Prepoznatljiva po svojem britkom i otvorenom stilu, često se zafkavajući i na vlastiti račun, bez straha od otvaranja svih mogućih tema u svojoj svakodnevnoj radijskoj emisiji na bravu!, Tatjana Jurić odavno je osvojila simpatije publike. Stoga i ne čudi što se iznova našla u finalu dodjele Zlatnog Studija u utrci za radijski glas godine. No, Tatjana ima još brojnih interesa, pa je tako najavila i svoju prvu knjigu.
Ponovno ste se našli u finalu nagrade Zlatni Studio koju dodjeljuje upravo publika. Koliko vam znači što slušatelji, ali i žiri cijene vaš rad i kako komentirate konkurenciju?
- Konkurencija je svake godine jaka, i zato mene, bez velikih očekivanja, razveseli već i sama nominacija, osobito kad znam da odlučuje upravo publika. Svakome tko je već sad stisnuo glas za mene, zahvalna sam! Čast je naći se u društvu kolega koji svoj posao rade vrhunski. Radijski posao ima tu prednost da si svakodnevno u komunikaciji s javnošću, s velikim brojem slušatelja i kroz godine, naša je komunikacija već postala prijateljska, tako da njihovu naklonost osjetim svaki dan i na tome sam zahvalna. Mi u našem poslu, bez publike i slušatelja, jednostavno ne postojimo.
Glasajte za favorite u kategorijama za nagradu Zlatni Studio
Što vas najviše ispunjava i veseli kod voditeljskog posla i kako se pripremate za svakodnevno vođenje emisije?
- Ni nakon više od dva desetljeća rada, a uzmite u obzir da sam u tom razdoblju gotovo svakodnevno i kontinuirano upravo u programu uživo, nikada mi nije bilo zahtjevno u zadano vrijeme stati pred kameru, ili podići mikrofon, i krenuti u eter. I nakon svih ovih godina, ne vidim se ni u jednom drugom poslu, zadovoljstvo i dinamika rada u programu uživo nešto je što i dan danas volim kao i prvog dana. Ta mogućnost igre i kreacije, to je nešto predivno! Medijski posao djeluje opušteno i razigrano, ali sve je itekako izrežirano i zadano, a iza nas koji smo u prvom planu stoji prava četa ljudi o kojoj ovisimo. A kad su pogon i ekipa složni, onda ni inspiracije ne nedostaje! Naravno, na bravu su tu u prvom planu naši slušatelji, pa i oni svaki dan ponesu program i sudjeluju u kreativi.
Prepoznatljivi ste po svojoj otvorenosti i provokativnom stilu vođenja, a pritom nimalo ne štedite ni sebe. Da li ti je takav stav ujedno i dobar ispušni ventil za nošenje s nekim teškim životnim situacijama?
- Ne znam je li mi takav stav ispušni ventil, ali to je jedini stav koji imam i želim imati, i privatno i poslovno i stvarno sam zahvalna da je isti prihvaćen od slušatelja. Stvari je nužno nazivati pravim imenom, važno je biti otvoren i susretljiv, ali i kritički nastrojen prema okolini, a još više i sam prema sebi. I pritom sve to treba biti opušteno, dnevno. A tko ne zna prihvatiti šalu i ironiju, da ne kažem satiru na svoj račun, taj nema što raditi u javnom prostoru, brzo će ga popapati.
Po čemu ćete pamtiti 2024. i možete li se prisjetiti nekih upečatljivih emisija?
- Nama na bravu, 2024. je obilježena brojnim posebnim eventima i koncertima koje također u sklopu našeg brenda organiziramo, a meni osobno najdraži dodatni projekt, uz program uživo, je Skip or beep podcast koji radim za bravo YouTube kanal. Od Jadranke Kosor i Đele Hadžiselimovića, preko Andrije Jarka i Hiljsona Mandele, do Baby Lasagne i Nine Badrić, mnogobrojni su nam gosti sad već došli u studio i nakon tri sezone mogu zaključiti - forma intervjua, razgovora jedan na jedan, bila je i ostala kraljica medijske produkcije. Treba nam toga još! Treba nam više razgovora bez režije u domaćim medijima.
U voditeljskom smislu ste televizijsko dijete. Nedostaje li vam televizija i koje su prednosti radija kao medija?
- Jesam i ostajem televizijsko dijete, televizija me profesionalno odgojila, ali tek mi je produkcija unutar radija omogućila da u potpunosti razvijem svoju punu kreativu. Radio je već godinama puno više od linearnog medija u obliku jedne kutije, radio je danas vizualan medij gotovo podjednako kao televizija, program proizvodimo i za radio, i za društvene mreže, i za YouTube produkciju. Medijska zbilja se preslaguje, granice među medijima se brišu i nema više razlike za što produciraš sadržaj - zadovoljstvo rada je podjednako.
Čitatelji mogu glasati jednom dnevno, dok će pretplatnici premium sadržaja Jutarnjeg lista moći glasati više puta unutar 24 sata. Postanite i vi pretplatnici premium sadržaja klikom OVDJE.
Kako se rodila ideja o Skip or Beep podcastu, koji su vam sugovornici posebno bili zanimljivi, intrigantni i koga bi posebno voljeli ugostiti?
- Nikada neću prežaliti što je Massimo otišao... Stalno govorim, pa ponekad i njegovoj Eni, kakav bi to razgovor u Skipu bio, njegova iskričava energija i britki um, sigurno bi i gledatelji podcasta uživali! Ideja za podcast nam je došla prije nekoliko godina, okupila se ekipa kreativaca, našoj je produkciji nedostajala razgovorna forma i jednostavno smo krenuli. Neopterećeno, ali sa žarom da radimo bez ikakvih uplitanja sa strane i uz otvoren pristup. Forma je takva da se vrlo brzo osjeti je li netko svoj ili ne, a ja sam zahvalna na tome da su svi redom sugovornici bili otvoreni i iskreni.
Pokrenuli ste i vlastiti modni brend s maramama. Kako napreduje, od kud je krenula ta ideja?
- Moj brend marama je nastao prošloga ljeta nakon što sam godinama, ali godinama pokušavala tijekom ljetnog perioda obuzdati svoju grivu. U potrazi za kvalitetnim materijalima i samim proizvodom kojega nikako i nigdje nisam mogla pronaći, odlučila sam jednostavno isti kreirati i plasirati na tržište. Uz izrađen poslovni plan, izradu konstrukta i baze samog proizvoda, odradila sam prvu probnu sezonu koja je potvrdila ono što sam znala: da jedan takav proizvod itekako ima svoje mjesto i potražnju na tržištu. Prva sezona je bila sjajna, ali bila je iznad svega testna, i za sada o mojoj marami, iako prodaja ide lijepo, možemo govoriti isključivo kao o jednoj sjajnoj poslovnoj ideji, o čijem uspjehu možemo tek kada do istoga u većoj mjeri dođe.
Od najtežih životnih izazova i situacija uspjeli ste izvući najbolje, pa ste vrlo hrabro krenuli i s podizanjem javne svijesti o Alzheimerovoj bolesti. Što vam je najviše pomoglo u teškim trenucima s kojima ste se suočili?
- Prošlo je sad već puno godina otkako je moja mama otišla, a i još više godina otkako smo nas dvije živjele, kako često kažem, u pomaknutom, paralelnom svijetu Alzheimerove bolesti. Sve što smo proživjele pamtim dan danas, svakodnevno je to sjećanje negdje u mojoj podsvijesti. Ne znam kako to objasniti, ali ja ni dan danas ne vidim niti pamtim da mi je u tom limbu bilo teško. To je bila i ostaje naša priča i ako nešto iz tog perioda pamtim to je skromnost koju osjetiš i živo pamtiš kad ti život pokaže koliko bolest može biti ohola. Uvijek ponavljam istu rečenicu, vjerujem da mi nije bilo teško jer sam od prvog do zadnjeg dana jako dobro znala razlikovati što je i tko moja Mama, a što njezina bolest. I znala sam da nas dvije - idemo do kraja. To mi je danas i najveća utjeha: Alzheimer nas je rasturio, ali rasturile smo i mi njega!
Spremate li kakve nove projekte i što vas sve očekuje u 2025.?
- Paaaaa, kad me već pitate: napisala sam - knjigu! Iza mene je nekoliko godina koje su me pošteno uzdrmale i u potrebi raumijevanja iskustava s kojima sam se susrela, a s naglaskom na nužnost mentalnog zdravlja, upustila sam se u samoanalizu i analizu proživljenoga. O snazi riječi, o toksičnim odnosima, o želji za pripadnošću i opasnosti koje vrebaju od pojedinaca kod kojih je izostala empatija, napisala sam cijelu jednu knjigu. Ako procijenim da je ovo ta godina u kojoj moje misli trebaju zaživjeti, dojavim vam! A u međuvremenu sam krenula pisati i knjigu o mom iskustvu skrbnika osobe oboljele od Alzheimera. Ne zaboravite, trenutno je u HR više od 100 tisuća oboljelih od Alzheimera, ti ljudi su prepušteni većinom sami sebi, obitelji su izgubljene i strašno trpe: mišljenja sam da svojim iskustvom ovdje mogu pripomoći.
Koje su vaše želje, neostvarene ambicije i planovi za budućnost? Imate li još kakve skrivene talente?
- Sve svoje talente sam pokazala, haha. Ne znam ni pjevati, ni plesati, ali ono što znam jest to da znam pisati, govoriti i moderirati, slušati i razgovarati. Nemam nikakvih dodatnih ambicija, izuzev privatnih želja, a ono što ustvari poslovno želim jest - još formi razgovora u medijskom prostoru u kojem do izražaja dolaze pojedinci koji uistinu imaju što za reći. Treba nam još medijskog sadržaja koji razgovor može približiti i mlađim generacijama, trebaju nam autentični autori koji će dobiti dodatni prostor za stvaranje istinski vrijednog medijskog sadržaja, a ne onog koji potpada pod isprazno popunjavanje medijskih rupa ne bismo li oglašivačima imali što tek toliko ponuditi. Odgovornost je na svima, i na kreativcima, i na medijskim vlasnicima, i na oglašivačima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....