‘Mržnja prosuta po Vlatki Pokos bila je epskih razmjera, ne mogu se sjetiti ubojice koji je bio toliko omražen‘

Vlatka Pokos prva je ispala iz aktualne sezone TV showa "Ples sa zvijezdama", a nakon toga mnogi Hrvati u komentarima na društvenim mrežama dali su si za pravo negativno govoriti o pjevačici i voditeljici. Na neviđenu hajku osvrnula se i spisateljica Milana Vlaović Kovaček koja je u kolumni za Gloriju napisala:

- Ljudi naprosto vole mrziti neke žene, ništa im ne mogu oprostiti. Ako i u jednom trenutku svog života posjedujete iznimnu ljepotu vrijednu zavisti i nešto nalik na savršen život, iako ta slika može biti potpuno lažna, onda postoji velika vjerojatnost da uđete u kategoriju one koju će javnost zauvijek mrziti.

Vlatka Pokos jedna je od tih žena. Doduše, povremeno se i sama nudi zlim jezicima. Poput mnogih političara naprosto ne može izdržati da o sebi ne kaže nešto pohvalno, dok druge često omalovažava i kudi i još uvijek nije shvatila da je takav narativ od strane jedne žene beskrajno iritantan. Kad ga pak slušamo od muškarca u odijelu koji se vozi službenim automobilom - očekivan je i posve razumljiv. Ovakav način komunikacije govori o nečijoj nesigurnosti, ali to bi bila tema jedne druge kolumne.

Druga emisija 'Plesa sa zvijezdama' - i prva eliminacijska - završila je ispadanjem Vlatke Pokos i njezina partnera Matea Cvenića. Zbog tog showa došla je čak iz Kanade, no po glasovima publike odmah je otpisana - a ne može se reći da je najlošije plesala. Dan poslije emisije punih 45 minuta provela sam čitajući članke i komentare vezane uz njezino ispadanje. Nakon 20 minuta osjećala sam mučninu. Mržnja prosuta po Vlatki Pokos bila je epskih razmjera, ne mogu se sjetiti kradljivca, ubojice ili silovatelja koji je bio toliko omražen i kritiziran.

Žene starije od Vlatke pisale su joj da je stara i da se to vidi, likovale su i uživale nad njezinim ispadanjem. Druge su joj poručivale da je isfrustrirana sponzoruša i neka se vrati u Kanadu, kad toliko mrzi Hrvatsku.

Kao prosječna gledateljica emisije o plesu vjerujem da ona i njezin partner nisu bili najgori plesači i da je njezine plesne kvalitete u konačnici nisu koštale. Gnjusne primjedbe o njezinu izgledu ne stoje, Vlatka za svoje godine izvrsno izgleda. Kako je od njezina izgleda mržnja krenula, na njemu mora i završiti, moraju joj poručiti da nije ono što je nekad bila.

Ima nečega u Vlatki Pokos što pokreće emocije u ljudima, u sekundi u kojoj se spomene njezino ime - postaje ogledalo njihovih projekcija. Visina do koje se nekad vinula, kad je bila najljepša i najpopularnija iako je imala dvije hit pjesme, vođenje emisija poput 'Sedme noći' i drugih glamuroznih formata u 90-ima, njezine svima vidljive karte koje je dobila i javna partija koju je s njima odigrala učinile su je ogledalom u kojemu mnogi vide razloge za zluradost i mržnju, zbog vlastitih životnih promašaja i propusta.

Tristo tisuća Hrvata odselilo je u posljednjih desetak godina, ne žele ovdje plaćati poreze, odveli su svoju djecu, nemaju nijedne lijepe riječi za sustav i mentalitet koji tu vladaju, ali iz nekog se razloga iznošenje takvih stavova užasno zamjera upravo Vlatki Pokos, koja se odselila u svojoj 46., jer posla i budućnosti u Hrvatskoj više nije imala.

Nedavno je moja dobra poznanica srela Vlatku na cesti. Bila je ljubazna, opuštena, dobronamjerna i iskrena, onakva kakva na televizijskom ekranu nije uspjela biti i rekla da joj je svojevremeno najteže bilo to što nije imala nikakvu zaštitu. Možda me nećeš razumjeti, jer ti si u braku, dodala je, ali u hrvatskom je društvu ženi jako teško ako nije udana. Razumjela sam što je pokušavala reći, jer sam iskusila poziciju žene u braku i izvan braka. S vremenom sam naučila da postoji mnoštvo majstora, najmoprimaca, stanodavaca i poslodavaca koji drugačije tretiraju rastavljene žene i majke od onih koje imaju muževe. Vlatka Pokos je u pravu kad priča o tom dijelu našeg mentaliteta.

Nitko ne odlazi iz svoje zemlje u dobi od 46 godina ako mu je dobro, rekla je. Razlika između nje i mladih koji su otišli najviše je u dobi. Mnogi joj zamjeraju što nije radila više onda kad je mogla, nije ustrajala u svojoj pjevačkoj karijeri kad se zaljubljivala, nije ustrajala u voditeljskoj karijeri kad se udala. Odustajala je, smatraju, u ime lagodnog života sponzoruše, kako je često vole zvati, a ona je govorila da se posvetila odgoju djevojčice koja je ostala bez majke, odabrala je da bude majka odgajateljica. U Zagrebu su druge majke odgajateljice na ulici završile nekoliko godina kasnije.

A nakon prve emisije 'Plesa sa zvijezdama' najbrojnije kritike pobrala je Franka Batelić, pjevačica i voditeljica, koja je jednom plesala u tom showu i pobijedila i koja se ponaša drugačije od Vlatke Pokos. Zajednička poveznica im je što su obje iznimno lijepe žene. Franka je u braku, dobila je dijete, ali ne želi zanemariti karijeru i živjeti na račun supruga. Može li ovdašnja publika to probaviti; može li žena u Hrvatskoj biti prekrasna, talentirana, imati uspješnog supruga i dijete i biti popularna?

Iživljavanje, izrugivanje, podsmijeh i seksizam koje je dobivala Kolinda Grabar Kitarović pokazali su svu razliku u tretmanu žena i muškaraca. Od svih žena u Hrvatskoj iskreno poštovanje dobiva jedino Djevica Marija. Ostale se onda mogu omalovažavati i mrziti, ponekad će pronaći razlog zbog kojega će neku sažalijevati, ali nikako neće pronaći razlog zbog kojega bi joj nekadašnje grijehe oprostili. Pokretač svih ovih procesa golema je zavist, hrvatski jal, a njegove nositeljice uglavnom su žene koje vjeruju da su zakinute zbog postojanja drugih žena prema kojima je priroda bila blagonaklonija, pri čemu jako griješe, jer patrijarhat je svima suđen i jednako njima upravlja.

I stvarno, kakvi su kriteriji, koje je na kraju svojega sudjelovanja u emisiji spomenula Vlatka Pokos? Kakvi su za muškarce, a kakvi za žene? U najmanju ruku su dvostruki. Gajiti toliku mržnju prema ženi koja nije učinila zlo nikome osim sebi ozbiljna je društvena patologija. Od verbalnog nasilja i javnog vrijeđanja Vlatke Pokos, koja će se vratiti u Kanadu, do nasilja prema nekoj ženi koja je blizu - samo je jedan korak - napisala je Milana Vlaović Kovaček.