‘CANARY BLACK‘

Mlada riječka glumica uz bok slavne Kate Beckinsale: Četvrta je po važnosti u holivudskom spektaklu

Angažman u ovom velikom akcijskom projektu dobila je, kako je rekla, na audiciji

Glumica Romina Tonković

 Nikola Predović

Mlada riječka glumica Romina Tonković jedna je od glavnih protagonistica hollywoodskog akcijskog spektakla "Canary Black", koji se ovih dana počeo snimati u Zagrebu i u kojem glavnu ulogu ima filmska zvijezda Kate Beckinsale. U režiji slavnog francuskog redatelja Pierrea Morela, iza kojeg je niz je uspješnih akcijskih filmova kao što su "96 sati" s Liamom Neesonom, "From Paris with Love" s Johnom Travoltom, "Peppermint" s Jennifer Garner i "District 13" koji je producirao Luc Besson, naša je Romina Tonković, uz još 13 hrvatskih glumaca, dobila četvrtu ulogu po važnosti u filmu.

Angažman u ovom velikom akcijskom projektu dobila je, kako je rekla, na audiciji, a na filmskom će platnu utjeloviti hakericu, premda je u svakodnevnom životu, kako kaže, ne zanimaju dronovi, računala, kao ni tehnologija općenito. Upravo zato u ovoj ulozi vidi velik izazov, a izazovom smatra i činjenicu da ne glumi na materinjem jeziku, a svejedno treba biti uvjerljiva, kao i da igra uz bok slavnoj Kate Beckinsale.

- Trema uvijek postoji, posebno kada se snima na ovako velikim projektima. No, trema je uvijek dobra. U filmu glumim hakericu, u hodu učim o tome, ali ne sumnjam da će sve na kraju dobro ispasti. Moj lik se zove Sorina, zamišljena je kao Rumunjka, ali može biti i Hrvatica. Jako sam sretna zbog uloge i u filmu igram prijateljicu Kate Beckinsale - ispričala je ukratko Romina.

Ova iznimna 28-godišnja glumica, koja već godinama niže uspješne filmske i kazališne uloge, rođena je u Rijeci. Nakon što je u svom rodnom gradu završila diplomski studij Gluma i mediji, takozvanu Šerbedžijinu glumačku školu, tijekom koje je glumila u brojnim prilično uspješnim predstavama u rijeci, Romina se odlučila preseliti u Zagreb gdje je nastavila graditi glumačku karijeru usporedno studirajući na Akademiji dramskih umjetnosti. Glumu je na ADU diplomirala 2021. i iste godine postaje članica Hrvatske drame Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca, gdje je odmah zaigrala u intrigantnoj predstavi "Opasne veze".

image

Kate Beckinsale

Lionssharenews/Backgrid/Backgrid Usa/Profimedia

Učenje dijalekata

Prvu veliku filmsku ulogu dobila je u filmu Arsena Ostojića "F20", po zaboravljenom scenariju Hrvoja Sadarića, gdje je briljirala uz kolegu Filipa Meyera, te osvojila i nominaciju za najprestižniju medijsku nagradu Zlatni Studio. U svojoj prvoj velikoj ulozi, gdje se s Meyerom našla u roli mladih i raskalašenih buntovnika, a koja je uključivala i eksplicitne scene, Romina se odmah pokazala kao velika glumačka nada.

- Jako sam zahvalna što je moja prva prilika na filmu bila toliko velika uloga, s toliko snimajućih dana, s redateljem koji iza sebe ima puno uspješnih filmova, tako da kad se osvrnem na to vrijeme, bude mi drago. Moja uloga je bila vrlo zahvalna, jer mi je nekako u tom trenutku bila bliska, čak smo snimali Martinin stan u Španskom, gdje sam ja odrasla. Eksplicitne scene su bile škakljive, ali ih se sjetim s radošću jer smo se kolega Filip i ja jako zbližili u tim scenama, jer smo to prihvatili kao zezanciju - otkrila je u to vrijeme za Slobodnu Dalmaciju.

Istaknutu ulogu dobila je i u filmu "Ribanje i ribarsko prigovaranje" Milana Trenca, za koju ju je preporučio njezin profesor Rade Šerbedžija, s kojim je glumila i u predstavi "Tko se boji Virginije Woolf?", u režiji Lenke Udovički, i gdje je utjelovila lik Honey. Inače, Šerbedžija je Trenca nagovorio da dođe pogledati jednu od Romininih predstava i tu je pala odluka da dobije ulogu hvarske djevojke.

- Imao sam u početku rezerve može li glumiti hvarsku djevojku. No, ona je bila samouvjerena, rekla je da je glumcima posao da uče dijalekte. Kad je progovorila, sve su se moje sumnje raspršile. I njezin šarm i ljepota dali su dušu filmu - rekao je o njezinoj ulozi u "Ribanju i ribarskom prigovaranju" Milan Trenc.

Uz niz istaknutih uloga u riječkom kazalištu, Romina je već glumila i u nekoliko stranih produkcija, između ostalih i u britanskoj seriji "McMafia", danskom filmu "The Guardian Angel" i švedskom filmu "Dag for Dag". Sve svoje uloge Romina je dobila putem audicije, kamera je iznimno voli, a nerijetko se dogodi da i nekoliko projekata radi istovremeno.

image

Romina Tonković

Zeljko Puhovski/Cropix/Cropix

Film je trajnije uzbuđenje

Kako je otkrila svojevremeno u velikom intervjuu za Jutarnji list, podjednako uživa u filmskim i kazališnim ulogama, a angažmana joj nije nedostajalo čak niti u vrijeme korone, kad je produkcija bila u prilično teškoj situaciji.

- Jako volim raditi na filmu, i to mi je velika strast. Kao i kazalište, i film ima svoju uzbudljivu notu, a posebno se to odnosi na činjenicu da scene koje se snimaju na filmu često nisu sasvim uvježbane, pa ima tih wow momenata u kojima sam sebe iznenadiš. Ma, događa se to i u kazalištu, ali na drugačiji način. U kazalištu svaki dan uvježbavaš, i predivno je kada nakon desete izvedbe isto imaš taj wow efekt, pa skužiš, wow, nešto novo se dogodilo. Uzbuđenje je također tu, ali u filmu je ono nekako trajnije. Film ostaje. Snimio si ga, i zauvijek je tu negdje, dok predstave imaju rok trajanja - komentirala je glumica, dodajući kako smatra da su oba iskustva predivna, te da film i kazalište jednostavno moraju postojati u društvu jer oplemenjuju narod.

- Što je narod bez kulture? To je mrtav narod - napomenula je.

A Romina se u istom razgovoru za Jutarnji pokazala i kao vrlo društveno angažirana, velika pobornica ženskih prava i jednakosti, posebno u vrijeme pokreta "Nisam tražila", domaće inačice #MeToo pokreta.

- Otkako smo u patrijarhatu, prava žena su uskraćena. Mi smo odgajane da mislimo kako nismo sposobne ni za što drugo osim čišćenja, kuhanja i rađanja. Od trenutka kada je muškarac stekao pravo da piše zakone, on vrši supresiju nad ženama. Ne bi me čudilo da u skorijoj budućnosti nekom od tih zaostalih zlotvora padne na pamet da se bori protiv pretjeranog masturbiranja, kao što su u viktorijanskom dobu u Europi i Americi borili protiv žena i djevojki koje su pokazivale pretjerano zanimanje za spolnost. I to se i dalje događa, u nekim selima u Africi gdje zbog mitologije i dalje prakticiraju taj sadizam. Imajući sve to u vidu, pitam se čemu taj konstantni napad na žensku spolnost? Rekla bih da je to zbog straha od nje. Žene su sposobne za puno toga, no stoljećima su zlostavljane. Oduzeti ljudskom biću pravo da određuje što želi činiti sa svojim tijelom je zločin. Zašto se ne borite za zakon o javnoj kastraciji seksualnih predatora? Vjerujem da kada bi došlo do toga, društvo bi to ocijenilo barbarskim, tvrdeći da smo mi kao ljudska rasa napredovali daleko od takvog kažnjavanja - otvoreno je izrazila svoje stavove mlada glumica pred kojom je nesumnjivo iznimna karijera i brojne velike uloge.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
10. studeni 2024 10:08