Iako na radiju radi od daleke 1997., uredniku i voditelju Mariju Jurkoviću i danas je teško reći da mu je radio - posao. Prvi angažman, onaj na Radiju Brod, bio je honorarni. Nije planirao pretvoriti ga u stalni, a kamoli u karijeru. I dok se njegova radijska priča možda odigrala spontano, to ne znači da je baš posve slučajno završio na radiju. Poput mnogih ljudi s ovih prostora, Jurković je odrastao uz radio. Kako je rekao u razgovoru za Jutarnji, u kući u kojoj je živio s roditeljima, sestrom i bakom, radio je stalno svirao. Najviše se slušao Radio Zagreb. Jurkovićev se svijet iz temelja promijenio kada je od ujaka iz Švedske dobio Sonyjev radijski prijamnik sa slušalicama. "Tad se otvorio novi svijet, u kojem sam u nekom svom kutku mogao početi istraživati različite radijske postaje i prije svega sjajnu glazbu", kaže Jurković.
Glasati za finaliste Zlatnog Studija možete OVDJE
Vrata prvog posla na radiju otvorila mu je upravo - glazba. Mladen Wagner, glazbeni urednik na Radiju Brod i Jurkovićev prijatelj, pozvao ga je da sa slušateljima podijeli svoju ljubav prema glazbi. Emisija se zvala "Glazbene boje", a Jurković kaže da još uvijek ima njezine snimke. Istu uzbuđenost koju je doživio prije emitiranja prvih "Glazbenih boja", ali i svake sljedeće emisije u kojoj pušta glazbu, osjeća i danas. "Nepotrošiva je to želja da nešto što si čuo, što ti je lijepo i kvalitetno, podijeliš sa slušateljima", objašnjava Jurković. Nakon "Glazbenih boja" vodio je jednu emisiju za djecu koja je bila na tragu legendarne "Tonkice Palonkice frrr" Mladena Kušeca, a ističe da je osobito uživao u radu na humorističnoj emisiji "Vikendica".
Troje već plače u kutu...
Jurković je na Radiju Brod proveo tri godine, a onda je 2000. prešao na Radio Slavonija. Ondje radi i danas, a uz posao urednika i voditelja obnaša i dužnost direktora programa. Čim je došao na Radio Slavoniju, počeo je raditi emisiju "Dječji svijet", koja je tijekom godina stekla veliku popularnost. Naoko jednostavnu emisiju koja se temelji na razgovorima s djecom vrtićke dobi nije lako napraviti, ističe Jurković. "Dođeš u dječji vrtić s mikrofonom, dvoje mališana odmah trči prema tebi, troje već plače u kutu od straha da njih nešto ne pitaš, a ostali s distance promatraju i čekaju", šaljivo će. "Krenemo od zadane teme i obično dobijemo genijalne stvari. Važno je spustiti se na dječju razinu, ili možda je bolje reći, uzdići se na njihovu razinu, jer djeca su genijalno jednostavna i iskrena. Uvijek oduševe svojim odgovorima i razmišljanjima."
Premda je direktor programa Radija Slavonija, koji program emitira 24 sata dnevno na području Brodsko-posavske županije i Požeško-slavonske županije, Jurković naglašava da program zajednički oblikuju svi zaposlenici radija, od novinara i voditelja do marketingaša. Program formiraju prema slušatelju, odnosno stavljaju se na njegovo mjesto. "Nastojimo pratiti i doznati sve što se događa u našoj sredini, koliko god je to moguće", kaže Jurković. "Ljudi vole kad spomenemo njihovo mjesto, njihovu priču, kad ih posjetimo i porazgovaramo s njima. I taj dio posla mi predstavlja i najveće zadovoljstvo. Ali to je ujedno i najveći izazov."
Čitatelji mogu glasati jednom dnevno, dok će pretplatnici premium sadržaja Jutarnjeg lista moći glasati više puta unutar 24 sata. Postanite i vi pretplatnici premium sadržaja klikom OVDJE
Potvrda da se predan rad isplati stigla je Jurkoviću u studenom 2025. godine, kada je na Danima Hrvatske udruge radijskih nakladnika (HURIN) dobio nagradu "Najbolji radijski voditelj". Ubrzo bi mu na adresu moglo stići još jedno priznanje. Naime, Jurković je nominiran za nagradu Zlatni Studio u kategoriji najboljeg radijskoga glasa. "Nominacija je sama po sebi veliko priznanje, prije svega zato što mi iz ‘malih‘, lokalnih medija rijetko dospijemo pod svjetla nacionalnih pozornica. Zato je doživljavam i kao ispravljanje male nepravde prema brojnim, sjajnim, vrijednim kolegicama i kolegama s lokalnih radija koji nemaju ni približno jednake uvjete rada, sredstva, plaće, skupu produkciju, doseg, ekskluzive svih vrsta, gostovanja najvećih zvijezda i sve druge vrste prednosti koje status nacionalnih medija donosi... A opet rade sjajne, velike i dobre stvari za svoju sredinu i ljude koji u njoj žive", napisao je Jurković na svom Facebook profilu nakon objave nominacija za 9. Zlatni Studio.
Proputovao pola Europe
O Jurkovićevu se radijskom glasu ne može govoriti, a da se ne spomene njegova druga, još duža karijera - ona u glazbi. Naime, već je 30 godina aktivni glazbenik, primarno basist. Bas-gitara mu je omogućila da proputuje, kako kaže, "pola Europe", a svirao je s nekima od najvećih hrvatskih i regionalnih glazbenih umjetnika, od Olivera Dragojevića, Josipe Lisac i Dina Dvornika do Halida Bešlića, Dine Merlina i Harija Varešanovića.
Prve ozbiljnije korake u glazbi napravio je kao 16-godišnjak, oko 1980., kada su ga poznati brodski glazbenici, bubnjar Zoran Vlasac te gitarist i pjevač Cvjetko Arbanas, zamolili da na jednoj svirci zamijeni basista iz njihovog tadašnjeg sastava SG Band. "Ja sam inače svirao gitaru, ali sam u dvije noći naučio cijeli repertoar benda, a oni su me nakon toga pozvali da ostanem u njemu. Taj poziv je promijenio sve i usmjerio me prema glazbi", otkriva Jurković. Pored SG Banda, Jurković je svirao u Vremeplovu, koji mu je bio glavni bend u mladosti, te grupama Curino cvijeće i Casablanca, a povremeno je svirao i u Sing-Singu. Zadnjih dvadesetak godina svira u Bravo Bandu.
Iako je poznat po umijeću na basu, Jurković kaže da se dugo nije vidio kao basist. Zavolio ju je za vrijeme služenja vojnog roka u Mostaru. "Upao sam u vojni orkestar te upoznao ekipu zbog koje sam se zaljubio u bas. Bubanj je svirao Srđan ‘Žika‘ Todorović iz Discipline kičme i Ekatarine Velike, a gitaru Zoran ‘Jex‘ Jäger iz The Bastardz. Uz takve genijalce, valjalo je zasukati rukave i početi vježbati. Bilo je to najljepše vrijeme u mom glazbenom razvoju."
Kako bas i bubnjevi čine okosnicu ritam-sekcije, zanimalo me koji je poznati glazbenik s kojim je Jurković surađivao ostavio najjači dojam svojim osjećajem za ritam i bas. Moja pretpostavka da je to upravo Dino Dvornik ispostavila se točnom. "Imam i danas neke snimke svirki s Dinom zbog kojih se naježim. Imao sam priliku provoditi vrijeme s njim i u studiju i privatno, ne samo na pozornici. Bio je totalno u glazbi, predivno stvorenje. Genijalac", kaže Jurković. Što se pak bubnjara tiče, njegove glazbene braće po ritmu, Jurković kaže da voli one koji sviraju čisto i precizno, poput njega. "Često su me hvalili zbog toga što sviram jednostavno i funkcionalno. Zato najviše cijenim čvrste i postojane bubnjare, koji svirku začine mjerom i ukusom", pojasnio je.
Na pitanje o glazbenicima s kojima bi volio podijeliti pozornicu, Jurković priznaje da mu popis nije dugačak. Ipak, izdvaja trenutačno njemu omiljeni požeški bend Electric Corn. "Ali za to bih morao biti puno bolji basist, jer tamo svira moj dragi prijatelj Zvjezdan ‘Zveki‘ Marjanović, jedan od najboljih na ovim prostorima", s poštovanjem će Jurković.
Osvojio je i Porina
Da bi bogata glazbena biografija Marija Jurkovića bila još bogatija, on je i vlasnik Porina. Nagradu za najbolju folklornu pjesmu dobio je 1999. godine, za numeru "Pitat će me, gdje si ti", za koju je 1995. napisao glazbu i tekst. "Ta pjesma, točnije demo na kojem sam ja otpjevao tekst, dugo je bila ‘u ladici‘", kaže Jurković. "Onda sam u hladnom kombiju, par sati prije dočeka Nove 1999. godine, radio intervju s frontmenom Najboljih hrvatskih tamburaša Stankom Šarićem, koji su tu noć svirali na brodskom Korzu. Na kraju sam ga stidljivo pitao bi li poslušao jednu moju pjesmu i pustio mu demo. On je odmah rekao da je pjesma sjajna i pitao me što ću s njom, bih li je prodao njima. Rekao sam da prodao sigurno ne bih, ali bih im je s posebnim zadovoljstvom poklonio."
Nekoliko tjedana kasnije, Šarić je nazvao Jurkovića kako bi mu rekao da je pjesma nominirana za Porin te da treba doći u Makarsku na dodjelu. "Otišao sam tamo više kao novinar, dva dana snimao izjave, fotkao i dobro se zabavljao, ne očekujući apsolutno ništa. Bio sam za stolom s prijateljima Antunom Tonijem Blažinovićem i Ivanom Koprivčevićem iz grupe Legen, koji su te noći već osvojili dva Porina za soundtrack Gustlove predstave ‘Maraton‘, i kad je Husein Hasanefendić iz Parnog valjka pročitao moje ime u kategoriji najbolje folklorne pjesme, bio sam iskreno šokiran, ali manje od svih ostalih koji su me znali samo kao novinara", prisjeća se Jurković te nevjerojatne večeri.
Jurkovićeva biografija na stranicama Radija Slavonija otkriva i jedan zanimljiv detalj - on, naime, ističe kako posebno voli svirati u svatovima. Kad sam ga pitao zašto su mu te gaže tako drage, objasnio mi je da je ključ u atmosferi. "Svatovska karijera polako ide kraju, ali mi je u svatovima uvijek bilo lijepo. Dolaziš među sretnu i nasmijanu publiku i takva gaža je uvijek osuđena na uspjeh", kaže Jurković.
Ljubav prema glazbi koju gaje i Jurković i njegova supruga Marijana prenijeli su na kćeri Lindu i Petru. Obje su završile glazbenu školu i sviraju klavir, no Linda se jedina njome bavi profesionalno. Diplomirana lingvistica s apsolutnim sluhom trenutačno živi u Zürichu, gdje na jednom učilištu podučava klavir i pjevanje, a vodi i vlastiti projekt Events by Elements.
Na moje pitanje bi li se Linda snašla i na radiju, Jurković odgovara bez oklijevanja. "Na radiju bi radila s lakoćom, bila je i station voice na nekim zagrebačkim postajama, a nakon jednog probnog snimanja kod prijatelja Nikše Bratoša u studiju, on mi je rekao da Linda, kao školovana lingvistica ugodnog glasa i apsolutnog sluha, može raditi - sve. No, mislim da joj je glazba ipak važnija. I nekako mi je drago zbog toga", s ponosom će Jurković.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....