KAKO JE ŠPIČEK OSTAO JEDINI IZ ORIGINALNE POSTAVE ŽIRIJA OMILJENE KULINARSKE EMISIJE 'Možda im nešto i vrijedim...'

Jesmo li doma već napravili zimnicu? Nego kaj! Paprika je nakiseljena, krastavci su nakiseljeni. Pekmez od marelica i breskvi je napravljen. Ajvar je mama, nažalost, napravila bez mene, jer sam ja imao obaveza. Mi taj posao oko zimnice već polako privodimo kraju. Dobro, još treba zelje nakiseliti, ali krumpir je skopan. Sedam pajcekov je v kocu, sad još i to treba napraviti, a poslije toga smo mi sasvim spremni za zimu i sve nedaće koje nas čekaju - kaže Tomislav Špiček (42), omiljeni član žirija televizijskog kulinarskog showa RTL-a “Tri, dva, jedan - kuhaj!”, čija je peta sezona krenula ovog tjedna.

Tijekom proteklih godina dogodile su se mnoge promjene u žiriju, ali Špiček je tu “navek”. Zbog svoje stručnosti, televizičnosti, ali i iskrenosti ubrzo je postao ljubimac televizijske publike, u čemu ga nije mogao zasjeniti čak ni mladi dalmatinski kuhar Ivan Pažanin koji je, na žalost pripadnica ljepšeg spola, ove godine izostao iz emisije. Zamijenio ga je Mate Janković, zbog kojeg će, siguran je Špiček, također veselo zaigrati mnoga ženska srca.

Prvi dojmovi

- I Ivan i Mate su baš pravi, feš dečki - kaže Špiček, kojeg veseli sudjelovanje u kulinarskom televizijskom showu.

- Meni nije problem žirirati jer radim u Zagrebu. Vjerujem da bi i Ivan rado ostao u emisiji, ali on sad ima sezonu dolje u svom restoranu u Dalmaciji. Željka Klemenčić postala je majka malog djeteta, normalno da ne može biti u ovom showu u kojem snimanja traju po cijele dane. Zamijenila ju je, vrlo lijepo, Mateja Domitrović. To je sve show. A znate kako se kaže: show mora ići dalje i to je tak. Zakaj sam ja jedini koji je tu od početka do kraja, ne znam, to je tak ispalo. Možda im i nekaj vrijedim - smije se Špiček, s kojim razgovaramo nakon petodnevnog napornog snimanja. Omiljeni kuhar samo zbog Studija nakratko je prekinuo feštu kod svog kuma. Povukao se u kut, sa šnitom domaće šunke na domaćem kruhu, komadom štrudle i hladnim gemištom u ruci, kako bi mogao odgovoriti na novinarska pitanja. Jako je, kaže, zadovoljan natjecateljima pete sezone showa, kao i svojim novim cimerom, Matom Jankovićem.

- Jesam, baš sam zadovoljan ovim natjecateljima. Oni, za početak, barem jela znaju začiniti. Nemam problema s time da konstantno fali soli i papra. Znaju i dobro prigotoviti neke stvari, neka jela koja su od prije znali skuhati. Ovo drugo polako uče. Nastave li ovako, onda će i naučiti - govori Špiček, kojeg iz takta, priznaje, najlakše može izbaciti kad ga natjecatelji ne slušaju.

- Svakoga bi to razljutilo. Kažem im jednu stvar jednom, pa onda ponovim, treći put kad govorim jedno te isto već sam samom sebi dosadan, a četvrti put sam i ljut. Ja znam da to nije namjerno, da ljudi od uzbuđenja i treme pred televizijskim kamerama zaborave što im je rečeno. Ali, s druge strane, ovo je i edukativna emisija, svi smo tu da nekaj novo naučimo, pa i radi toga ne možemo sjediti na ušima - govori Špiček koji se u novoj sezoni showa najviše druži s Matom Jankovićem.

Cimerska posla

- Nas dvojica smo i cimeri tijekom snimanja. Kaj radimo u svojoj sobi? Pa, eto, popričamo o poslu, iskustvima, a nekad i šutimo. On dosta na kompjutoru radi, ja radije gledam televizor. Ponekad on meni skuha kavu, ponekad ja njemu - otkriva popularni kuhar tajne sa snimanja. Što misli, zašto ga publika toliko voli?

- Nisam to analizirao. Ja u emisiji nikad nisam nastupao s namjerom da nekom budem simpatičan. Pred kamerama sam onakav kakav jesam i inače. Znači, iskren i neposredan. Nemam, kak bi moji doma rekli, dlake na jeziku. Sigurno je da nisam ‘glumac’ koji je došao tražiti svojih pet minuta slave, a mislim da su gledatelji to prepoznali. Jasno, ima i onih kojima se manje sviđam. Svjestan sam toga, poštujem to, ali se ni radi njih neću mijenjati - govori Špiček, kuhar u čijem domu kuhaču u ruci najčešće drži supruga Višnja.

- Ja sam zbog poslovnih obaveza često spriječen kuhati doma, pa je tako ispalo. Kad snimamo show, nema me doma po cijele dane, a inače sam zaposlen u Kaptolskoj kleti. Ali, nije da ja po doma baš nikad ništa ne kuham. Kad nam dođe neko malo veće društvo ili kad Višnja ima nekih obaveza, onda ja to odradim - govori profesionalni kuhar, kojem su najveći kritičari njegova djeca, Ivan i Paola.

- Je, kad su od malih nogu naučeni na finese. Mi smo familija koja voli jesti. Puno toga u životu nam se vrti oko hrane. Djeca su mi veliki kritičari jer su naučena na maminu kuhinju. Oni su jako iskreni. Ponekad kad ja nešto skuham, njima je to malo strano, pa mi vele da ne valja - iskreno kaže Špiček, koji najveću inspiraciju za svoje kulinarske majstorije pronalazi u šetnji tržnicom, gledajući namirnice.

Briga za liniju

- Najdraže mi je otići na plac. Kad vidim lijepe i friške namirnice, odmah znam kaj bih kuhao - govori majstor kuhače, koji je ovog tjedna pripremao hranu u dvorcu Miljana.

- Na meniju su bili punjeni picek s graškom i jetricama, svinjske zagrebačke šnicle, juneći šnicli dinstani na luku i u crnom vinu. Za prilog kremozna palenta sa suhim vrganjima. Potom, teleći ujušak, krem juha od žutog korijenja s grahom. Salata od škripavca s grožđem za predjelo, onda pljukanci s divljim zecom i komoračom. Za desert sam servirao bučnicu i čokoladni kolač s bobičastim voćem - nabraja Špiček, koji za razliku od svojih mlađih kolega, Mate Jankovića i Ivana Pažanina, ne brine zbog suvišnih kilograma.

- Mislim da zasad nemam problema zbog viška kila niti na to obraćam neku posebnu pažnju. Gledam da jedem redovito i zdravo, a vitka linija mi ništa ne znači. Ovi mladi očito imaju vremena baviti se teretanom i vježbanjem. Ja slabo za to nađem vremena. Meni je odmor kad odem tati u Jablanovac pa s njim u šumi drva rušim i za zimu spremam - govori Špiček, koji je ljeto proveo radeći, na kontinentu.

Zagorske pjesme

- Trebao sam ići sedam dana s familijom na more, ali moj je godišnji otpao. Onda su i moji odustali jer nisu htjeli ići bez mene. Dobro, otišli su na jedan dan na izlet u Crikvenicu, a ja nisam vidio ni mora ni toplica - ističe Špiček, koji prvi u svojoj obitelji radi kao profesionalni kuhar.

- Radnog staža danas imam već dvadeset i tri godine, a po kuhinjama sam punih dvadeset i sedam godina. Volim svoj posao, nikad se nisam pokajao zato što sam ga odabrao. Još kao klinac htio sam biti kuhar, jer sam uvijek volio fino jesti. Hrana je kod mene vezana za uspomene iz djetinjstva. Po mom selu, kad sam bio mali, gdje god da sam išao, svi su znali da Tomeku treba dati nešto fino za pojesti - prisjeća se Špiček i nastavlja:

- Da ću biti kuhar, odlučio sam u sedmom razredu osnovne škole. Tata nije bio najsretniji zbog toga. On je htio da budem puškar, jer je on bio lovac. Znao mi je reći da će lovaca uvijek biti, ali ne i puškara koji popravljaju puške. Međutim, kod mene je prevladala ljubav prema hrani i kuhanju. Kuhinji me, između ostalog, privuklo i to kaj smo se uvijek lijepo družili uz hranu, piće i pjesmu. Lijepo mi je kad su ljudi zadovoljni onim kaj stvoriš, kad zapjevaju nakon hrane, što se često događa.

Što ja zapjevam nakon dobrog obroka? Volim sve hrvatske pjesme, a najviše moje zagorske. Pjevam sve prave pjesme, a repertoar ovisi o situaciji i društvu u kojem se nalazim. Teško mi je izdvojiti pjesmu koja mi je posebno draga. Možda ‘Senjam te’ našeg Rajka Suhodolčana - kaže Tomislav Špiček.