ne podržavaju svoje umjetnike, ostaju uronjeni u okrutnost svoje realnosti, odriču se svoje mašte i ostaju bez snova". Najljepše poslanje u životu je kada nekoga možeš razveseliti i dirnuti, a ova predstava ima upravo obje kvalitete.
Čitatelji mogu glasati jednom dnevno, dok pretplatnici premium sadržaja Jutarnjeg lista mogu glasati više puta unutar 24 sata. Postanite i vi pretplatnici premium sadržaja klikom OVDJE.
Je li vam uloga na bilo koji način bila posebno izazovna?
- Uloga Ane bila je golem izazov i odgovornost. Izvodimo jednog od najpoznatijih suvremenih živućih svjetskih pisaca Floriana Zellera! Zeller fantastično uranja u potankosti fragilnog karaktera Ane i metafore majke kao stupa obitelji i društva. Ponavljanjem scena, tekst gledatelje izaziva na "sudjelovanje", da sami odrede što se stvarno dogodilo, a što je Ana izmaštala. Bilo je izazovno izgraditi njezinu osobnost od suzdržane žene do njezina potpunog puknuća. Sretna sam da je naša predstava s jedne strane toliko emotivno snažna, a s druge strane uznemiruje i zbog blizine izvođenja koja zahtjeva iskreno i potpuno predavanje, kao da vam je kamera u close-upu. Nema dobre uloge ni predstave ako te svakom izvedbom barem malo ne "zareže po srcu". Nadam se da to publika osjeća i vrednuje.
Režiju potpisuje vaš suprug Enes Vejzović. Kako je bilo raditi sa suprugom?
- Bilo je intenzivno, uz mnogo usuglašavanja i promišljanja. Zapravo smo se sjajno zabavljali radeći predstavu s Tenom Nemet Brankov, Amarom Bukvićem i Matijom Gasparijem. Hodali smo po rubu rizika scenskih rješenja i zahvaljujući Enesu napravili predstavu koja je rasprodana već godinu dana, koja nikoga neće ostaviti ravnodušnim. Rizik tjera u nova promišljanja, osnažuje i potiče izvrsnost. Uostalom, nakon gotovo 30 godina rada i iskustva, scenska je hrabrost temelj mladim naraštajima.
U vašem matičnom kazalištu "Gavelli" sve se više glumaca prihvaća redateljske palice. Jeste li vi ikad razmišljali o tome da napravite svoju predstavu. Imate li redateljskih ambicija?
- Nemam takve ambicije, a svaku predstavu smatram i svojom. Rad redatelja i glumca neraskidiva je simbioza koja bi s drugom glumicom ili glumcem sigurno bila znatno drukčija, u skladu s osobnosti odabranog pojedinaca.
Vaša je majka omiljena, poznata glumica Božidarka Frajt, suprug je glumac i redatelj, vi ste glumica... Tko je među vama najžešći kritičar, a tko daje najbolje savjete? I mogu li glumci izbjeći "nošenje posla kući"?
- Uvijek smo otvoreni kritičari jedni prema drugima, bez protekcije temeljene na privatnoj povezanosti. Jedino tako učiš, nadograđuješ se, rasteš. Glumački je posao upravo po tome specifičan - dokle god postojiš učiš, svaki put je to novi početak. Ovaj poziv ne možeš do kraja ostaviti na radnom mjestu. Odlazeći kući promatram ljude u tramvaju, "skidam" gestikulaciju, držanje, a kod kuće često raspravljamo o tekstovima koje radimo i dijelimo ideje. Najiskrenije, Enes daje najbolje smjernice u svakom segmentu i smislu.
Imate zavidnu karijeru u svim glumačkim medijima. Da je to moguće, što biste rekli Bojani s početka vaše glumačke priče?
- Samo bih joj rekla da će sve biti u redu!
Jeste li danas blaži prema sebi nego prije, jeste li manje samokritični?
- Nisam blaža, već je iskustvo donijelo hrabrost i veselje "kockanja" s odabirom scenskih izričaja. Ne podnosim ziheraško kazalište, upravo me stvaranje uloge kojim istražujem novo najviše veseli, koliko god to bilo rizično. Jer, ako je nama na sceni zabavno, prijeći će rampu!
Je li danas mladim glumcima lakše ili teže nego što je bilo vama na početku karijere? Imate li neki savjet mladim kolegicama i kolegama?
- S jedne strane im je teže jer je posla malo, s druge strane im je lakše jer tržište ne poznaje granice. Poručila bih mladim glumcima da što više rade u kazalištu jer tu mogu najbolje svladati "zanat". Ima ih fantastičnih i samo neka ne gube vjeru. Svatko ima svoj tajming. Netko se ostvari s 25, a netko s 35 godina. Strpljenje je prokletstvo i ljepota ovog posla.
Kako pomirujete obaveze i obiteljski život? Je li vam sada lakše kada su vaša djeca ipak ‘malo veća‘?
- Enes i ja smo dobar tim koji se sjajno nadopunjava u svakoj situaciji. Bilo da je posao, bilo da je kućanstvo u pitanju. Na početku smo se dogovorili da dok jedan snima, drugi preuzima djecu i tako se izmjenjivali u ovih, uskoro 20 godina. A klinci postaju ljudi i sada je sve lakše, ali opet teže, jer pomalo imaju svoj život.
Imate li neke obiteljske rituale, nešto što vas drži na okupu, od čega ne odstupate?
- Obiteljski ručkovi naši su rituali od kojih ne odstupamo, kao i zajednička putovanja koja su nam dala neke od najljepših uspomena.
Za vas kažu da ste sjajna mama, a jednom ste izjavili da su vas djeca naučila najvažnijim stvarima. Što je to? Na što ste kao mama posebno ponosni?
- Sjajna... Ne znam, nadam se. Na to ipak trebaju odgovoriti moja djeca. Ja sam roditelj koji se trudi i sigurno sam radila pogreške. No, nadam se da sam ih, to jest da smo ih, naučili kako čuvati zdravlje, kako njegovati zahvalnost i kako znanjem i radom trebaju ostvariti svoje snove. Ponosna sam na mnoge njihove uspjehe, a najviše na to da ustraju.
Dugo surađujete s UNICEF-om i očigledno vam je to jako važno. Što vam je osobno, emocionalno i mentalno, donijela ta suradnja?
- Ambasadorica UNICEF-a sam 22 godine. Zahvalna sam što mogu biti mali dio sjajnog tima koji stvara bolji svijet i svakodnevicu, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu. Najvrednije što možeš s prepoznatljivošću na ovim prostorima je usmjeriti reflektore na potrebite i biti njihov glas. Trenutačno su u fokusu akcije sigurnosti u školama i mentalna podrška nakon tragičnog događaja u Zagrebu. Također, edukacije kojima se želi smanjiti buling među djecom, uključivanje djece migranata u društvo i razrede, pomoć djeci s teškoćama, udomljavanje, jer svako dijete treba obitelj... Mnogo je posla, nažalost, što ukazuje da nit empatičnosti i dalje uglavnom ostaje samo na riječima.
Što radite kad ne radite? I što je vaš "guilty pleasure"?
- Uglavnom čitam. I počela sam ponovno vježbati. Natjerali su me bolovi u kralježnici. Inače mrzim vježbati i sve dugujem genetici.
Jedna ste od najbolje odjevenih žena u državi. Koliko vam je važna moda? Što vam je posebno drago, možda neki odjevni komad, neki modni dodatak, obuća?
- I moda je način osobnog izražavanja. Tijekom dana volim biti neprimjetna, a svečane situacije sve mi teže padaju i predstavljaju gnjavažu (smijeh). Izrazito cijenim naše kreatore i rado surađujem s DeLight luxuryjem, eNVy Roomom, Ivicom Skokom... Volim vintage odjeću. Mama mi je ostavila neke prekrasne haljine koje potpisuje Kety Balogh, koje su danas jednako predivne kao i prije 50 godina. Sada mi je veselje vidjeti ih na mojoj kćeri.
Što ste si poželjeli za 2025. godinu?
- Zdravlje, samo zdravlje... Sve ostalo može na karticu!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....