Što se dobije kada spojite bezvremensku eleganciju splitske festivalske dive i moderni senzibilitet mlade vinkovačke zvijezde? Dobije se glazbena čarolija koja ruši sve generacijske barijere! Jasna Zlokić, naša proslavljena glazbena dama čije hitove danas s jednakim žarom pjeva i publika koja se nije niti rodila kada su nastali, ponovno osvaja eter, i to novim singlom "Ljudi poput nas" koji je snimila u duetu s talentiranim Jakovom Jozinovićem.
U susret velikom, već rasprodanom koncertu u zagrebačkoj Tvornici kulture s Jasnom smo pretresli sve - od njezinih rigoroznih kriterija za pjesme, preko Torcidina "guranja" njezinih hitova novim generacijama pa sve do čari putovanja u kombiju i razmišljanja u krevetu nakon koncerata. Svaku pjesmu koju snimi najprije duboko proživi u sebi. Tako je bilo i s najnovijim singlom "Ljudi poput nas", koji je otpjevala u duetu s Jakovom Jozinovićem.
- Sve pjesme moraju zadovoljiti moje kriterije, a to je prvenstveno tekst jer ja ljudima moram ispričati priču. To je moja nit vodilja pri svakom odabiru. Tip sam pjevačice koja mora znati koju poruku šalje i što će ljudima reći. Ako me priča dirne, tek tada dolazi melodija koja sve nadopunjuje. To su dvije spojene posude i jedna bez druge ne funkcionira.
Kako su godine prolazile, tako su i njezini kriteriji postajali sve rigorozniji.
- Važno je reći da ima i onih pjesama koje su za veselje, koje slave radost života, za razliku od onih koje su za slušanje i uživanje. Tijekom karijere snimila sam razne vrste pjesama, no kako sam sazrijevala i odrastala tako su kriteriji postajali sve viši. Jednostavno želim biti tumač pjesme koju pjevam.
A kada govori o najnovijem singlu, ova glazbena dama otkriva da ju je već na prvu privukao naslov "Ljudi poput nas".
- Naslov je ilustrativan. Danas nedostaje ljepote i ljudi koji nose toplinu i empatiju, onih koji pomažu jedni drugima kako bi do izražaja došla ljepota življenja. Pritom ne mislim na iskrenost koja ugrožava pristojnost. Smatram da takvih ljudi ima, ali ih na neki način treba probuditi. Zato mi se taj naslov i svidio, jednako kao i glazba. Moram priznati da se to ne događa često. Budući da je pjesma već imala svoj aranžman, njezin put do mene bio je lakši.
Pjesmu je otpjevala s mladom glazbenom zvijezdom Jakovom Jozinovićem, a ono što je Jasni Zlokić bio prvi kriterij jest da su im glasovi kompatibilni.
- Imamo dodirnih točaka u našim interpretacijama, boji i senzibilitetu. Lijepo se nadopunjujemo i spojili smo naše vokale kao da su jedan. Dojmilo me se to što se Jakov potpuno poistovjetio s pjesmom, bez obzira na veliku razliku u godinama. On je uistinu na tragu glazbe koju ja pjevam. Na neki način rehabilitira sve te pjesme koje volimo i ja i moja generacija. Dao im je prostor, prepoznao ih je, a dijeli ih i sa svojom mladom publikom. To je lijep čin koji mi se jako dopao.
Već u prvim kadrovima spota može se primijetiti kako je Jasna Zlokić jednostavna i prirodna te je nemoguće uočiti veliku razliku u godinama naspram mladog Vinkovčanina.
- Svjesno sam išla na taj "đir" jer sam uistinu razmišljala kako bih trebala izgledati uz njega i kako sebe prezentirati u tom spoju. Možda je iz mene izašla neka dječja radost, odlučila sam biti potpuno prirodna, onakva kakva i inače jesam i što nosim u sebi. U ovom se slučaju dogodila lijepa energija i spot zrači nevjerojatnom toplinom i iskrenošću. Tako sam sebe u tom videu doživjela i prezentirala.
Pjesmu još uvijek nije izvela uživo, no priliku za to imala je na rasprodanom koncertu u zagrebačkoj Tvornici kulture. Ne krije da joj komentari u medijima laskaju i svi su vrlo ugodno iznenađeni.
- Kada sve zbrojim, vidim samo prekrasne osvrte na taj duet. Drago mi je što ljudima nije zasmetao generacijski jaz, nego su ga, dapače, oduševljeno prihvatili. I meni se čini da smo u tome uspjeli.
Predstojeći je koncert poseban jer prostor u koji već tradicionalno dolazi obiluje mlađom publikom, a nastup ima pomalo rokerski štih.
- U Tvornicu kulture vuče me ta bliskost s publikom jer su mi ljudi veoma blizu. Ne mislim pritom samo na fizičku blizinu, nego me nevjerojatno raduje atmosfera koja uzavrije već s prvim taktovima. Uz mene je dosta mlade publike čiji je val pokrenula navijačka skupina Torcida zbog pjesme "Ja sam ti jedini drug", koju su izabrali za svoju svojevrsnu himnu. Tako se, naravno, došlo do mase svih tih mladih ljudi. Upravo je ta pjesma probudila sve moje druge hitove koje mladost dotad nije znala jer je jedna povukla drugu. Tu se dogodila jedna predivna generacijska smjena. Znaju apsolutno sve moje pjesme i upravo su to razlozi zbog kojih mi je ovakav prostor blizak.
Ipak, napominjemo ovoj velikoj pjevačici da ima dug i prema svojoj dugogodišnjoj publici koja bi je žarko voljela čuti u nekom otmjenijem prostoru.
- Svjesna sam da moram održati koncert u KD-u Vatroslava Lisinskog. To su ljudi koji me prate od mojih početaka i sigurno ću u neko dogledno vrijeme najaviti koncert u tom hramu glazbe. Ali morate shvatiti da se trenutačno vodim svojim osjećajem i stavom. Bez obzira na to što se nastupi odvijaju intenzivno, što nije lako, mene to zapravo odmara.
S godinama se mijenjaju trendovi i dolaze neki novi vjetrovi, ali Jasna Zlokić nikad nije podilazila trendovima. Znala je sačuvati svoje glazbene vrijednosti.
- Nema potrebe mijenjati se. Postoji jedna neraskidiva nit, stabilnost i dosljednost, kako u životu tako i u glazbi. Na neki način živim onako kako i pjevam. Bitna mi je dosljednost. Kako biram pjesme, na isti se način odnosim i prema svojoj publici. Naravno da dolaze novi mladi ljudi i da se prezentiraju na neke nove načine. Sve se promijenilo. Mi smo išli stepenicu po stepenicu, gradili se, osvještavali i malo-pomalo stvarali karijere. Pa nisam mogla doći na pozornicu Splitskog festivala tek tako. Tijekom karijere primila sam brojna priznanja, dobivala titule pjevačice godine, a uz glas su mi se dogodile i obožavane pjesme. Naravno, imala sam sreću da su mi pjesme pisali najveći, a prvenstveno mislim na Rajka Dujmića. Zahvalna sam na tome dok sam živa. Danas je drugačije, novo vrijeme donosi brzinu i intenzitet.
Popularnu pjevačicu pitamo zamjera li si što tijekom svih ovih godina.
- Od svojih glazbenih početaka ja sam bila supruga i majka i to mi je bio najvažniji moment u životu. Naravno da je to ujedno i karika koja čovjeka sputava u nekim drugim idealima. Upravo sam se iz tog razloga odricala nekih velikih snova. Ali obitelj je na prvome mjestu i uvijek će biti. U nekim je trenucima bilo teško jer su i oni morali razumjeti mene. Ali opet, sve je nekako išlo zajedno. Za sve je trebalo biti jak i imati puno snage. Osobno, veća zadaća od karijere bila mi je da moj sin postane pravi i dobar čovjek. Opet ću reći, meni je to bila najzahtjevnija zadaća.
No, samoj je sebi rekla kako nema razloga da prestane ispunjavati svoje snove.
- Zašto bi mene dijete i suprug sprečavali da živim svoj san, da ostvarim svoje pjevačke snove i ljudima pokažem svoju dušu i svoj talent? Nisam čekala da mi netko kaže da sam talentirana, sama sam to osvijestila u sebi i bila vrlo samouvjerena.
A na pitanje gori li u njoj i dalje isti onaj plamen od nekoć, odgovara:
- Naravno da više nisam u "ful gasu" i sprintu jer su mi i godine takve. Ali kod mene sve može sporije, a jednako lijepo, kvalitetno i s velikom željom.
I zato je ovu posljednju pjesmu koju je snimila prigrlila uz sebe kao da joj je dvadeset.
- Ako me pitate zašto, to je zato što je to jedini iskreni put - pošteno i profesionalno. Možda je riječ "profesionalno" malo prekruta. Uvijek kažem da me srce vuče, u meni se sve probudi kad me nešto dotakne. Inače sam vrlo odgovorna i poštujem ljude. S godinama postaneš mudriji pa inercijom zaobiđeš ono što ti ne odgovara, ali još uvijek u meni ima bunta. Ponekad odmah skočim, ali to je dokaz da sam u srcu i duši još uvijek mlada. Imam snage boriti se s onim što ne valja.
Ovoj rođenoj Velolučanki, unatoč bogatom iskustvu, i dalje radost čine male stvari poput putovanja s bendom u kombiju, dobre zezancije i puno smijeha.
- Uvijek putujem s glazbenicima jer mi je to puno lakše nego da sama vozim. Sama sam to izabrala jer je atmosfera vesela, a i svi smo konstruktivni. Pjevamo, razmjenjujemo mišljenja, smijemo se. Bude u kombiju i umora i neispavanosti, ali sve su to čari ovog posla. Muzičari su mi jako dragi, fini momci, i zbog te pozitive na koncert dođem punih baterija. Čak i ne osjetim da smo bili na cesti četiri ili pet sati. Morate znati da je logistika ovog posla jako teška jer ljudi misle da smo mi katapultirani iz doma ravno na scenu. Posebno je teško ženama.
Priznaje da je nakon koncerta još dugo drži adrenalin i jako teško odmah zaspi. Nije od velikih druženja jer je, kaže, nakon dva sata pjevanja svlada umor.
- Osjećam ispunjenost, ali nisam za velika druženja nakon nastupa. Brzo se povučem u sobu, ali ne mogu zaspati. Mučim se, vrtim filmove u krevetu neko vrijeme dok me ne svlada san. Nije svaki koncert isti, ali publika me zna povući pa ostanem na pozornici dulje jer nas preuzme euforija. A katkad znam publici reći: "Nemojte se ljutiti, ja više ne mogu". Onda se oni počnu smijati, skandirati i pljeskati. Uvijek sam iskrena, kažem ono što osjećam. Njima je to simpatično jer sam im netko koga vole. Ja za njih nisam zvijezda kojoj su se došli diviti, nego su došli nekome koga uistinu vole. Znam im reći: "Idite doma, dosta vam je bilo", a onda se svi smiju i plješću. A vrlo je jednostavno objasniti zašto je to tako: zato što ih ne varam.
Listajući uspomene, pitamo poznatu pjevačicu zna li joj se dogoditi i poneki gaf na svirkama uživo.
- Zna mi se dogoditi da me ne posluži grlo kako treba, ali to su neke više sile. Znam zaboraviti tekst neke svoje pjesme pa kako pjesma ide dalje, svjesna sam da imam blokadu. No, imam rješenje u tim situacijama: na licu mjesta izmislim novi - smije se Jasna Zlokić, otkrivajući da nikada nije pala na pozornici.
- Znate zašto? Zato što se ja nikada ne bacam. Moji pokreti više izlaze iznutra. To je neki moj "grif". Znam i publici reći da sam zaboravila tekst pa ih zamolim da nastave sami bez mene. Služim se svojim urođenim humorom koji odlično prolazi kod publike. Komentiram i sebe, ali i njih u tom trenutku. Tu spontanost jednostavno nosim u sebi.
Kaže da prati što se događa na sceni, prati rad svojih bliskih kolega i pogleda nešto zanimljivo na televiziji.
- To je dio mojeg posla. Pratim Melodije Jadrana, Eurosong, ali, ruku na srce, i nema toga previše. Znam čuti neku novu pjesmu i imam potrebu pohvaliti je ako mi se svidi. Sjećam se da mi se jako dopalo ono što su otpjevali Matija Cvek i Eni Jurišić. Izvrsna mi je bila njihova izvedba i iskreno sam im čestitala kad smo se sreli na koncertu u Samoboru. Bilo mi je baš veliko zadovoljstvo. Kad je Zorica Kondža pjevala "Zauvijek" na Splitskom festivalu, rekla sam joj da ju je otpjevala izvanredno i da joj je pjesma vrhunska. Hoću reći da imam potrebu poručiti kolegama da mi je drago i da me raduje kad je nešto lijepo i dobro.
Žao joj je što više nema zajedničkih glazbeničkih druženja kao nekad. Rijetki su trenuci kada se nađu na istom mjestu i žali zbog toga.
- Fali tog šušura. Nedavno je bila večer za Gabi, Arsena i Matiju pa sam osjetila tu privrženost, no malo je takvih trenutaka. Nekada smo bili non-stop zajedno, bilo je događanja, zajedničkih koncerata u Lisinskom, druženja, razmjenjivanja mišljenja, dobrih zdravica... Devedesetih nije bilo dana u tjednu da se nismo okupili u toj dvorani, uvijek je bila dobra prigoda za pjesmu. Nedostaje mi to, kao i smijeh uz Arsena i Olivera. Je li to nepovratno izgubljeno, ne znam. Mislim da je ta epoha ipak zatvorena. Nadam se da će mladi osvijestiti da nije imperativ samo postići uspjeh jer postoje i neke druge, lijepe i trajne vrijednosti.
