Nekoliko mjeseci nakon "Najljepših europskih sela" Robert Knjaz vratio se na HTV s novim projektom - "Znamo li što jedemo?".
Na javnoj televiziji ponovno mu je dodijeljen udarni termin, onaj ponedjeljkom na HTV1 od 20.15 sati, što ne treba čuditi jer Knjaz je još davnih dana dokazao da ono što njegova producentska kuća živopisnog naziva, baš kao što su živopisni njegovi serijali - Sirovina i sinovi - radi, radi sjajno. Radi se o zabavno-edukativnom serijalu u kojem se kroz osam epizoda prikazuju sve zanimljivosti iz prošlosti i sadašnjosti vezane uz devet naciji omiljenih jela. Svaka je epizoda jedno jelo: burek, sarma, ćevapi, janjetina, pizza, juhe i hamburger, a jednu epizodu dijele čak dva omiljena hrvatska ručka - purica z mlincima i pašticada. Prvu, upravo emitiranu epizodu posvetio je, kako je to sam opisao, "najpoznatijem ljubavnom trokutu" - bureku, jelu oko kojeg vlada vječni prijepor kada je u pitanju njegov nadjev. Slijedi nam u idućim epizodama Knjazova istraga o tome zašto je Churchill volio zagorsku puricu, tko je izmislio pašticadu i tko je kraljici Elizabeti servirao ćevape,...
Kako ste uopće došli na ideju obraditi temu hrane?
- Volim raditi emisije po principu ‘nepoznato o poznatome‘. Zadnjih godina puno nas je emisija naučilo kako kuhati, ali malo tko nam je objasnio što je to na našim tanjurima. Kaže se ono si što jedeš, pa hajdemo saznati kako su nastala ta jela, tko i gdje ih je izmislio, kakvo je obiteljsko stablo i kako ih pripremaju druge nacije. Imaju li vitamina i minerala, što kad bismo ih jeli svaki dan, kako ta jela izgledaju na drugom kraju svijeta i još sto toga kako i zašto. Tako da je svaka naša epizoda prepuna zanimljivosti i korisnih informacija koje mnogi nisu znali.
Čime ste se vodili kada ste odlučivali koja ćete jela obraditi?
- Iskreno, ovo je tema koja može ići više sezona pa sam za početak krenuo populistički s jelima koja se u Hrvatskoj najviše jedu i naručuju. A burek, sarmu i ćevape smo snimali u ovoj sezoni da nam produkcijski bude jeftinije jer su sva ta jela vezana uz Istanbul i Sarajevo, pa da ne putujemo dvije godine zaredom na isto mjesto.
I? Koliko ste vi znali što jedete? Što vas je najviše iznenadilo?
- Nisam imao pojma koliko je to zanimljivo područje. Svaka je emisija krcata novim informacijama i stvarno je zabavno pratiti put tih namirnica kroz vrijeme i prostor, od njihova ‘rodilišta‘ do naših tanjura. Ali najviše me iznenadio Don Gorske kojeg smo snimali u SAD-u i koji od 1972. svaki dan jede Big Mac pa ih je dosad pojeo više od 34 tisuće. A kako izgleda on i njegov zdravstveni karton, pravo je iznenađenje.
Koje se jelo pokazalo najspornijim? Onako, rekla bih na prvu burek...
- Istina, i zato je epizoda s burekom išla prva. Meni je jedna od dražih i mislim da su svi burekoljupci uživali. Uz Zagreb i dijelom Split, snimali smo u kolijevci bureka, Turskoj, i glavnom gradu burekoljubaca, Sarajevu. Istražili smo kako se sprema idealan burek, zašto pomaže nakon čašice više, našli najmanji burek na svijetu, upoznali pjesnika koji mu je posvetio 200 pjesama i napokon pokušali razriješiti drevnu enigmu: sirnica ili burek sa sirom?
Što je bilo najteže za obraditi? Jer sve su ovo onako na prvu poznata jela, puno je emisija snimljeno o nekima od njih. Zato u takvom slučaju nikada nije lak zadatak dati novi kut, pogled na temu, pružiti nešto novo...
- U serijalu je najteže bilo od silne količine informacija selektirati što je bitno i to složiti u smislenu i zabavnu cjelinu koja ima naraciju. A od epizoda najizazovnija je bila juha jer ih na svijetu ima par tisuća, pa što odabrati za emisiju? Ali kad zagrebete u povijest juha, to je prezanimljivo. Pa onda zašto je pileća juha ljekovita, kakav je bonton kod jedenja juhe, zašto na istoku srču ili podriguju nakon jela? Zašto se nekad juha pila i kako je izmišljena žlica? Što se dešava u organizmu kada pojedemo juhu i tko to u Hrvatskoj na sebe tetovira juhu. Snimali smo i čovjeka koji je u Singapuru dobio Michelinovu zvjezdicu za svoju hranu s uličnog štanda te nam objasnio zašto se u Aziji vrela juha jede od jutra, a ne samo kad si bolestan, kao mnogi kod nas. Pa Andy Warhol i njegove Campbell juhe, pa kako se radi juha u vrećici, a kako domaća juha u 20 minuta... Ma epizode su krcate informacijama za sve ljubitelje hrane.
Kako je izgledala produkcija showa? Koliko ste se ovog puta naputovali i gdje ste sve bili?
- Prošlu smo godinu vozili slalom i istodobno snimali tri serijala - ‘Knjaz kod Vatrenih‘, ‘Najljepša europska sela‘ te ovaj serijal, tako da su snimanja počela u proljeće 2024., a montaža upravo sad završava sa zadnjom emisijom o sarmi. Snimali smo u Italiji (pizza - Napulj), Njemačkoj (Hamburg), SAD-u, Turskoj, BiH i, naravno, u Hrvatskoj. U emisiji sudjeluje puno stručnjaka, ljudi koji su svjetski poznati kuhari, imamo i par dobitnika Emmyja, pa kuhara koje je Netflix snimao u serijalu ‘Chef‘s table‘, ali i puno nepoznatih i zanimljivih ljudi i gurmana.
A jeste li nabacili koji kilogram snimajući ovu emisiju?
- Uboli ste u sridu (smijeh). Kao da mi nije bilo dosta borbe s par kila viška koju vodim godinama, sad sam se još uhvatio snimanja hrane i naravno da se to vidi na meni. Naprimjer, u jednom danu imali smo dogovoreno snimanje četiri ćevabdžinice u Sarajevu; Želji, Ferhatoviću ili Petici, Mrkvi i Hodžiću. Naravno da se svatko od njih ljuti ako ne probaš njegove najbolje ćevape u Sarajevu i nije ih briga što ih imamo četiri u danu, a nakon njih još smo snimali i burek u Oklagiji. Ako tada nisam puknuo, neću nikad. Ali zato sam po povratku sa snimanja postio 36 sati, samo voda, da se vratim u normalu.
Jeste li se možda odlučili iz bilo kojeg razloga da vam se neko od ovih jela više neće naći na meniju?
- Nisam se odrekao nijednog jela, ali sam pojačao juhe jer sam iz emisije shvatio koliko su zdrave i neophodne za naše zdravlje. No bilo je izazovno montirati svaku emisiju jer kad danima na ekranu gledaš na primjer pizzu, kako je ne naručiti? A mi smo radili čak devet jela. Tako da su sve naše montažerke i montažeri bili u iskušenju. A najteže mi je u životu jesti janjetinu, iako ju rijetko jedem, jer više sam ljubitelj azijske kuhinje. Bude ti žao tog preslatkog janjeta, ali kad dođe plata, kao da ti neko stavi mrenu preko očiju i savjesti pa ne možeš odoljeti hrskavom zalogaju.
Koliko vam je bila komplicirana poslovno prošla godina, jer paralelno ste radili i ‘Najljepša europska sela‘, a naravno to vam nije bio jedini projekt?
- Često me pitaju zašto toliko radiš, ali to je kao da pitaš slikara zašto slika. Moram, jer bez toga nemam smisao. A s druge strane, toliko ljudi radi puno teže i zamornije poslove. Recimo, bio sam u rudniku u Kaknju, 600 metara ispod površine, pa to je pakao, a ljudi su unutra i ne žale se. Tako da sam zahvalan Bogu na prilici da radim ovo što me ispunjava i ništa mi nije teško. Uglavnom, (smijeh), jer i kod mene ima kriza, ali jako brzo prođu.
Na ovu temu emisije lako se da zamisliti druga sezona - znamo li što pijemo? Jeste li razmišljali i o tome? Ili je to već onako prirodno došlo jer ne treba jesti, a da se grlo ne ‘podmaže‘?
- Upravo tako, imamo materijala za još dvije sezone, jer tko ne bi volio saznati sve o pivi ili vinu? Ali hrana ipak nudi više epizoda, naprimjer tijesto koje je zapravo nastalo u Kini, a ne u Italiji, pa grah, sladoled, pršut i kulen. Riba je tema za cijeli serijal, a ne samo epizodu, a tek riža od koje su i skradinski i crni rižoto, ali i sushi, pa gljive kojih je znanstveno opisano 70 tisuća, a pretpostavlja se da ih ima milijun i pol vrsta. Tu je i lički i međimurski krumpir, povrće koje u svijetu ima više od 400 vrsti, kruh naš svagdanji, čokolada bez koje nema života..., sve su to prezanimljive teme. A gdje su još kolači; fritule, štrudle, ma ajme...
Koliko ste zadovoljni kako je ovaj projekt ispao?
- Dosta sam zadovoljan, iako je dio mene veliki kritičar i misli da uvijek može bolje, ali treba pitati gledatelje, oni su najbitniji. Ovaj je projekt na tragu ‘Životinja‘ i ‘Osjećaja‘, sličan koncept, dinamičan i informativan s notom ‘zeke‘, jedan mozaični program pun malih zanimljivosti koje poput puzzli daju širu sliku nečega što je dio nas cijeli život. Tako da se veselim emitiranju.
I za kraj, vječno pitanje - što nam Knjaz novog sprema ili barem koje su želje? Koji su planovi za 2025.?
- Paralelno dovršavamo montažu ovog serijala i pripremamo se za snimanje pilota za sitcom krajem ožujka ‘Kako preživjeti u Hrvatskoj‘ s Codyjem McClainom Brownom, Lanom Barić i Snježanom Sinovčić. Riječ je o zabavnom igranom serijalu u kojem se Cody, stvarna osoba, Amerikanac koji je postao splitski zet i živi u Zagrebu, šali i propitkuje hrvatske običaje i način života. A paralelno se spremamo za drugu sezonu ‘Hrane‘ i razvijamo tri nova zabavna dokumentarna projekta za televizije. Kod nas je uvijek zabavno i prometno više nego na kolodvoru...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....